Velika loža
Velika loža (izraz podrijetlom iz Engleske, engl. Grand Lodge), ili veliki orijent (izraz podrijetlom iz Francuske, fran. Grand orient), predstavlja neovisno i suvereno upravno tijelo u slobodnom zidarstvu. To tijelo djeluje unutar određenog područja, najčešće na razini pokrajine ili države. Ovaj oblik grupiranja loža slobodnih zidara može se nazvati i obedijencija (fran. Obédience), jurisdikcija (engl. Jurisdiction), nadležnost ili poslušnost. Pojavio se početkom 18. stoljeća u Engleskoj i označio je početak spekulativnog[a] slobodnog zidarstva.
Razumijevanje funkcioniranja modernog slobodnog zidarstva zahtijeva pojašnjenje određenih slobodnozidarksih pojmova koji, premda nemaju uvijek jednoznačne i općeprihvaćene definicije, leže u osnovi savezništava, ali i sukoba među različitim velikim ložama.
Lože slobodnih zidara postojale su prije velikih loža. One jedine imaju ovlast inicirati nove članove. Jedna loža obično okuplja do četrdesetak aktivnih slobodnih zidara, iako povremeno postoje i iznimke u obliku posebno brojnih loža koje mogu imati i nekoliko stotina članova. Svaka loža slobodna je u izboru svojega predsjednika (tzv. starješina), kojeg bira svake godine, u izboru tema koje njezini članovi žele proučavati, kao i u odlučivanju o vanjskim aktivnostima, bilo humanitarnim ili društvenim.[1]
Lože se najčešće udružuju u tijela, najčešće nazvana velike lože, a rjeđe veliki orijenti. Na taj način udružene lože zajednički jačaju svoje kapacitete, osobito u vezi s materijalnim pitanjima (financiranje i upravljanje prostorima), ritualnim pitanjima (usklađivanje ceremonija) i međusobnim posjetima (članovi jedne lože obično mogu posjećivati sve druge lože u istoj velikoj lože). Ponekad, osobito u Francuskoj, daleko rjeđe u drugim državama, velike lože javno djeluju ili se oglašavaju u ime svih loža koje ih čine.[1]
Udruživanje loža u veliku ložu, prvi put zabilježeno u Engleskoj u lipnju 1717., označilo je početak modernog, tzv. "spekulativnog" slobodnog zidarstva. Ovaj proces pratio je i određeni gubitak autonomije pojedinih loža, jer su pristajanjem na federativni sustav prihvatile i određene zajedničke propise ("konstitucije" i statute), prvi povijesni primjer kojih su Andersonove Konstitucije iz 1723. godine. Ipak, lože i dalje strogo čuvaju svoju preostalu autonomiju, pa nije rijetkost da unutar iste velike lože postoje lože s vrlo različitim programima rada, aktivnostima i sociološkom strukturom članstva.
Obred predstavlja relativno homogen skup slobodnozidarskih rituala. Isti obred mogu rabiti i međusobno rivalske velike lože, a neke velike lože okupljaju lože koje rade prema različitim obredima. Iako rjeđe, ponekad i jedna te ista loža može raditi po više obreda.
Između naziva velike lože i veliki orijenti ne postoji razlika u naravi koja bi se mogla općenito primijeniti na sve velike lože ili sve velike orijente u svijetu.
Početkom 18. stoljeća u Francuskoj, izraz velika loža označavao je sastanak starješina loža. Stoga tada nije postojalo stalno tijelo u suvremenom smislu, velika loža postojala je samo za vrijeme održavanja sastanka starješina. Isto tako, izraz veliki orijent označavao je mjesto na kojem se takav sastanak održavao. Tek u drugoj polovici stoljeća ti su pojmovi poprimili značenje stalnih (i često međusobno suparničkih) institucija.
Velika loža ili veliki orijent obično djeluje kao upravno tijelo "plave lože" ili "simboličkog"[2] slobodnog zidarstva unutar određene nadležnosti. Prva slobodnozidarska velika loža osnovana je 1717. godine u Engleskoj pod nazivom Velika loža Londona i Westminstera, koja je ubrzo postala poznata kao Velika loža Engleske.[3] Na čelu velike lože nalazi se veliki majstor (ili veliki meštar), dok ostali dužnosnici nose titule s prefiksom "veliki", poput velikog rizničara.
S obzirom da ne postoji globalno središnje tijelo koje bi nadziralo rad svih velikih loža, njihove prakse mogu varirati, iako dijele zajednički temelj. Odsustvo centraliziranog autoriteta znači da velike lože održavaju međusobne odnose kroz priznavanje i suradnju.
Nadležnost velike lože obično se temelji na civilno-administrativnim granicama, pri čemu svaka velika loža upravlja plavim ložama unutar određene pokrajine ili države. Svaka velika loža djeluje potpuno neovisno o drugima, postavljajući vlastita pravila, rituale te odlučujući koje druge velike lože će priznati. Kada se dvije velike lože međusobno priznaju, kažu da su "u prijateljstvu" (engl. in Amity). To znači da se međusobno priznaju kao legitimne i dopuštaju članovima jedne lože posjećivanje loža druge. Ako dvije velike lože nisu "u prijateljstvu", one ne priznaju članstvo i ne dopuštaju međusobne posjete ložama pod svojom nadležnošću. Razlog prekida prijateljskih odnosa često je stvarno ili zamišljeno kršenje nekog od temelja slobodnog zidarstva.[4]
Uz određene iznimke, poput priznavanja velikih loža u Južnoj Americi od strane nekih velikih loža u SAD-u, niti jednu veliku ložu koja nije priznata od strane Ujedinjene velike lože Engleske (UGLE) ne priznaje niti jedna loža koja je u prijateljstvu s UGLE-om. Najveći veliki orijent u kontinentalnom ustroju je Veliki orijent Francuske (GOdF).
Dok Ujedinjena velika loža Engleske, Velika loža Irske i Velika loža Škotske upravljaju slobodnim zidarstvom u svojim zemljama i prekomorskim teritorijima, u kontinentalnoj Europi obično postoji više od jedne velike lože po zemlji. Povijesno, u Sjedinjenim Američkim Državama svaka savezna država priznavala je jednu veliku ložu, neovisno o velikim ložama drugih saveznih država. Danas većina saveznih država ima dvije: "glavnu" veliku ložu i Prince Hall veliku ložu. Sve "glavne" velike lože u SAD-u međusobno se priznaju, a većina njih priznaje i suradničke Prince Hall velike lože. Prince Hall slobodno zidarstvo, koje je nastalo u kontekstu rasnog razdvajanja unutar američkog slobodnog zidarstva, većinom okuplja afroameričke članove.
Druga slobodnozidarski tijela koja primaju samo majstore, poput Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda i Crvenog križa cara Konstantina, imaju svoja upravljačka tijela koja se ne nazivaju velikom ložom i ne odgovaraju izravno velikoj loži unutar nadležnosti u kojoj djeluju. Slični prijateljski redovi, poput Šrajnera i DeMolaya, također su neovisni. Ipak, upravljačka tijela ovih organizacija obično prepuštaju velikim ložama značajnu nadležnost nad slobodnim zidarstvom u svojim regijama.
Podrobniji članak o temi: Popis masonskih velikih ložaNazivi slobodnozidarskih nadležnosti u pojedinim državama često pokazuju određene sličnosti, iako se međusobno razlikuju prema ustroju i tradiciji slobodnog zidarstva. Najčešće korišteni nazivi su "velika loža", "velika regularna loža", "veliki orijent" i "velika nacionalna loža":
Sljedeći popis donosi najstarije velike lože, osnovane tijekom 18. stoljeća:[5]
- 1717. –
Velika loža Engleske, London - 1725. – Velika loža Irske, Dublin
- 1725. – Velika loža cijele Engleske, York†
- 1736. – Velika loža Škotske, Edinburgh
- 1736. –
Velika loža Francuske,† Pariz - 1744. –
Velika loža "Tri globusa", Berlin - 1751. – Drevna velika loža Engleske, London†
- 1756. –
Velika loža Sedam Ujedinjenih Nizozemski, Hag - 1760. –
Velika loža Švedske, Stockholm - 1770. – Velika zemaljska loža Njemačke, Berlin
- 1778. –
Velika loža Virginije, Williamsburg - 1784. –
Velika zemaljska loža Austrije, Beč† - 1786. – Velika loža Pennsylvanije, Philadelphia
- 1786. – Velika loža Georgije, Atlanta
- 1786. – Velika loža New Jerseyja, Trenton
- 1787. – Velika loža Države New York, New York City
- 1787. – Velika loža Marylanda, Baltimore
- 1787. – Velika loža Sjeverne Karoline, Raleigh
- 1788. – Velika loža Južne Karoline, Charleston
- 1789. – Velika loža Connecticuta, Wallingford
- 1789. – Velika loža New Hampshira, Manchester
- 1791. – Velika loža Rhode Islanda, Providence
- 1792. – Velika loža Massachusettsa, Boston
- 1794. – Velika loža Vermonta, Barre
- 1798. – Velika loža Pruske, Berlin†
- ↑ U značenju kakvo je engleska riječ speculative imala u to doba; danas bismo rekli "filozofsko".
- 1 2 Dachez, Roger; Bauer, Alain. 2017. [2007.] Les 100 mots de la franc-maçonnerie (francuski). Que sais-je izdanje. PUF. Pariz. str. 83–84. ISBN 9782130798750
- ↑ Mackey, Albert G. 1946. Mackey's Revised Encyclopedia of Freemasonry (engleski). The Masonic History Company. Chicago. str. 1003–1004
- ↑ Morris, S. Brent. 2006. The Complete Idiot's Guide to Freemasonry (engleski). Alpha Books. str. 9
- ↑ Bundy, Harry W. Determining Recognition. phoenixmasonry.org (engleski). Pristupljeno 24. listopada 2024.
- ↑ Lennhoff, Eugen; Posner, Oskar. 2006. [1932.] Internationales Freimaurer-Lexikon (njemački). Herbig. str. 454. ISBN 9783776624786CS1 održavanje: parametar ref identičan predodređenom (link)