Uji
| Uji | |
|---|---|
| 宇治市 | |
 Dvorana Feniks hrama Byodo-in | |
| Država |  Japan |
| Pokrajina | Kansai |
| Prefektura | Kyoto |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Daisaku Kadokawa |
| Površina | |
| • Ukupna | 67,55 km2 |
| Koordinate | 34°53.4′N 135°47.59′E / 34.8900°N 135.79317°E |
| Stanovništvo (2011.) | |
| • Entitet | 189.929 (2.811,7/km2) |
| Vremenska zona | Japansko standardno vrijeme (UTC+9) |
| Poštanski broj | 611-8501 |
| Pozivni broj | 0774-22-3141 |
| Stranica | www.city.kyoto.jp |
 | |
 Lokacija grada u prefekturi Kyoto | |
  Uji | |
Uji (jap. 宇治市, Uji-shi; čita se "Uđi-ši") je grad u predgrađu Kyota; drugi po veličini grad prefekture Kyoto u središtu otoka Honshu (Japan). Grad leži na rijeci Uji koja izvire iz jezera Biwa.
U starom dijelu grada nalaze se Svetište Ujigami i Hram Byodo-in, koji su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1994. godine, pod imenom "Spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu)".[1]
U 4. stoljeću sin cara Ōjina osnovao je palaču u Ujiju. Tu su se odigrale tri bitke za japansko prijestolje, nazvane bitkama Uji-gawa, 1180. i 1184. godine (Genpei rat, 1881. – 85.) i 1221. godine (Jōkyū rat).
Šogun Ashikaga Yoshimitsu (1358. – 1408.) je promovirao uzgoj zelenog čaja u području Ujija. Od tog vremena Uji je postao važan za proizvodnju i distribuciju zelenog čaja vrhunske kvalitete. Tsuen čaj se poslužuje od 1160. god. i još uvijek se prodaje u najstarijim čajanama u Japanu, a možda i svjetu - Tsuen čajanama.
Posljednje poglavlje "Priče o Genji" se odigrava u Ujiju, što privlači književne turiste.
U 15. stoljeću, šoguni su u Uji donijeli posebne vrste posuda za čaj s Filipina. koje se i dans koriste u japanskoj ceremoniji čaja, a postale su zaštitnim simbolom grada Ujija.
Većinu posjetitelja Ujija privlače stoljetne povijesne znamenitosti koje uključuju mnoga šintoistička svetišta i budistički hramovi. Među najpoznatijima su šintoističko svetište Ujigami (宇治上神社 Ujigami-jinja), izgrađeno 1060. (što ga čini najstarijim šintoističkim hramom u Japanu), i hram Byōdō-in koji su upisani kao UNESCO-ova svjetska baština, kao dio "Spomenika starog Kyota". Byōdō-in (平等院), najimpresivnija budistička građevina u Japanu, sa svojom Amida dvoranom (Dvorana Feniksa) izgrađenom 1053. godine, je čak istaknuta na stražnjoj strani novčanice od 10 ¥.
Ostali vjerski objekti uključuju Mampuku-ji, glavni hram zen sekte Ōbaku, izgrađen u kineskom Ming stilu 1661. godine i zen hram Kōshō-ji, sa svojim Kotozaka portalom (uokvirenim gustom šikarom višnja, kerria, azaleja i stabala javora, koja dramatično mijenjaju boju mjenom godišnjih doba) izgrađenim 1648. godine. Također značajan je Mimurodo-ji, koji je poznat po svom obilju ljubičastih hortenzija. Grad također ima brojna mala šintoistička svetišta. Uz nekoliko iznimaka, većina važnih povijesnih lokaliteta se nalazi unutar pješačke udaljenosti jedna od druge, i svi su jednostavno pristupačni željeznicom.
Torii portal svetišta Ujigami 
Dvorana Haiden svetišta Ujigami 
Glavna dvorana hrama Mampuku-ji 
Dvorište hrama Kōshō-ji 
Pagoda hrama Mimuroto
Uji je zbratimljen sa sljedećim gradovima:
- ↑ Spomenici starog Kyota na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 14. rujna 2011.
- Službena stranica grada Ujijta
- Znamenitosti Ujija Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2011. (Wayback Machine) (engl.)
 |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Uji |
 | Kulturna baština (20) | Fuji (2013.) • Gusuku i drugi spomenici kraljevstva Ryukyu (2000.) • Dvorac Himeji (1993.) • Budistička čista zemlja Hiraizumija (2011.) • Budistički spomenici područja Horyu-ji (1993.) • Šintoistički hram Itsukushima (1996.) • Rudnici srebra Iwami Ginzan i njihov kulturni krajolik (2007.) • Prapovijesna mjesta Jōmon kulture u sjevernom Japanu (2021.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu1) (2016.) • Svetišta i hodočasnički putovi u brdima poluotoka Kii (2004.) • Povijesni spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) (1994.) • Kofunguni Mozu i Furuichi: tumuli drevnog Japana (2019.) • Kupola atomske bombe u Hirošimi (1996.) • Mjesta Meiji industrijske revolucije (2015.) • Tajna kršćanska mjesta regije Nagasaki (2018.) • Povijesni spomenici stare Nare (1998.) • Hramovi i svetišta Nikka (1999.) • Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta Munakata (2017.) • Povijesna sela Shirakawa-go i Gokayama (1995.) • Tomioka tvornica svile i pripadajući lokaliteti (2014.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (5) | Otoci Amami Ōshima, Tokunoshima, Iriomote i sjeverni dio otoka Okinawa (2021.) • Otoci Ogasawara (2011.) • Bukova šuma na planini Shirakami-Sanchi (1993.) • Shiretoko (2005.) • Šuma cedrova na Yakushimi (1993.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (20) | Tradicionalni ples Ainu (2009.) • Žetvena molitva Akiu no Taue Odori u gradu Akiu (2009.) • Kazalište lutaka Bunraku (2008.) • Ritualna izvedba Daimokutate u gradu Nara (2009.) • Festival Dainichido Bugaku (2009.) • Ples Gagaku (2009.) • Ritualni ples Hayachine Kagura u gradu Hanamaki (2009.) • Parada Hitachi Furyumono (2009.) • Ceremonija plutanja Yamahoko (2009.) • Kazalište Kabuki (2008.) • Novogodišnji festival Koshikijima no Toshidon (2009.) • Kumiodori, tradicionalno glazbeno kazalište na otoku Okinawi (2010.) • Mibu no Hana Taue, ritualno presađivanje riže u Mibu, Hirošima (2011.) • Nachi no Dengaku, vjerska umjetnost tijekom Nachi festvala vatre (2011.) • Kazalište Noh (2008.) • Poljoprivredni ritual Oku-noto no Aenokoto (2009.) • Proizvodnja tkanina ramie u pokrajini Uonuma, prefektura Niigata (2009.) • Sada Shin Noh, sveti ples u hramu Sada, Shimane (2011.) • Sekishu Banshi proizvodnja papira pokrajine Ivami (Shimane) (2009.) • Festival nove godine Chakkirako u gradu Miura, prefektura Kanagawa (2009.) • Yuki-tsumugi, tehnika proizvodnje svile (2010.) • Washi, vještina tradicionalnog ručno rađenog papira (2014.) • Washoku, tradicionalna božanska kultura Japanaca, posebice za proslavu Nove godine (2013.)
| ||
| 1 Svjetska baština više zemalja | |||