Velika loža Jugoslavije
Ovo je članak o velikoj loži osn. 1990. Za Veliku ložu Srbije osnovanu 2015. pogledajte članak Velika loža Srbije 1919. Ovo je članak o modernoj Velikoj loži Jugoslavije. Za veliku ložu osnovanu 1919. pogledajte članak Velika loža "Jugoslavija".
Za druga značenja pogledajte Velika loža Srbije.| Velika loža Srbije
Велика ложа Србије | |
|---|---|
 | |
| Skraćenica | VLS |
| Utemeljena | 23. lipnja 1990. |
| Tip | tradicionalna velika loža |
| Sjedište | Beograd |
| Lokacija | Srbija[a] |
| Službena stranica | velikalozasrbije |
Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije (srps. Велика ложа старих и прихваћених слободних зидара Србије), odnosno Velika loža Srbije (Велика ложа Србије), skraćeno VLS, je tradicionalna slobodnozidarska velika loža u Srbiji. Osnovana je 1990. godine kao Velika loža Jugoslavije (Велика ложа Југославије). Prva je velika loža osnovana na području socijalističke Jugoslavije nakon demokratskih promjena i ukidanja zabrane slobodnozidarskog organiziranja.
Članovi koji su napustili ovu veliku ložu osnovali su Regularnu veliku ložu Srbije (1993.) i Veliku nacionalnu ložu Srbije (1997.), danas dvije najbrojnije muške velike lože u Srbiji.
Obnova djelovanja srpskih slobodnih zidara započela je s demokratskim promjenama kada je stvoren teren za njihov rad. U ožujku 1989. godine registriraju se tri lože u Beogradu: "Pobratim", "Sloga, rad i postojanstvo" i "Maksimilijan Vrhovac". Ubrzo dolazi i do osnivanja velike lože koja je osnovana 23. lipnja 1990. godine kao Velika loža Jugoslavije unošenjem svjetla od strane Ujedinjene velike lože Njemačke. Prvi velik majstor ove velike lože bio je Zoran Nenezić.[1][2]
Velika loža Jugoslavije je 1992. godine utmeljila tri lože u Bugarskoj i to "Svjetlost", "Dosluh" i "Zora".[3] Ove tri lože su 5. prosinca 1992. zajedno osnovale Veliku ložu Bugarske.[4][5]
Godine 1993. veliki dio članstva se izdvaja i osniva Regularnu veliku ložu Jugoslavije (današnja Regularna velika loža Srbije),[1][6] koju će nekoliko godina kasnije priznati Ujedinjena velika loža Engleske.
Loža "Ivanjski vijenac" osnovana je u Srijemskoj Mitrovici u studenom 1994. godine, dok je Loža "Mitropolit Stratimirović" osnovana u listopadu 1995. godine u Novom Sadu. Loža "Đorđe Weifert" osnovana je u proljeće 1996. godine u Beogradu, dok je Loža "Njegoš" osnovana u siječnju 1997. godine u Kotoru.[1]
Godine 1997. veliki dio članstva se izdvaja i osniva Veliku nacionalnu ložu Jugoslavije (današnja Velika nacionalna loža Srbije),[1][6] koju će nekoliko godina kasnije priznati Velika loža Francuske.
Godine 2003. oko stotinu članova prelazi u Regularnu veliku ložu Jugoslavije. U to vrijeme dolazi i do raspuštanja Velike lože Jugoslavije.[2]
Na Skupštini održanoj 27. lipnja 2011. godine Velika loža mijenja naziv u skladu s nazivom države te novi naziv glasi: Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije, skraćeno Velika loža Srbije.[7]
Godine 2016. osnovana je Loža "Fruška Gora".[8]
Sjedište Velike lože Srbije je u Beogradu.[9]
U prosincu 2024. godine, pod pokroviteljstvom Velike lože Srbije rade četiri lože:[8]
- Loža "Pobratim" (Ложа "Побратим") br. 1, Beograd – nosi naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1891. godine.
- Loža "Sloga, rad i postojanstvo" (Ложа "Слога, рад и постојанство") br. 2, Beograd – nosi naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1883. godine.
- Loža "Maksimilijan Vrhovac" (Ложа "Максимилијан Врховац") br. 3, Beograd – nosi naziv po zagrebačkom biskupu i slobodnom zidaru Maksimilijanu Vrhovcu, kao i po zagrebačkoj loži utemeljenoj 1913. godine.
- Loža "Fruška Gora" br. 4[b] – nosi naziv po planini Fruška gora smještenoj na području Vojvodine.
Pod okriljem Velike lože Jugoslavije radile su sljedeće lože u Beogradu, Srijemskoj Mitrovici, Novom Sadu i crnogorskom gradu Kotoru te bugarskoj Sofiji:[2]
- Loža "Šumadija", Beograd – nosila naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1910. godine.
- Loža "Svjetlost Balkana Garibaldi", Beograd – nosila naziv po beogradskoj loži utemeljenoj 1876. godine te talijanskom revolucionaru i slobodnom zidaru Giuseppeu Garibaldu.
- Loža "Ivanjski vijenac", Srijemska Mitrovica – nosila naziv po vijencu napravljenom od Ivanjskog cvijeća kojeg pravoslavni Srbi po običaju stavljaju na Ivanjdan na vrata svojih kuća.
- Loža "Mitropolit Stratimirović", Novi Sad – nosila naziv po karlovačkom metropolitu i slobodnom zidaru Stefanu Stratimiroviću, kao i po novosadskoj loži utemeljenoj 1924. godine.
- Loža "Đorđe Weifert", Beograd – nosila naziv po bankaru i slobodnom zidaru Đorđu Weifertu, prvom velikom majstoru Velike lože "Jugoslavija".
- Loža "Njegoš", Kotor – nosila naziv po crnogorskom državnom i crkvenom poglavaru, književniku i slobodnom zidaru Petru II. Petroviću Njegošu.
Loža "Svjetlost" (Ложа "Светлина"), Sofija – nosila naziv po svjetlosti; izdvojila se 1992. godine i formirala Veliku ložu Bugarske.- Loža "Dosluh" (Ложа "Сговор"), Sofija[3] – nosila naziv po dosluhu, što označava tajni dogovor; izdvojila se 1992. godine i formirala Veliku ložu Bugarske.
- Loža "Zora" (Ложа "Заря"), Sofija – nosila naziv po zori; izdvojila se 1992. godine i formirala Veliku ložu Bugarske.
Velikom ložom Srbije upravlja veliki majstor koji se bira na trogodišnje razdoblje. Veliki majstori bili su:[2]
Zoran Nenezić (1990. – 1996.)- Milan Lajhner (v.d., 1996 – 1997.)[c]
Aleksandar Bogdanić (od 2021.)
Primarni obred Velike lože Srbije je Schröderov obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim stupnjevima na dodatna tijela i redove.
Upravljanje visokim masonskim stupnjevima Velika loža Jugoslavije provodila je kroz pridružena tijela i redove od kojih svaki predstavlja jedan obred a na temelju potpisanih konkordata.
- Vrhovni savjet Škotskog reda Jugoslavije (Врховни савет Шкотског реда Југославије) – nadležno za rad Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda.
Vrhovni savjet Škotskog reda Jugoslavije bio je dodatni red nadležan za visoke stupnjeve Škotskog obreda. Uspostavljen je 1991. godine u Pragu pod pokroviteljstvom Vrhovno vijeće SAD, južne jurisdikcije.[10][11] Veliki zapovjednici (suvereni komanderi) Vrhovnog savjeta Jugoslavije bili su Zoran Nenezić (1991. – 1996.), Lazar Ristovski (1996. – 1997.) i Ivan Draškoci (1997.).[10][12][2]
- Silvije Degen, hrvatski odvjetnik i političar[13][14][15]
- Asim Kurjak, hrvatski liječnik[14][15]
- Dragan Malešević Tapi, srbijanski slikar
- Zlatko Mateša, hrvatski političar i sportski djelatnik[14][15]
- Zoran Nenezić, srbijanski novinar i publicist
- Branko Šömen, slovenski i hrvatski književnik i publicist[16]
- ↑ Velika loža je djelovala od 1990. do 2003. na području SR Jugoslavije, a od 2003. do 2006. na području Srbije i Crne Gore.
- ↑ Orijent lože nije poznat.
- ↑ Lajhner je kasnije bio i veliki majstor Velike nacionalne lože Jugoslavije, od 1997. do 2001. godine.
- 1 2 3 4 Hronologija srpskog slobodnog zidarstva (PDF). Mason. 9: 44–46. 2016. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. lipnja 2024. Pristupljeno 12. ožujka 2026.
- 1 2 3 4 5 Lopušina, Marko. 2010. Masoni u Srbiji. Knjiga komerc. Beograd. ISBN 978-86-7712-261-4
- 1 2 Ложа „Сговор 92“, ориент София. sgovor-92.org (bugarski). Pristupljeno 12. ožujka 2026.
- ↑ Bulgarian Freemasonry After 1992. uglb.org (engleski i bugarski). Pristupljeno 9. lipnja 2024.
- ↑ History of Freemasonry in Bulgaria. freimaurer-wiki.de (engleski). Pristupljeno 12. ožujka 2026.
- 1 2 Ikonić, Slobodan. 5. srpnja 2012. Posvađana braća. nin.rs. Pristupljeno 7. travnja 2024.
- ↑ Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije. velikalozasrbije.rs (srpski). Pristupljeno 18. prosinca 2024.
- 1 2 Lože pod zaštitom VLS. velikalozasrbije.rs. Pristupljeno 18. prosinca 2024.
- ↑ Aгенција за привредне регистре [Agencija za privredne registre]. apr.gov.rs (srpski). Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2022. Pristupljeno 8. travnja 2024. – Velika loža starih i prihvaćenih slobodnih zidara Srbije (Велика ложа старих и прихваћених слободних зидара Србије) registrirana je udruga upisana u Regisar udruženja pri Agenciji za privredne registre Republike Srbije pod brojem 07551525 od 7. srpnja 1990. godine sa sjedištem na adresi Mačvanska 42, Općina Vračar, Beograd.
- 1 2 Kratka istorija Vrhovnog Saveta Srbije. sirijus.rs. Pristupljeno 16. travnja 2024.
- ↑ Nenezic, Zoran D. Freemasonry in Yugoslavia, 1764–1992. skirret.com (engleski). Pristupljeno 18. listopada 2024.
- ↑ Porodica Draškoci i širenje svetlosti u Braničevskom okrugu. dekalog.rs. Pristupljeno 16. travnja 2024.
- ↑ Prva otvorena ofanziva hrvatske masonerije!. freemasonry-croatia.org. Pristupljeno 5. travnja 2024.
- 1 2 3 Mužić, Ivan. Tuđman i masonstvo. shp.ueuo.com. Pristupljeno 19. kolovoza 2025.
- 1 2 3 Grakulić, Dubravko. 30. studenoga 2014. Hrvati i masoni: 20 godina slobodnozidarske lože. glasistrenovine.hr. Pristupljeno 19. kolovoza 2025.
- ↑ Pavešković, Antun. 14. srpnja 2025. 'Slobodni zidari? U Hrvatskoj radi 12 velikih loža od kojih barem tri treba izbjegavati'. express.24sata.hr. Pristupljeno 18. srpnja 2025.