Piroliza

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Piroliza (piro- + -liza), kemijska razgradnja organskih tvari djelovanjem topline na visokoj temperaturi, bez prisutnosti kisika i vode i tako se dobivaju čisti elementi. Pritom se velike molekule razgrađuju na manje, npr. metan se pri 1300 do 1400°C raspada na vodik i ugljik; drugi plinoviti alkani razgrađuju se već pri mnogo nižim temperaturama (400 do 600°C). Na pirolizi tekućih alkana temelji se krekiranje naftnih frakcija. U kemijskoj industriji primjenjuje se i piroliza aromatskih ugljikovodika, alkohola, etera, aldehida, ketona, karboksilnih kiselina i njihovih soli.

Primjer je industrijske primjene pirolize suha destilacija drva, pri kojoj nastaje drveni ugljen. U mnogim postupcima piroliza se provodi pod povišenim tlakom i temperaturama višima od 430°C.
Piroliza se može primijeniti i za razgradnju otpada spaljivanjem.
Brza ili trenutačna piroliza (tzv. flash) uobičajena je tehnika pri dobivanju tekućine iz čvrste biomase; pritom je vrijeme zadržavanja vrlo kratko (<2 s), uz veliku brzinu zagrijavanja pri 350 do 500°C. Prvo umjetno dobivanje organskog spoja, ureje (F. Wohler, 1828.), ostvareno je pirolizom amonijeva cijanida.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 8 (O-Pre), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-32-0

Poveznice[uredi VE | uredi]


P chemistry.svg Nedovršeni članak Piroliza koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.