Trikloretilen

Izvor: Wikipedija
Trikloretilen
C2HCl3


IUPAC nomenklatura trikloroeten
Ostala imena triklor, TCE, trimar, trilen, triklen, tretilen
1,1,2-Trikloroeten
1,1-Dikloro-2-Kloroetilen
1-Kloro-2,2-Dikloroetilen
Acetilen triklorid
HCC-1120
Identifikacijski brojevi
CAS broj 79-01-6
RTECS broj KX4550000
EC broj 201-167-4
PubChem broj 6575
Osnovna svojstva
Molarna masa 131.39 g·mol−1
Relativna molekulska masa 131.39
Izgled bezbojna tekućina mirisa sličnog kloroformu
Gustoća

1.46 g·cm−3 na 20 °C

Talište 188.3 K −84.8 °C
Vrelište 360,3 K 87,2 °C
Tlak para

50 hPa (20 °C)

Topljivost u vodi

1,280 g·l−1 (15 °C)

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Jako otrovno Opasno Opasno za okoliš
Jako otrovno Opasno Opasno za okoliš
(T+) (Xn) (N)
NFPA 704
1
2
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Trikloretilen (tri- + klor + etilen, TCE, CHCl=CCl2, Cl2C=CHCl, C2HCl3) je organski ugljikovodični spoj.

Svojstva[uredi | uredi kôd]

Trikloretilen je bezbojna, nezapaljiva, otrovna tekućina (kapljevina) slatkastog i intenzivnog mirisa i okusa po kloroformu. Gustoća mu je 1.46 g/cm3 i ne praktički se ne miješa s vodom. Ne otapa se u vodi, al je topljiv u alkoholu, dietil-eteru, benzinu, benzenu i sumporougljiku.

Vrlo je stabilan i nekorozivan i po prilici jednake toksičnosti kao i tetraklormetan. Vrelište mu je na 87.2 °C, a talište na -73.0 °C.

Ne nalazi se u prirodnoj okolini, ali se može naći u podzemnim izvorima vode te u mnogim površinskim vodama kao rezultat odlaganja kemikalija.

Dobivanje[uredi | uredi kôd]

Dobiva se:

1. Tretiranjem tetrakloretana vodenom kašom vapna i alkalijama ili pirolizom

CHCl2CHCl2 --> (475 °C) --> CHCl=CCl2 + HCl

2. Kloriranjem acetilena do tetrakloretana te izdvajanjem klorovodika.

3. Kloriranjem etilena

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Davna uporaba ovog spoja je bila kao anestetik, al je zamijenjena drugim kemijskim spojevima.
To što je nezapaljiva, pogoduje da se upotrebljava kao sredstvo za hlađenje.
Upotrebljava se kao izvanredno i jako dobro ekstrakcijsko klorirano otapalo za masti, ulja, voskove, smole, bitumen i kaučuk.
Trikloretilen je jedno od najviše upotrebljavanih sredstava za kemijsko čišćenje, odmašćivanje i ekstrakciju. Najveću primjenu (90% njegove proizvodnje) je našao u metalnoj (prilikom obrade metala) i tekstilnoj industriji (kemijsko čišćenje tkanina), industriji stakla, u proizvodnji indiga, bojila, ljepila, razrjeđivača, korektora, lakova, parfema, itd.

U metalnoj industriji je našao primjenu u odmašćivanju kovina i metalnih dijelova. Hladni se metalni dio provlači kroz vruće pare, koje se na njemu kondenziraju i isperu ga od ulja i nečistoća.

Zamjena mu je sve više tetrakloretilen, koji je manje štetan.

Opasnosti[uredi | uredi kôd]

Udisanje manjih količina trikloretilena može uzrokovati glavobolju, iritaciju pluća, vrtoglavicu, oslabljenu koordinaciju i otežanu koncentraciju. Dugoročno udisanje ovog zagađivača uzrokuje oštećenje živčanog sustava, jetre i bubrega. Udisanje većih količina dovodi do onemogućavanja rada srca, nesvjestice te smrti. Ako se trikloretilen unosi u organizam u obliku tekućine, i to u velikim količinama, dolazi do mučnine, oštećenja jetre, nesvjestice, onemogućavanja rada srca ili smrti. Unošenje manjih količina tijekom dužeg vremenskog razdoblja također ima negativan utjecaj na jetru, bubrege i imunološki sustav, a može biti poguban za razvoj djeteta kod trudnica. U doticaju s kožom, trikloretilen uzrokuje stvaranje osipa. Određena istraživanja dokazala su utjecaj trikloretilena na povećano obolijevanje od raka.

Izvor[uredi | uredi kôd]

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 10 (Sl-To), str. 45. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2008.g. ISBN 978-953-6036-40-0
  • Carl R. Noller; Kemija organskih spojeva. Glavni urednik: Zvonko Vistrička. Izdavač: Tehnička knjiga, listopad 1968.g. Zagreb. Str. 723.