Velika loža
Velika loža (engl. Grand Lodge), ili veliki orijent (engl. Grand Orient), je neovisno i suvereno upravno tijelo bratstva ili druge slične organizirane skupine na određenom području, obično u gradu, ili državi.
Slobodno zidarstvo[uredi | uredi kôd]
Velika loža ili veliki orijent uobičajeno je upravljačko tijelo "zanata", "plave lože" ili "simboličkog"[1] slobodnog zidarstva u određenoj jurisdikciji. Prva masonska velika loža osnovana je u Engleskoj 1717. godine kao Velika loža Londona i Westminstera (engl. Grand Lodge of London and Westminster), koja će se ubrzo postati Velika loža Engleske (engl. Grand Lodge of England).[2] Poglavar velike lože je veliki majstor (ili veliki meštar), a ostali časnici velike lože imaju prefiks "veliki" na svoje časničke titule, kao npr. veliki rizničar.
Ne postoji središnje tijelo koje bi nadziralo rad i djelovanje svih velikih loža na svijetu te stoga pojedine prakse velikih loža mogu i varirati, iako imaju zajednički osnovni okvir. Nedostatak središnjeg autoriteta znači da se velike lože jednostavno drže u zajedništvu jedne s drugima.
Jurisdikcije[uredi | uredi kôd]
Nadležnost velike lože obično se temelji na područjima civilne vlasti, s odvojenom velikom ložom koja upravlja masonskim ložama unutar određene regionalne ili državne granice. Svaka velika loža funkcionira neovisno o bilo kojoj drugoj velikoj loži, postavljajući svoja pravila i rituale i određujući koje će druge velike lože priznati. Kad dvije velike lože priznaju jedna drugu, kažu da su "prijateljske" (engl. in Amity). "Prijateljstvo" znači da se dvije velike lože međusobno priznaju kao legitimne i mogu dozvoliti članovima jedne velike lože da posjećuju lože ove druge. Velika loža koja nije "u prijateljstvu" ili je priznaje drugu veliku ložu neće dopustiti svojim članovima posjet ložama u nadležnosti te druge velike lože, ili obrnuto. Uzrok nedostatka prijateljskih odnosa obično je posljedica zamišljenog ili stvarnog kršenja jedne od međa slobodnog zidarstva.[3]
Nadalje, uz neke iznimke, posebno u pogledu priznavanja velikih loža u Južnoj Americi od strane velikih loža u SAD-u, niti jednu veliku ložu koja nije priznala Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE) ne priznaje niti jedna velika loža u prijateljstvu s UGLE-om. Najveći veliki orijent u kontinentalnom masonskom ustroju je Veliki orijent Francuske.
Dok Ujedinjena velika loža Engleske, Velika loža Irske i Velika loža Škotske upravljaju masonstvom u svojim zemljama i prekomorskim provincijama, zemlje kontinentalne Europe obično imaju više od jedne velike lože po državi. Povijesno gledano, u Sjedinjenim Američkim Državama priznavali su po jednu veliku ložu po saveznoj državi, neovisno o velikoj loži bilo koje druge savezne države. Danas većina američkih saveznih država ima dvije: "glavnu" veliku ložu i Prince Hall veliku ložu. Sve "glavne" velike lože u SAD-u priznaju jedna drugu, a većina ih priznaje suradničke Prince Hall velike lože. Prince Hall slobodno zidarstvo, koje je nastalo dok je masonstvo u Sjedinjenim Državama bilo djelotvorno razdvojeno na rasnoj osnovi, ima pretežno afroamerikance u članstvu.
Odnos prema drugim masonskim tijelima[uredi | uredi kôd]
Druge masonska tijela koje prihvaćaju samo majstore masone, poput Škotskog obreda i Reda crvenog križa cara Konstatina, imaju svoja upravljačka tijela, koja se ne nazivaju velika loža i koja izravno ne odgovaraju velikoj loži u jurisdikciji u kojoj djeluju. Drugi masonski redovi, poput Reda istočne zvijezde i DeMolay-a, također su neovisni. Međutim, upravljačka tijela ovih organizacija, u pravilu, svojim velikim ložama prepuštaju važnu upravu nad masonerijom u svojim regijama.
Druge organizacije[uredi | uredi kôd]
Oddfellows, Elksi i druga slična bratstva također imaju velike lože, kao i Oranski red, jer su svoj organizacijski model temeljili na modelu slobodnog zidarstva.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Albert G. Mackey. Mackey's Revised Encyclopedia, Vol. 2, str. 1003, "Symbolic Degrees," and str. 1004, "Symbolic Lodge," The Masonic History Company, Chicago: 1946.
- ↑ Morris, S. Brent. Complete Idiot's Guide to Freemasonry. New York: Alpha, 2006., str. 9
- ↑ Harry W. Bundy, Determining Recognition, Phoenixmasonry.org.
| |||||||||||||||||||||||||||||