Prijeđi na sadržaj

Velika loža "Jugoslavija"

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o povijesnoj velikoj loži. Za veliku ložu osnovanu 1990. pogledajte članak Velika loža Jugoslavije.
Velika loža "Jugoslavija"
Skraćenica VLJ
Utemeljena 9. lipnja 1919.
Mjesto osnivanja Zagreb
Prestala postojati 2. kolovoza 1940.
Tip regularna velika loža
Sjedište Beograd
Lokacija Kraljevina Jugoslavija
Broj članova 2.000

Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" (srps. Велика ложа Срба, Хрвата и Словенаца "Југославија"; slove. Velika loža Srbov, Hrvatov in Slovencev "Jugoslavija"), kasnije Velika loža "Jugoslavija", je bila regularna slobodnozidarska velika loža koja je djelovala u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osnivanje masonskih loža[uredi | uredi kôd]

Godine 1883. u Beogradu je osnovana Loža "Sloga, rad i postojanstvo" pod zaštitom Velikog orijenta Italije. Nekoliko godina kasnije, 1891., osnovana je u Beogradu i Loža "Pobratim" (Pobratim páholy) br. 50 pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske. Godine 1910. u Beogradu je osnovana i Loža "Šumadija" pod zaštitom Velike loža Hamburga. Ove će masonske lože 1912. godine formirati Vrhovni savjet Škotskog reda Srbije.[1]

Pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske osnovane su i Loža "Aurora" u Vršcu (1905.),[2] Loža "Budućnost" u Somboru (1908.)[3] te Loža "Stvaranje" u Subotici (1910.).

Također, pod zaštitom Velike simboličke lože Ugarske utemeljene je Loža "Budnost" u Osijeku 1912. godine, a početkom 1913. i Loža "Maksimilijan Vrhovac" u Zagrebu. Ove dvije spomenute lože, skupa s još jednom zagrebačkom ložom, utemeljit će 1918. godine Veliku ložu "Ljubav bližnjega". Ubrzo nakon osnivanja, ova velika loža je utemeljila Ložu "Ivan grof Drašković".[4] Veliki orijent Francuske je 1910. godine u Skoplju osnovao Ložu "Kosovo".

Formiranje Velike lože[uredi | uredi kôd]

U Zagrebu je 6. veljače 1919. godine održan sastanak svih starješina masonskih loža pod zaštitom Velike lože "Ljubav bližnjega" i glavnog tajnika Vrhovnog savjeta Škotskog obreda Srbije s ciljem ujedinjenja Velike lože "Ljubav bližnjega" s ložama iz Srbije, koje djeluju pod zaštitom Vrhovnog savjeta Srbije, u jedinstvenu vrhovnu masonsku veliku ložu na području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zaključak ovog sastanka je da će se Velika loža "Ljubav bližnjega", sa svojim podređenim ložama "Maksimilijan Vrhovac" i "Grof Ivan Drašković" u Zagrebu te "Budnost" u Osijeku, kao i sve lože u Srbiji, "Pobratim" , "Šumadija" i "Sloga, rad i postojanstvo" u Beogradu spojiti novu veliku ložu. Prva skupština, koja će se sazvati radi donošenja nove Konstitucije za novu veliku ložu, sastat će se u Zagrebu.

Nešto prije toga održana je u Beogradu sjednica Vrhovnog savjeta Srbije na kojoj je donešena odluja da se u Kraljevina SHS osnuje velika loža za simbolične stupnjeve plave lože kao i da se odluka provodi u sporazumu s ložama u Zagrebu i Osijeku.

Dana 8. lipnja 1919. godine Velika loža "Ljubav bližnjega" održalo je u Zagrebu sjednicu s predstavnicima Vrhovnog savjeta Srbije na kojoj su dogovoreni detalji oko konačnog osnivanja Velike lože Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sutradan, 9. lipnja, održana je Skupština svih srpskih, hrvatskih i slovenskih loža. Na tom sastanku zaključeno je da se na području Kraljevine osnuje Velika loža Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" sa sjedištem u Beogradu, koja bi pod svojim zaštitom imala šest masonskih loža i to: Ložu "Maksimilijan Vrhovac" u Zagrebu, "Budnost" u Osijeku, "Ivan grof Drašković" u Zagrebu te lože "Sloga, rad i postojanstvo", "Pobratim" i "Šumadija", sve u Beogradu.[4] U daljnjem radu Skupštine izabran je veliki majstor. Na prijedlog Adolfa Mihalića, Đorđe Weifert je aklamacijom izabran za velikog majstor nove velike lože.[1] Pod zaštitom ove velike lože u vrijeme osnutka bilo je oko 300 članova u navedenih šest loža.

Osim toga, Vrhovni savjet Škotskog reda Srbije preraslo je u Vrhovni savjet starog i prihvaćenog škotskog reda Srba, Hrvata i Slovenaca. Velika loža "Jugoslavija" i Vrhovno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca ubrzo su stupili u masonske veze s više od 80 velikih loža, vrhovnih vijeća i orijenata diljem svijeta.

Djelovanje[uredi | uredi kôd]

Početkom 1920-ih osnovane su tri lože pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija", Loža "Istina" u Beogradu (1920.), Loža "Pravednost" u Zagrebu (1921.) te Loža "Ivanjski krijes" u Karlovcu (1922.).[4][5]

Velika loža "Jugoslavija" je 27. listopada 1923. godine unijela svjetlo u Narodnu veliku ložu Čehoslovačke.[6]

U Dubrovniku je utemeljena Loža "Sloboda" 1925. godine. Imala je više od trideset članova.[7] U Kotoru je utemeljena Loža "Zora" 1926. godine.[5]

Velika loža "Jugoslavija" je od 11. do 16. rujna 1926. godine u Beogradu bila domaćin masonskog kongresa koji je održan pod sloganom U znak mira pod pokroviteljstvom Međunarodne masonske asocijacije. Kongresu je nazočilo 56 predstavnika iz dvadeset velikih iz petnaest europskih država kao i predstavnici dvaju prekomorskih velikih loža, i to delegati i predstavnici Velikog orijenta Francuske i Velike lože Francuske, Velike lože Švicarske, Velikog orijenta Španjolske, Velikog orijenta Grčke, Velike lože Mađarske, Velikog orijenta Turske, Velike lože Bugarske, Velike lože Beča, Velike lože Poljske, Velike lože Rumunjske kao i velikih loža Čilea, Meksika, Njemačke, Čehoslovačke i Portugala.

Sredinom 1920-ih, osnovane su tri lože u Beogradu, "Preporod" (1925.), "Dositej Obradović" (1925.), "Maksim Kovalevski" (1926.), kao i Loža "Mitropolit Stratimirović" u Novom Sadu (1924.).

Prva loža u Sarajevu, Loža "Sima Milutinović Sarajlija" osnovana je 1925. godine.[8] Druga loža pod zaštitom Velike lože "Jugoslavija" u Subotici, Loža "Stella Polaris" osnovana je 1928. godine.

U 1929. godini osnovane su tri lože u Zagrebu, "Neptun", "Perun" i "Ruđer Bošković", kao i Loža "Pravda" u Splitu.[4][7][5]

Ujedinjena velika loža Engleske (UGLE) je 1930. godine priznala Veliku loža "Jugoslavija" kao regularnu veliku ložu.[6]

U 1931. godini osnovane su dvije lože, "Valentin Vodnik" u Ljubljani te "Vojvodina" u Petrovgradu (današnji Zrenjanin).

U razdoblju prije Drugog svjetskog rata, knez Pavle Karađorđević, kao mason, bliski rođak i predstavnik Velike lože "Jugoslavija", prisustvovao je postavljanju princa Georga, vojvode od Kenta, u srpnju 1939. godine za velikog majstora Ujedinjene velike lože Engleske. Već u tom razdoblju započelo je preseljenje dijela masonske arhive iz Beograda u London, zbog sve nepovoljnijeg razvoja situacije u Europi kao i u Jugoslaviji.[6] Tih godina osnovane su još tri lože: "Banat" u Pančevu (1937.), "Bratstvo" u Zagrebu (1939.)[4] te "Čovječnost" u Beogradu (1940.)

Gašenje Velike lože[uredi | uredi kôd]

Kako se bližio Drugi svjetski rat, masoni su djelovali u sve nepovoljnijim okolnostima. U godinama neposredno prije rata, jačanjem fašizma u nekim dijelovima Europe, posebice u Njemačkom Reichu, Austriji, Italiji i Španjolskoj, javlja se jaka odbojnost prema masonskom pokretu. Sama činjenica da je masonski pokret bio zabranjen u Njemačkoj i Italiji i da su fašisti progonili ne samo masone nego i članove drugih servisnih klubova i diskretnih bratstava izazivala je strah i oprez. Osim toga, negativan odnos Katoličke crkve prema slobodnim zidarima utjecao je i na članstvo u zapadnim dijelovima Kraljevine Jugoslavije.

Članci u jugoslavenskom tisku masone označavaju kao protunarodne i destruktivne elemente, a ministar Anton Korošec karakterizira: komuniste, Židove i masone kao subverzivne, plaćeničke i izdajničke elemente. Nekoliko tjedana kasnije zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac je tijekom propovijedi u Mariji Bistrici, 6. srpnja 1940. godine, optužio masone, rotarijance i komuniste za trovanje hrvatskog naroda. Tijekom srpnja i kolovoza iste godine režimski list Vreme objavio je nekoliko antimasonskih članaka, a pridružili su im se Hrvatska straža i Zagrebački list. Sve je to utjecalo na to da je djelovanje slobodnih zidara u Jugoslaviji počelo polako zamirati, a broj članova smanjivati. Kako se rat bližio, preko tiska, izjava političara i stajališta profašističkih organizacija, rastao je i pritisak na članove masonskih loža.[9][10]

Kako bi spriječila zabranu rada, Velike loža "Jugoslavija" je 2. kolovoza 1940. godine prekidu rada svih loža koje djeluju pod njezinom zaštitom te likvidirala svoju i sve svoje regionalne lože na cijelom području Kraljevine Jugoslavije. Time prestaje sav rad slobodnih zidara u Kraljevini. Ova odluka o prekidu rada Velike lože donesena je neposredno nakon objave Ministarstva unutarnjih poslova da će se primjenjivati ​​Naredba o zabrani zborova i skupova od 17. svibnja 1940. godine najstrožije prema masonskim ložama.[9][10]

Ustroj[uredi | uredi kôd]

Sjedište Velike lože "Jugoslavija" bilo je u Beogradu.

Lože[uredi | uredi kôd]

U Velikoj loži "Jugoslavija" radilo je 30 masonskih loža. U Beogradu ih je radilo osam, u Zagrebu sedam te u Subotici dvije. Po jedna loža radila je u Dubrovniku, Karlovcu, Kotoru, Ljubljani, Novom Sadu, Osijeku, Pančevu, Petrovgradu (današnji Zrenjanin), Sarajevu, Skoplju, Somboru, Splitu i Vršcu.

  • Loža "Sloga, rad i postojanstvo", Beograd
  • Loža "Pobratim", Beograd
  • Loža "Šumadija", Beograd – nosila naziv po Šumadiji, zemljopisnom području u središnjoj Srbiji.
  • Loža "Budnost", Osijek – nosila naziv po osječkoj loži utemeljenoj 1773. godine.
  • Loža "Maksimilijan Vrhovac", Zagreb – nosila naziv po zagrebačkom biskupu i masonu Maksimilijanu Vrhovcu.
  • Loža "Ivan grof Drašković", Zagreb – nosila naziv po grofu Ivanu VIII. Draškoviću, utemeljištelju i prvom velikom majstoru Velike provincijalne lože Hrvatske.
  • Loža "Budućnost", Sombor
  • Loža "Aurora", Vršac – nosila naziv po Aurori, rimskoj božici zore.
  • Loža "Kosovo", Skoplje – nosila naziv po Kosovu, zemljopisnom i političkom području.
  • Loža "Stvaranje", Subotica
  • Loža "Istina", Beograd
  • Loža "Pravednost", Zagreb
  • Loža "Ivanjski krijes", Karlovac – nosila naziv po Ivanjskim krijesovima, običaju paljenja vatre uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, to jest 23. lipnja uvečer.
  • Loža "Sloboda", Dubrovnik
  • Loža "Mitropolit Stratimirović", Novi Sad – nosila naziv po karlovačkom metropolitu i masonu Stefanu Stratimiroviću.
  • Loža "Preporođaj", Beograd
  • Loža "Dositej Obradović", Beograd – nosila naziv po pučkom prosvjetitelju i masonu Dositeju Obradoviću.
  • Loža "Sima Milutinović Sarajlija", Sarajevo – nosila naziv po pjesniku i Njegoševom učitelju Simi Milutinoviću Sarajliji, prvom poznatom masonu iz Sarajeva.[8]
  • Loža "Maksim Kovalevsky", Beograd – nosila naziv po ruskom pravniku i glavnom sociološkom autoritetu u Ruskom Carstvu Maksimu Maksimoviču Kovalevskom.
  • Loža "Zora", Kotor
  • Loža "Stella Polaris", Subotica
  • Loža "Pravda", Split
  • Loža "Neptun", Zagreb – nosila naziv po Neptunu, rimskom bogu mora i potresa.
  • Loža "Perun", Zagreb – nosila naziv po Perunu, bogu groma i munje te vrhovnom božanstvu u slavenskoj mitologiji.
  • Loža "Ruđer Bošković", Zagreb – nosila naziv po matematičaru i filozofu Ruđeru Boškoviću.
  • Loža "Valentin Vodnik", Ljubljana – nosila naziv po pjesniku i svećeniku Valentinu Vodniku.
  • Loža "Vojvodina", Petrovgrad – nosila naziv po Vojvodini, zemljopisnom i političkom području južne Ugarske.
  • Loža "Banat", Pančevo – nosila naziv po Banatu, zemljopisnom i povijesnom području koje se proteže između srednje i istočne Europe.
  • Loža "Bratstvo", Zagreb
  • Loža "Čovječnost", Beograd

Popis velikih majstora[uredi | uredi kôd]

Đorđe Weifert (1850. – 1937.)

Veliki majstori Velike lože "Jugoslavija" bili su:[6][11]

  1. Đorđe Weifert (1919. – 1933.)
  2. Dušan Miličević (1933. – 1939.)
  3. Andrija Dinić (1939. – 1940.)

Međunarodna suradnja[uredi | uredi kôd]

Velike lože "Jugoslavija" je bila članica Međunarodne masonske asocijacije (AMI) od 1926. godine. Također, ova velika loža imala je potpisane povelje o prijateljstvu i međusobnom priznavanju s preko 50 drugih velikih loža.[6]

Obredi[uredi | uredi kôd]

Primarni masonski obred Velike lože "Jugoslavija" je Ivanjski obred, preuzet od Velike simboličke lože Ugarske. Velika loža "Jugoslavija" upravlja je simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) te je delegirala upravljanje visokim masonskim stupnjevima.

Pridružena tijela i redovi[uredi | uredi kôd]

Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima dok je upravljanje visokim masonskim stupnjevima bilo delegirano na Vrhovni savjet starog i prihvaćenog škotskog reda Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" koji je bio nadležan za Škotski obred.

Veliki zapovjednici Vrhovnog savjeta bili su:[12]

  1. Đorđe Weifert (1919. – 1937.); prethodno je bio veliki zapovjednik Vrhovnog savjeta Srbije, od 1912. do 1919. godine.
  2. Dušan Miličević (1937. – 1939.)
  3. Ljubomir Tomašić (1939. – 1940.)

Spomen i baština[uredi | uredi kôd]

Regularne velike lože koje danas rade na području djelovanja Velike lože "Jugoslavija":

Veliku ložu "Jugoslavija" baštini i Velika nacionalna loža Srbije (osnovana kao Velika nacionalna loža Jugoslavije), koja je, kao i Regularna velika loža Jugoslavije, proizašla iz Velike lože Jugoslavije.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Istorijat slobodnog zidarstva u Srbiji. vmls.org.rs. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  2. Masoni su uticali na razvoj Vršca kroz vekove. evrsac.rs. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  3. 2021-05-05. ravnoplov.rs. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  4. a b c d e Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. vlh-glc.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2000. Pristupljeno 24. svibnja 2023.
  5. a b c Rašović, Renata. 17. svibnja 2018. Kronologija i tajne osnivanja loža: Tko su prvi hrvatski masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 23. rujna 2023.
  6. a b c d e Istorijat slobodnog zidarstva u Srbiji. rgls.org. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  7. a b NAKON AFERE S GABRIĆEM I JELENIĆEM, MNOGI SE PITAJU TKO SU ZAPRAVO MASONI? / Evo kako su nastali u Hrvatskoj i što su sve radili. net.hr. 19. veljače 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. rujna 2023. Pristupljeno 24. rujna 2023.
  8. a b U BiH još uvijek javno niko nije rekao da je mason, objavljeni su samo inicijali. 6yka.com. 21. veljače 2020. Pristupljeno 25. rujna 2023.
  9. a b Mužić, Ivan. 2000. Masonstvo u Hrvata (PDF) VI. prerađeno izdanje izdanje. Laus. Split.
  10. a b Košir, Matevž, ur. 2017. The Secret of the Lodge [Tajna lože] (engleski). Narodni muzej Slovenije. Ljubljana. ISBN 978-961-6981-27-9
  11. VNLS Veliki majstori. vnls.rs (srpski). Pristupljeno 16. ožujka 2024.
  12. Kratka istorija Vrhovnog Saveta Srbije. sirijus.rs. Pristupljeno 16. travnja 2024.