Steven Soderbergh

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Steven Soderbergh
Steven Soderbergh
Rodno ime Steven Andrew Soderbergh
Rođenje 14. siječnja 1963. (Flag of the United States.svg Atlanta, Georgia, SAD)
Supruga Betsy Brantley
Jules Asner (2003.-)
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Steven Andrew Soderbergh (rođen 14. siječnja 1963.), američki filmski redatelj, producent, scenarist, snimatelj i montažer.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rani život i počeci karijere[uredi | uredi kôd]

Soderbergh je rođen u obitelji švedskih imigranata. Dok je bio dijete, obitelj mu se preselila u Baton Rouge, Louisiana, gdje je njegov otac postao dekan na državnom sveučilištu u Louisisani. Ondje je kao tinejdžer otkrio snimanje pa je počeo snimati 8-milimetarske filmove opremom posuđenom od studenata sa sveučilišta. Dok je još bio u srednjoj školi, negdje s 15 godina, Soderbergh se učlanio u sveučilišni odjel za animaciju i rabljenom opremom počeo snimati kratke 16-milimetarske filmove. Umjesto studija na sveučilištu, Soderbergh se odmah nakon mature okušao u Hollywoodu; radio je kao skladatelj glazbe za game show i držač natpisa s uputama za publiku kako bi spojio kraj s krajem, a na kraju je počeo raditi kao slobodni filmski montažer. Prvi veći uspjeh zabilježio je režijom koncertnog spota grupe Yes, 9012 Live iz 1985., koji je bio nominiran za Grammyja.

Prvi uspjeh: Seks, laži i videovrpce[uredi | uredi kôd]

Kad se vratio u Baton Rouge, dobio je ideju za Seks, laži i videovrpce (1989.), koji je napisao u osam dana. Neovisni film osvojio je Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, polučio komercijalni uspjeh i potaknuo revoluciju nezavisnog filma u devedesetima.

Rad od 1993. do 1998.[uredi | uredi kôd]

Nakon Seksa, laži i videovrpci slijedio je niz niskobudžetnih komercijalnih razočaranja: Kafka, mješavina činjenica i Kafkine vlastite fikcije, s Jeremyjem Ironsom u ulozi Franza Kafke; Svijet pod nogama (1993.), hvaljena drama iz doba Velike depresije; Ispod površine (1995.), remake film noira Roberta Siodmaka iz 1949.; i Schizopolis (1996.), komedija u kojoj je nastupao, koju je i napisao, skladao glazbu, snimio i režirao.

Serija komercijalnih neuspjeha završila je 1998. s filmom Daleko od očiju, stiliziranom adaptacijom romana Elmorea Leonarda, s Georgeom Clooneyjem i Jennifer Lopez. Film je zaradio pohvale od kritike, iako je manje uspjeha imao na komercijalnom planu. Reafirmirao je Soderberghov potencijal i započeo umjetničko partnerstvo s Clooneyjem.

Daljnji uspjeh: 1999. i 2000.[uredi | uredi kôd]

Soderbergh se nadovezao na uspjeh Daleko od očiju snimivši još jednu kriminalističku priču, Osveta (1999.), prema originalnom scenariju Lerna Dobbsa, s veteranima Terenceom Stampom i Peterom Fondom. Film je dobro primljen, ali ne kao i Erin Brockovich (2000.), s Julijom Roberts u ulozi samohrane majke koja podiže tužbu protiv industrije, za koju je dobila Oscara. Kasnije te godine, Soderbergh je objavio svoj najambiciozniji projekt dotada, Traffic, socijalnu dramu s ekipom prvorazrednih glumaca.

Traffic je postao njegov najveći kritički uspjeh nakon Seksa, laži i videovrpci, a donio mu je Oscara za najboljeg redatelja. Iste godine je nominiran i za Erin Brockovich. On je jedini redatelj nominiran za najboljeg redatelja iste godine za dva različita filma u izboru za Oscare, Zlatni globus i Američkog udruženja redatelja. Dogodilo se to po prvi puta u 60-godišnjoj povijesti dodjele Oscara.

2000. - 2007.[uredi | uredi kôd]

Oceanovih jedanaest (2001.), s all-star glumačkom postavom, bio je Soderberghov najuspješniji film u karijeri sa zaradom od 183 milijuna dolara. Zvijezda filma, George Clooney, kasnije se pojavio u Solarisu (2002.), označivši tako njihovu treću suradnju. Soderbergh je iste godine snimio Licem u lice koji je sniman digitalnim načinom, stilom punim improvizacija, koji je izbrisao crtu između koje su glumci glumili likove i fikcionalne verzije samih sebe. Naslov filma (Full Frontal) je referenca u filmskoj industriji koja se odnosi na glumca ili glumicu koji se pojavljuje potpuno gol.

Sljedeći Soderberghov projekt bio je K Street (2003.), desetodijelna HBO-ova serija koju je producirao s Clooneyjem. Serija je postala poznata što je bila djelomično improvizirana, a svaka je epizoda producirana u pet dana prije emitiranja. Stvarne političke figure su se pojavile u seriji kao oni sami, ili u cameo ulogama ili fikcionalnim verzijama samih sebe.

Uslijedio je Oceanovih dvanaest (2004.), nastavak Oceanovih 11. Dobri Nijemac, romantična drama smještena u poratni Berlin s Cate Blanchett i Clooneyjem objavljena je krajem 2006. Šesta suradnja Clooneyja i Soderbergha, Oceanovih trinaest, objavljena je u lipnju 2007.

Redateljski stil i suradnja s glumcima[uredi | uredi kôd]

"Uvijek sam se slagao s njima", kaže Soderbergh o glumcima, "Pokušavam i uvjeravam se da su u redu, a kad su u zoni, ostavljam ih same. Ne miješam se." Njegov nenametljivi redateljski stil privukao je mnoge velike glumce da ponove suradnju s njim. Julia Roberts je imala sporedne uloge u Oceanovih jedanaest, Oceanovih dvanaest i Licem u lice, a osvojila je Oscara za glavnu ulogu u Erin Brockovich. Benicio del Toro, koji je također osvojio Oscara u njegovom filmu (Traffic), nastupa u njegovom sljedećem filmu, Gerila. Od ostalih koji se često pojavljuju u njegovim filmovima, izdvajaju se karakterni glumci kao što su Luis Guzman (Daleko od očiju, Osveta i Traffic) i Don Cheadle (Daleko od očiju, Traffic, Oceanovih jedanaest, Oceanovih dvanaest i Oceanovih trinaest). Glumac koji se pojavio u najviše njegovih filmova je George Clooney, s kojim dijeli vlasništvo produkcijske kuće, Section Eight Productions.

Soderbergh često glumi vlastitog snimatelja pod pseudonimom Peter Andrews, a često je i montažer vlastitih filmova pod pseudonimom Mary Ann Bernard. Dok je snimao Traffic, Soderbergh je je htio potpis snimio i režirao. Budući da mu Udruženje scenarista nije odobrilo takav kredit, a Soderbergh nije htio koristiti svoje ime više od jednom, uzeo je pseudonim, Peter Andrews, prvo i srednje ime svog oca.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

  • Najmlađi je dobitnik Zlatne palme, s 26 godina.
  • Oba njegova filma iz 2000., Erin Brockovich i Traffic, nominirana su za Oscara za najbolju režiju. Soderbergh je bio prvi redatelj koji je nominiran iste godine poslije Michaela Curtiza 1938.
  • U ožujku 2002., Soderbergh je izabran za potpredsjednika Američkog udruženja redatelja.
  • Sa 130 riječi, Soderbergh je održao najkraći govor na dodjeli Oscara 2000.
  • Poznat po svojoj radnoj etici, Soderbergh je tri puta objavio dva filma iste godine.
  • Soderbergh je obožavatelj rock benda Guided by Voices i njegova frontmena Roberta Pollarda. Napisao je predgovor za knjigu Guided By Voices: A Brief History, Twenty-one Years of Hunting in the Forests of Rock and Roll, autora Jamesa Greera.
  • Oženjen je spisateljicom/novinarkom Jules Asner. Često kreditira Asner kao inspiraciju za ženske likove.
  • Opisao je sebe kao "hardcore ateista". Odgojen je kao katolik.

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Značajnije nagrade[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]