Trifenilmetan

Izvor: Wikipedija
Trifenilmetan


IUPAC nomenklatura 1,1 ', 1' '- metanetriltribenzen
Ostala imena Trifenilmetan
Identifikacijski brojevi
CAS broj 519-73-3
RTECS broj NL2450000 ?
EC broj 208-275-0
PubChem broj 10614
Osnovna svojstva
Molarna masa 244,337 g·mol−1
Izgled Bezbojna krutina
Gustoća

1,014 g/cm3

Talište Od 92 do 94 °C
Vrelište 359 °C
Topljivost u vodi

Netopljiv u vodi
Topiv u dioksanu[1] i heksanu

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Nadražuje kožu, oči i dišne putove

Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Trifenilmetan je ugljikovodik s kemijskom formulom (C6H5)3CH. Ova bezbojna krutina je topljiva u nepolarnim organskim otapalima, a ne u vodi. Trifenilmetan je osnova mnogih sintetskih boja nazvanih trifenilmetanske boje, od kojih su mnogi pH indikatori, a neki pokazuju fluorescenciju. Tritilna grupa u organskoj kemiji je trifenilmetilna skupina PH3C, na primjer trifenilmetil klorid (tritil klorid) i trifenilmetil radikal (tritil radikal).

Trifenilmetanski pigmenti[uredi | uredi kôd]

Od poznatih trifenilmetanskih bojila odvode se i pigmenti slične strukture, ali netopljivi u mediju u kojemu se primjenjuju. Netopljivost se postiže stvaranjem soli, a prema vrsti takvih soli razlikuju se dvije grupe trifenilmetanskih spojeva s heteropolikiselinama fosfora, molibdena i volframa, a u drugoj su grupi unutrašnje soli u obliku supstituirane trifenilmetansulfonske kiseline, na primjer trifenilmetanski plavi pigment.

Trifenilmetanski pigmenti pojavljuju se u plavim, ljubičastim i zelenim tonovima. Ističu se jakom i briljantnom bojom, dok im je postojanost općenito nešto slabija. Zbog toga nisu prikladni za primjenu u sredstvima za ličenje, ali se mnogo upotrebljavaju u pripravi i nijansiranju tiskarskih boja.[2]

Slike[uredi | uredi kôd]

Malahitna zelena. Kemijska struktura malahitne zelene. Bromokresolna zelena kao pH indikator.
Fluorescein. Rodamin B. Eosin Y. Umjetno plavo bojilo ili jarko plava E 133.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Triphenylmethane | 519-73-3
  2. "Tehnička enciklopedija" (Boje i lakovi), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.