Suradnica:Zlatka Salopek/Članak

Branko (Franjo Marko) Bošnjaković (Zagreb, 18. veljače 1939.) je hrvatsko nizozemski znanstvenik koji djeluje na području fizike, zaštite okoliša i održivog razvoja. Redoviti je profesor na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Biografija[uredi | uredi kôd]

Branko Bošnjaković rođen je 18. veljače 1939. u Zagrebu. Sin je svjetski poznatog hrvatskog inžinjera i stručnjaka na području termodinamike Frana Bošnjakovića i unuk jednog od pionira kemije i sporta u Hrvatskoj, Srećka Bošnjakovića (1865. - 1907.). Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Braunschweigu. Diplomirao je 1964. iz područja fizike na Sveučilištu Georg-August (Georg-August-Universität) u Göttingenu (Njemačka) a 1968. doktorirao iz područja nuklearne fizike na Utrechtskom sveučilištu (Universiteit Utrecht, Nizozemska). Branko Bošnjaković danas živi u Švicarskoj i otac je dvoje djece.

Profesionalno djelovanje[uredi | uredi kôd]

Od 1968. do 1975. djeluje na području fizike elementarnih čestica na CERN-u (Ženeva, Švicarska), prvo kao znanstveni asistent na Münchenskom sveučilištu (Universität München) i zatim kao znanstveni suradnik za Zakladu FOM (FOM Foundation). Od 1975. do 1991. godine kao viši savjetnik nizozemskog Ministarstva okoliša kreira i vodi višegodišnji istraživački nacionalni program zaštite od zračenja (radioekologije). Od 1979. do 1992. kao član Međunarodnog odbora za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (INIRC, International Non-Ionizing Radiation Committee, danas ICNIRP) pridonosi standardizaciji propisa za zaštitu. 1990. se bavi posljedicama černobilske katastrofe kao savjetnik Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA, International Atomic Energy Agency). Od 1991. do 1993. član je uprave REC-a (Regional Enviromental Centre for Central and Eastern Europe), prvog međunarodnog centra za zaštitu okoliša za Srednju i Istočnu Europu u Budimpešti. Od 1993. do 1994. djeluje kao savjetnik Europskog centra za okoliš i zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO European Centre on Environment and Health). 1994. postaje član Povjerenstva za obrazovanje i komunikaciju Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN, International Union for Conservation of Nature). Od 1994. do 2001. djeluje kao regionalni savjetnik za okoliš UN-ovog Ekonomskog povjerenstva za Europu u Ženevi, s naglaskom na prekogranične okolišne probleme u Srednjoj Aziji, Zakavkaziji i Jugoistočnoj Europi. Od 1994. do 2009. je član međunarodnog odbora, kasnije nadzornog vijeća Zaklade Avalon za promicanje održive poljoprivrede u zemljama u tranziciji. Od 2001. godine do danas je redoviti profesor (naslovno znanstveno zvanje) za upravljanje okolišem na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Ujedno djeluje od vremena do vremena kao konzultant za međunarodne institucije kao što su EU, OESS i UNESCO. Autor je ili koautor više od 120 znanstvenih i stručnih radova na područjima nuklearne fizike, fizike elementarnih čestica, zaštite od zračenja, institucionalnih i geopolitičkih problema okoliša, prirodnih resursa i energetike, te održivog razvoja. Često citirana je knjiga/zbornik Human Exposure to Ultraviolet Radiation: Risks and Regulations, Editors W.F.Passchier and B.F.M. Bošnjakovic, Excerpta Medica, Amsterdam-New York-Oxford, 1987.

Izbor znanstvenih i stručnih radova kao autor i koautor[uredi | uredi kôd]

T-forbidden excitation of isobaric analogue states in the ³⁷Cl (p, α₀) ³⁴S reaction, Physics letters 23 (1966) 687-689.
Nuclear Waste Disposal in Salt: Long Term Environmental Consequences of Disposal in a Salt Dome in The Netherlands, Atomkernenergie-Kerntechnik 38 (1981) 127-133.
Transfrontier emergency planning within the European Communities, Proceedings of an International Symposium on Emergency Planning and Preparedness for Nuclear Facilities, organised by the IAEA and held in Rome, Italy, 4-8 November 1985 (p. 35-41).
Release and dispersion of radioactive substances as a consequence of the Chernobyl accident, In: "The Chernobyl accident: causes, consequences and measures", p. 77-86 (in Dutch), Royal Institute of Engineers, The Hague 1987.
Ultraviolet radiation: risk limitation and protection of the public, In: "Non-ionizing radiations: physical characteristics, biological effects and health hazard assessment", Proceedings of the International Non-Ionizing Radiation Workshop, p. 71-110, Melbourne, 5-9 April, 1988.
Risk management and radiation protection policies in the Netherlands, In "Radiation protection in nuclear energy", Proceedings of an international conference on radiation protection in nuclear energy, organized by the IAEA and held in Sydney, 18-22 April 1988, p. 345-354.
Institutional and legal regional frameworks for sustainable integrated coastal area management in the Mediterranean/Adriatic, Public Enterprise, Vol. 15, March-December 1995, p. 23-42.
Environmental security: a regional perspective for countries in transition, In: Proceedings of and International Workshop Environmental Security and Sustainable Development, p. 53-79., Royal Dutch Academy of Sciences, Amsterdam, 18-19 April 1996, Dutch National Research Programme, Report no. 410 200 003. Bilthoven, The Netherlands, 1996.
UN/ECE strategies for protecting the environment with respect to international watercourses: the Helsinki and Espoo Conventions, In: “International watercourses: enhancing cooperation and managing conflict”, edited by Salman M.A. Salman and Laurence Boisson de Chazournes. World Bank Technical Paper No. 414 (p. 47-64), The World Bank, Washington, D.C., 1998.
Neue Aufgaben beim Management von Ressourcen in der Region des Aralsees, In E. Petzold-Bradley/A. Carius/A March/C. Wilkens(Eds.): Environment and Security, p. 66-73. "Forum Globale Fragen", Berlin 15-16 June 2000. Auswaertiges Amt, Berlin, Germany, 2000.
Regulations of International Watercourses under the UN/ECE Regional Agreements, Water International, Vol. 25, Number 4, December 2000, p. 544-553.
UNECE environmental conventions: their role and potential to promote conflict prevention and settlement of disputes in transboundary environmental issues, In E. Petzold-Bradley/A. Carius/A. Vincze (eds.), Responding to Environmental Conflicts: Implications for Theory and Practice, p. 263-282. Kluwer Academic Publisher 2000.
Conflicts between sectoral and transboundary freshwater uses: causes, prevention and dispute settlement, International Specialty Conference "Globalisation and water management: the changing value of water", AWRA and University of Dundee, Dundee, Scotland, August 6-8, 2001

Negotiations in the context of international water-related agreements, Proceedings of the International Conference "From conflict to cooperation in international water resources management", Delft, The Netherlands, 20-22 November 2002. UNESCO/IHP/WWAP, IHP-VI / Technical Documents in Hydrology / PC->CP series no. 8., p. 1-50, UNESCO, Paris 2003.
Cross-sectoral policy integration – energy, environment and transport, Proceedings of the 19th Scientific Conference on "Energy and the Environment", Opatija, Croatia, October 27-29, 2004, p. 9-19.
Legislative and Institutional Architecture of Transboundary Environmental Management, Proceedings of the 1st International Symposium on Environmental Management, October 1-3, 2003., Ed. Natalija Koprivanac. Faculty of Chemical Engineering and Technology, University of Zagreb, 2005, p. 1-12.
Valuing and paying for ecosystem services: a pre-condition for sustainability, Ecohydrology & Hydrobiology, Vol. 6, Number 1-4, 2006, p. 123-134.
Universität und Universalität – über die Nachhaltigkeit in der Bildung und Forschung, In: Fragmenta Melanchthoniana, Band 3. (Herausgeber: Günter Frank und Sebastian Lalla). Verlag Regionalkultur, Heidelberg/Ubstadt-Weiher/Weil a. Rhein/Basel, 2007.

Stručna priznanja[uredi | uredi kôd]

1992. dobitnik je priznanja (Plaquette of recognition) američke agencije za zaštitu okoliša (United States Environmental Protection Agency)
1994. dodijeljeno mu je zlatno odličje za civilnu zaštitu Republike Slovenije
1998. imenovan je počasnim suradnikom (Honorary Associate) Centra za pravo i politiku za energetiku, naftu i minerale (CEPMLP) pri University of Dundee (Velika Britanija).
2000. dodijeljen mu je naslov doživotnog člana (Life fellow) REC-a (Regional Enviromental Centre for Central and Eastern Europe)
2000. dodijeljena mu je Zlatna kovnica (“Gouden tientje”) nizozemskog Ministarstva zaštite okoliša u znak zasluga za zaštitu okoliša i održivi razvoj.

Privatni interesi[uredi | uredi kôd]

Od 1985. do 1990. Branko Bošnjaković djeluje kao koordinator za ljudska prava i svjedok je promjena u Istočnoj Njemačkoj (bivšoj DDR) za nizozemsku sekciju organizacije Amnesty International. Od 1990. do 1995. član je upravnog odbora Zaklade Nizozemska-Hrvatska. Član je austrijskog društva Ignaz-Lieben-Gesellschaft i suorganizator skupa o povijesti znanosti i tehnologije u zemljama Srednje Europe između dva svjetska rata, održanog u Beču u studenom 2009.