Svetište Majke Božje Bistričke
|
Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke Svetište Majke Božje Bistričke Bazilika Majke Božje Bistričke | |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Marija Bistrica |
| Država | |
| Renoviran | 1879. (Hermann Bollé) |
| Religija | katoličanstvo |
| Patron | Sv. Marija Majka Božja |
| Arhitekt. stil | gotika, barok, renesansa |
Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke je krovno katoličko hrvatsko marijansko svetište i jedno od najposjećenijih u Hrvatskoj. Bazilika Majke Božje Bistričke nalazi se na povišenu položaju u središtu Marije Bistrice i zaštićeno je kulturno dobro. Osim jednobrodne crkve okružene cinktorom u koji je uklopljen župni dvor, tu su i kapele sv. Petra, sv. Katarine i sv. Josipa na prostoru pred crkvom te Kalvarija na susjednu brežuljku. Župa se spominje još 1334. godine, a današnji izgled zdanja, u kojem se u duhu historicizma spajaju oblici gotike, baroka, firentinske i njemačke renesanse, nastao je proširenjem starije crkve i obnovom koju je vodio Hermann Bollé od 1879. godine. Freska Z. Šulentića na trijumfalnu luku svetišta najmonumentalnije je ostvarenje zidnoga slikarstva druge polovine 19. stoljeća na prostoru sjeverozapadne Hrvatske.[1] Svetište je dio Marijanskoga hodočasničkog puta.
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Tada počinju brojna hodočašća.
Hrvatski sabor 1715. darovao je glavni oltar na čast Bistričke Gospe, 1715. papa Benedikt XIV. podijelio je oproste hodočasnicima koji se ispovijede i pričeste. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Papa Pio XI. proglasio je crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom (basilica minor). Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Govornik je tada bio nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. U crkvu je provaljeno 30. ožujka 1938., provalnici su uzeli krune, ali su ih ispustili prilikom bijega.[2] Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda te je odredila da se 13. srpnja slavi blagdan Majke Božje Bistričke.[3] Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.
Slike u cintoru naslikao je Ferdo Quiqerez, a obnovio ih akademski slikar Vladimir Pavlek od 1982. do 1984. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvorio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca te posvetio samostansku crkvu 12. veljače 2000. U godini Velikog jubileja 2000. odlukom Josipa Bozanića bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiriju oprosnih crkava. Kardinal Joseph Ratzinger, tada pročelnik Kongregacije za nauk vjere i kasnije papa Benedikt XVI., posjetio je Mariju Bistricu 8. studenoga 2001. godine. Podignut je spomenik papi Ivanu Pavlu II. podno Kalvarije 18. svibnja 2003.
Na prvu nedjelju nakon blagdana Velike Gospe održava se Vozočašće - hodočašće konjskim zapregama, koje okuplja preko 150 zaprega i 300 jahača na tradicionalnoj ruti prema Mariji Bistrici. Ova manifestacija obnavlja tradiciju hodočašća koja datira iz 1911. godine kada su vjernici vlakom dolazili u Zlatar Bistricu pa potom kočijama putovali na misu u najveće hrvatsko marijansko svetište. Vozočašće je počelo 2002. godine s 5 - 10 sudionika i raslo sve do danas.[4]
Pripadnici Hrvatske vojske, policije, specijalne policije (ATJ Lučko) i hrvatski branitelji tradicijski prve nedjelje u listopadu sudjeluju u Hodočašću Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu, u organizaciji Vojnoga ordinarijata; zapovjednik hodočašća dolazi iz redova vojske, a zamjenik iz redova policije, dok euharistijsko slavlje predvodi vojni ordinarij u suslavlju s vojnim ordinarijem u BiH, vojnim i policijskim kapelanima i dekanima; redovito sudjeluju i ministar branitelja, izaslanici hrvatskoga predsjednika, Vlade i Hrvatskoga sabora, ravnatelj policije i ini dužnosnici.[5]
Kip Blažene Djevice Marije s Djetetom Isusom
Kip Majke Božje Bistričke s Djetetom Isusom
Unutrašnjost bazilike Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici
Pročelje Bazilike
Pogled na svetište s boka
Pod oznakom Z-2361 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravnog statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "sakralna graditeljska baština".[1]
- 1 2 Crkva sv. Marije Bistričke Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 3. studenoga 2020.
- ↑ Politika, Beograd, 31. ožujka 1938. digitalna.nb.rs
- ↑ Kip Majke Božje Bistričke na glavnom oltaru zagrebačke katedrale. Informativna katolička agencija. 12. srpnja 2021. Pristupljeno 13. srpnja 2021.
- ↑ Vozočašće je okupilo preko 150 zaprega i 300 jahača – nastavlja se tradicija hodočašća u Mariju Bistricu koja datira od 1911. godine zip.com.hr Preuzeto 23. kolovoza 2025.
- ↑ Održano 33. Hodočašće Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja u Mariju Bistricu branitelji.gov.hr, Ministarstvo hrvatskih branitelja, objavljeno 5. listopada 2025.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Svetište Majke Božje Bistričke |
- Svetište Majke Božje Bistričke (hrv.) (engl.) (njem.) (tal.) (šp.) (fr.) (polj.) (mađ.) (slov.)
- Ante Vranković: Ivan Komersteiner - Ikonograf čudesno obnovljenog Hrvatskog Kraljevstva, Hrvatsko slovo, br. 1099, 13. 5. 2016., str. 28 i br. 1100, 20. 5. 2016., str. 28-29 (O okolnostima koje su dovele do toga da Marija Bistrica postane glavnim duhovnim stjecištem hrvatskoga naroda)
