Mohammed Siad Barre

	Mohammed Siad Barre
	;
3. predsjednik Somalije
	trajanje službe; 21. listopada 1969. – 26. siječnja 1991.
Prethodnik	Abdirashid Ali Shermarke
Nasljednik	Ali Mahdi Muhammad
Rođenje	1919., Shilage, Etiopija
Smrt	2. siječnja 1995., Lagos, Nigerija
Politička stranka	SRSS
Zanimanje	general bojnik

General bojnik Mohammed Siad Barre (na somalijskom Maxamed Siyaad Barre, Shilage, 1919. – Lagos, 2. siječnja 1995.), bivši afrički državnik i političar, 3. predsjednik Somalije, i državni poglavar od 1969. do 1991. godine.

Rani život[uredi | uredi kôd]

Rodio se u mjestu Shilabo, Etiopija, u muslimanskoj obitelji.No, on je tvrdio da je rođen na somalijskom tlu, kako bi se kvalificirao za službu u talijanskoj kolonijalnoj policiji. Prije pristupanja policiji, bio je pastir i siroče. Nije imao nikakvog formalnog obrazovanja, ali je pohađao neke vojne tečajeve u Italiji.

Kao državni poglavar[uredi | uredi kôd]

Kada je drugi predsjednik Somalije ubijen u atentatu, izbili su razni sukobi, i nastao je kaos. Nakon završetka žalovanja i pokopa predsjednika, vojska je izvela puč, a predvodnik je bio baš on. Dok je bio na vlasti, njegova titula bila je Jaale Siyad (Drug Siyad.)

Bio je ustvari državni poglavar (iako se vodio kao predsjednik), a ne predsjednik jer se na vlast nije popeo na demokratski i prihvaćeni način. Stvorio je kult ličnosti, a veliki plakati koji su ga prikazivali još se i danas mogu vidjeti u Mogadishu.

Povezao se sa Sovjetskim Savezom, ali je zagovarao iredentističku ideju stvaranja Velike Somalije, naravno na štetu susjeda. Napravio je invaziju etiopske regije Ogaden, koja je u sastavu Etiopije, ali njeno stanovništvo čine etnički Somalijci. Iako su zauzeli veliki dio teritorija, Sovjetski savez i sve komunističke zemlje stale su na stranu Etiopije, kojom tada vlada pukovnik Mengistu Haile Mariam, također diktator. Ljut i razočaran tom činjenicom, Mohammed je iz Somalije istjerao sve sovjetske savjetnike, poderao sporazum o prijateljstvu, i prešao na stranu Zapada.

Učinio je i niz veoma značajnih poteza, poput zapisivanja somalijskog jezika i njegovog uvođenja kao službenog jezika u obrazovanju. Za zapisivanje jezika prihvaćena je latinica. No, okrutnost mu se ne može osporiti. Krajem hladnog rata, stvorene su razne pobunjeničke grupe koje su ga pokušale svrgnuti. To im je i uspjelo 26. siječnja 1991. godine. Siad je prvo pobjegao u Keniju, iz koje se, zbog prosvjeda kenijske Vlade preselio u Nigeriju gdje je i umro od srčanog udara. Imao je 75 godina. Pokopan je na somalijskom tlu, u onom mjestu iz kojeg je navodno potjecao. Od njegovog svrgavanja, bilo je 13 neuspješnih pokušaja stvaranja demokratske vlade.

Citat[uredi | uredi kôd]

»Kada sam došao u Mogadišu, bila je samo jedna cesta koju su sagradili Talijani. Ako me natjerate da odstupim, otići ću kako sam i došao. Na vlast sam došao oružjem , jedino tako ću s nje i sići.«

Izvori[uredi | uredi kôd]