Prijeđi na sadržaj

Velika loža Francuske

Izvor: Wikipedija
Velika loža Francuske
Grande Loge de France
Skraćenica GLdF
Moto Sloboda, jednakost, bratstvo
Utemeljena 7. studenoga 1894.
Tip tradicionalna velika loža
Sjedište Pariz
Lokacija Francuska
19 drugih država
Broj članova 33.000 (2022.)
Službena stranica gldf.org

Velika loža Francuske (fra. Grande Loge de France), skraćeno GLdF, je tradicionalna i druga najbrojnija slobodnozidarska velika loža u Francuskoj. Zauzima jedinstven status u francuskom slobodnom zidarstvu jer priznaje i povezana je s velikim ložama kontinentalnog slobodnog zidarstva iako još uvijek sebe smatra odvojenim od njih. Okuplja više od 33.000 članova u preko 930 loža.

Uspostavljena je 1894. godine kada je postala neovisna o Vrhovnom vijeću Francuske. Isti naziv nadležnosti nosila su sukcesivno dvije različite organizacije. Prva Velika loža od 1738. do 1773. godina koja je postala Veliki orijent Francuske te od 1894. godine upostavljanjem ove velike lože. Lože Velike lože Francuske rade gotovo isključivo u Drevnom i prihvaćenom škotskom obredu koji je njihov glavni obred. Održava povelje o prijateljstvu ili priznanju s većinom francuskih nadležnosti. Suosnivačica je Konfederacije ujedinjenih velikih loža Europe (GLUDE).

Prožeta usmenom kulturom, Velika loža Francuske je ipak pravna osoba uređena francuskim Zakonom o udrugama iz 1901. godina i pisanim pravilima temeljenim na općem pravu glasa, demokratskom načelu koje se primjenjuje na sve njegove strukture. Krilatica Sloboda, jednakost, bratstvo, koja je usvojena 1848. godine, prati stranice povijesti Velike lože i dobrovoljno se stapa s krilaticom Francuske Republike.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Pozadina

[uredi | uredi kôd]

Prva Velika loža Francuske djelovala je između 1737. i 1773. kada se transformirala u Veliki orijent Francuske.[1]

Godine 1804. u Pariz dolazi Alexandre, grof de Grasse-Tilly, koji u Francusku uvodi Drevni i prihvaćeni škotski obred, utemeljen 1801. u Sjedinjenim Američkim Državama, a sastavljen uglavnom od škotskih stupnjeva podrijetlom iz Francuske. Njegov je dolazak pozdravljen s entuzijazmom, te je 22. rujna 1804. osnovao Vrhovni savjet Francuske. Taj je vrhovni savjet odmah potaknuo organiziranje novih loža u novu simboličku veliku ložu, nazvanu Velika opća škotska loža (Grande Loge générale écossaise), koja je za velikog majstora izabrala princa Luja Bonapartea.[2] No, Napoleon I. ubrzo je naredio ujedinjenje svih struktura pod Velikim orijentom Francuske, te je već 5. prosinca 1804. postignuta fuzija dviju velikih loža i dogovor da se Škotski obred može prakticirati unutar Velikog orijenta Francuske.[3] Ujedinjenje iz 1804. nije preživjelo pad Carstva. Vrhovni savjet Francuske obnovljen je 1821. godine, ponovno neovisan od Velikog orijenta, te je počeo osnivati vlastite lože svih stupnjeva. Dvije organizacije potom su suzbivale bez većih sukoba četrdesetak godina.[4]

Od 1872. godine pa sve do kraja 19. stoljeća, "škotski obred" – naziv koji se tada često koristio, iako netočno, za Vrhovni savjet Francuske – prolazi kroz unutarnju krizu, potaknutu raspravama o Velikom arhitektu Svemira, usponom Treće Republike i činjenicom da Vrhovni savjet u Francuskoj posjeduje i plave lože koje rade po Škotskom obred, dok se u drugim zemljama taj obred primjenjuje tek od 4. stupnja naviše. Ta je posebnost izazvala napetosti unutar pojedinih loža, čiji su članovi tražili neovisnost od viših stupnjeva i uklanjanje religioznih elemenata iz rituala.[5] Pokret je dobivao sve više pristaša, te je 12. veljače 1880. dvanaest loža osnovalo Veliku škotsku simboličku ložu (Grande Loge symbolique écossaise), koja je ubrzo narasla na 36 loža.[5] U njezinu je sastavu djelovala i poznata Loža "Slobodni mislioci" (Loge Les Libres Penseurs) iz Le Pecqa, koja se 9. siječnja 1882. izdvojila i 14. siječnja iste godine inicirala Mariju Deraismes, prvu ženu slobodnu zidaricu, kasniju suvosnivačicu reda Le Droit Humain, prije nego što se ponovno priključila Velikoj škotskoj simboličkoj loži.[6]

Osnivanje Velike lože

[uredi | uredi kôd]

Nakon razdoblja nesuglasica unutar francuskog škotskog slobodnog zidarstva, Vrhovni savjet Francuske i Velika škotska simbolička loža, koja se prethodno od njega odvojila, ponovno su se približili 1884. godine, tijekom banketa koji je pratio konvent Velikog orijenta Francuske. Formalne su veze između dviju organizacija obnovljene 1888. godine.[7] U to je vrijeme Vrhovni savjet brojao 23 kapitela (lože savršenstva koje su radile od 4. do 18. stupnja) i 90 simboličkih loža (od 1. do 3. stupnja), okupljenih u unutarnju strukturu nazvanu Velika središnja loža Vrhovnog savjeta Francuske (Grande Loge centrale du Suprême Conseil de France).[7]

Godine 1894. Loža "Vjernost" (Loge La Fidélité) iz Lillea sazvala je skup loža sjeverne Francuske i predložila da se razmotri osnivanje samostalne velike lože sastavljene od plavih loža kako bi se one ujedinile s Velikom škotskom simboličkom ložom. Prijedlog je prihvaćen na pokrajinskim kongresima, a Vrhovni je savjet odobrio održavanje konventa 7. studenoga 1894. godine. Na njemu je, s 50 glasova za, 8 protiv i 2 suzdržana, odlučeno da se ložama dodijeli autonomija, čime je došlo do osnutka nove velike lože pod imenom Velika loža Francuske (Grande Loge de France), naziva koji nije bio korišten još od 1773. godine.[7]

Prve konstitucije nove Velike lože Francuske definirale su slobodno zidarstvo kao "univerzalni savez utemeljen na solidarnosti", posvećen "napretku svake emancipacijske evolucije". Velika loža se izrijekom odrekla zahtjeva za određenim vjerovanjem, a svoj rad temeljila je na Deklaraciji načela konventa u Lausannei (1875.). Svaka je loža bila slobodna odlučiti hoće li raditi "na slavu Velikog arhitekta Svemira", dok se ta fraza nije koristila u službenim dokumentima, što je bilo uvjet Velike škotske simboličke lože za predviđenu uniju.[7] Spajanje dviju velikih ostvareno je 1896. godine,[a] a potpuna neovisnost od Vrhovnog savjeta postignuta 1904. godine, kada je ovaj prestao izdavati povelje o osnivanju novih loža.[8]

Tijekom 19. stoljeća, rad loža Škotskog obreda imao je više književno-filozofski karakter, s raspravama o općim moralnim i društvenim temama, vođenima u duhu humanizma i umjerenosti. Dolaskom Treće Republike, rad loža postaje specijaliziraniji: proučavale su se Darwinove teorije, uloga žene u društvu, utjecaj Crkve na civilizaciju, dužnosti prema domovini, pa čak i život Benjamina Franklina.[9]

Prva polovica 20. stopljeća

[uredi | uredi kôd]

Početkom 20. stoljeća, Velika loža Francuske bilježila je kontinuiran rast – broj članova porastao je s 3.000 pri osnutku na 4.300 u 1903., a zatim na 8.400 u 1912. godine. Usporedno, Veliki orijent Francuske rastao je s 17.000 članova (1882.) na više od 30.000 do 1910. godine. Uoči Prvoga svjetskog rata, Velika loža Francuske je brojila 149 aktivnih loža.[10]

Nakon stjecanja neovisnosti, Velika loža Francuske se, iako manje izravno povezana s Radikalnom strankom od Velikog orijenta, ideološki približila njegovim republikanskim i sekularnim stavovima. U tom razdoblju lože sve češće raspravljaju o obrazovanju, odvajanju Crkve i države te društvenim reformama. Nakon "afere dosjea" (1904.), uočava se povratak filozofskim i simboličkim temama, dok pozitivizam općenito gubi utjecaj u francuskom društvu. Neke su lože postale specijalizirane u proučavanju simbolizma i rituala, poput loža "Anglosaksonska" (Anglo-Saxon Lodge) ili "Teba" (Loge Thebah), kojoj je neko vrijeme pripadao i Rene Guenon.[10]

Godine 1911., Velika loža Francuske kupila je zgradu u ulici Louis-Puteaux u 17. arondismanu Pariza, bivši franjevački samostan, koji je postao njezino sjedište. Tijekom Prvoga svjetskog rata, rad je bio ograničen na neokupirana područja, no masonstvo nije potpuno zamrlo. U siječnju 1917. u Rue Puteaux održana je međunarodna konferencija na kojoj su sudjelovale velike lože iz Francuske, Belgije, Italije i Srbije, a sudionici su se zauzeli za osnivanje Društva naroda.[11] Kasnije, 30. i 31. siječnja 1926., održan je izvanredni konvent posvećen razmatranju načina borbe protiv fašizma.

U lipnju 1940. godine, nakon njemačke invazije, arhivska dokumentacija Velike lože Francuske poslana je u Orléans, gdje je spaljena kako ne bi pala u ruke okupatora. Njemačke vlasti potom su zauzele zgradu u Parizu, koja je dotad služila kao sjedište velike lože.[12] Unatoč represiji, škotsko slobodno zidarstvo pokušalo je nastaviti svoj rad u ilegalnim uvjetima, slijedeći upute velikog majstora Michela Dumesnila de Gramonta, izdane krajem 1940. godine.[12] Nakon oslobođenja Francuske, i nakon unutarnje provjere 172 člana, uz veliki broj poginulih i onih koji su napustili red, Velika loža Francuske obnovila je rad s tek 3.600 članova.[13]

Druga polovica 20. stopljeća

[uredi | uredi kôd]

Tijekom 1950-ih godina, Velika loža Francuske i njezin veliki majstor, Pierre Simon, odigrali su značajnu ulogu u oblikovanju francuske zakonodavne politike o kontracepciji, što je bilo u skladu s humanističkom i progresivnom orijentacijom slobodnog zidarstva. Istodobno se unutar velike lože sve više razvijao inicijacijski i simbolički smjer, usmjeren na duhovne i filozofske aspekte slobodnog zidarstva.[13]

Zajedničke patnje tijekom rata potaknule su pojedine članove da razmotre mogućnost ujedinjenja s Velikim orijentom Francuske, no taj je prijedlog brzo odbačen, ponajprije na inicijativu velikog majstora Dumesnila de Gramonta, koji je želio približiti Veliku ložu Francuske angloameričkim velikim ložama. Odnosi s njima već su bili uspostavljeni putem američkih vojnika-slobodnih zidara koji su tijekom rata boravili u Francuskoj.[13]

Kao korak prema tom cilju, 1954. godine Velika loža Francuske ponovno je uvela obvezu prisutnosti otvorene Biblije na oltaru tijekom ritualnog rada – uvjet potreban za mogućnost međunarodnog priznanja. Dvije godine kasnije, 1956., započeti su pregovori o ujedinjenju s Nacionalnom velikom ložom Francuske, ali oni nisu urodili plodom, jer bi takva unija značila potpuni prekid odnosa s Velikim orijentom Francuske.[13]

Godine 1964. dolazi do neizbježnog raskola. Povod je bio potpisivanje administrativnog sporazuma s Velikim orijentom radi razmjene informacija o članovima koji su bili isključeni zbog neetičnog ponašanja, kako bi se spriječilo njihovo prelazak u druge obedijencije. Kao posljedica toga, između 400 i 500 članova od tadašnjih 8.220 napustilo je Veliku ložu Francuske zajedno s velikim zapovjednikom Vrhovnog savjeta Francuske i pridružilo se Nacionalnoj velikoj loži Francuske, prenoseći ondje Drevni i prihvaćeni škotski obred, uz podršku Vrhovnog vijeća SAD-a Južne jurisdikcije.[13]

Unatoč podjeli, Velika loža Francuske nastavila je stalni rast u drugoj polovici 20. stoljeća. Broj članova porastao je s 17.500 u 438 loža 1989. godine na 25.000 u 640 loža 1998., a krajem stoljeća brojila je gotovo 900 loža i više od 34.000 članova, od kojih se otprilike trećina nalazila u pariškoj regiji Île-de-France.

Prema Deklaraciji načela iz 1953. godine,[14] Velika loža Francuske zauzima srednji položaj između Velikog orijenta Francuske i Nacionalne velike lože Francuske. Iako unutar nje djeluje značajan broj agnostika, velika loža nastoji održavati dobre odnose s Katoličkom Crkvom, čiji se predstavnici ponekad pozivaju na predavanja i seminare, što svjedoči o njezinu otvorenom i dijaloškom pristupu unutar pluralističkog francuskog društva.[15][16]

U 21. stoljeću

[uredi | uredi kôd]

Velika loža Francuske je 18. lipnja 2000. godine u Parizu s Velikom tradicionalnom i simboličkom ložom "Opera" i tadašnjom Velikom nacionalnom ložom Jugoslavije (danas Velika nacionalna loža Srbije) osnovala Konfederaciju ujedinjenih velikih loža Europe (GLUDE).[17]

Francuski predsjednik Emmanuel Macron obratio se članovima ove velike lože u svibnju 2025. godine.[18][19][20]

Ustroj

[uredi | uredi kôd]

Sjedište Velike lože Francuske je u Parizu.

Lože

[uredi | uredi kôd]

Velika loža Francuske ima preko 935 loža kako u Francuskoj tako i u 19 drugih država.

Lože se također nalaze i u francuskim prekomorskim zajednicama: Nova Kaledonija i Francuska Polinezija u Oceaniji, Gvadalupa, Zajednica Sveti Martin i Martinik na Karibima, te Gijana kao i Mayotte i Réunion.[21][22][23]

Orijenti Velike lože nalaze se i u sljedećim gradovima izvan Francuske:[24][25][22][23]

Uprava

[uredi | uredi kôd]
Veliki majstori Gustave Desmons (lijevo), Bernard Wellhoff (sredina) i Maurice Monier (desno) vodili su Veliku ložu Francuske nakon Prvog svjetskog rata.
Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis velikih majstora Velike lože Francuske

Velikom ložom Francuske upravlja veliki majstor (Grand Maitre) koja se bira na trogodišnje razdoblje. Među dosadašnjim velikim majstorima Veliku ložu u više navrata vodili su:[26]

  • Étienne Guillemaud (1894. – 1895.) – prvi veliki majstor
  • Gustave Mesureur (1903. – 1910.; 1911. – 1913.; 1924. – 1925.)
  • Paul Peigné (1910. – 1911.; 1913. – 1918.)
  • Maurice Monier (1922. – 1924.; 1925. – 1928.; 1930. – 1931.)
  • Louis Doignon (1933. – 1934.; 1935. – 1938.; 1952. – 1955.; 1961. – 1963.)
  • Michel Dumesnil de Gramont (1934. – 1935.; 1938. – 1948.; 1950. – 1952.)
  • Richard Dupuy (1956. – 1957.; 1958. – 1961.; 1963. – 1965.; 1966. – 1969.; 1971. – 1973.; 1975. – 1977.)
  • Pierre Simon (1969. – 1971.; 1973. – 1975.)
  • Michel Barat (1990. – 1993.; 2001. – 2003.)
  • Jean-Claude Bousquet (1995. – 1996.; 1998. – 2001.)
  • Jean-Raphaël Notton (od 2025.)

Međunarodna suradnja

[uredi | uredi kôd]

Velika loža Francuske je članica nekoliko međunarodnih saveza:[27]

Obred

[uredi | uredi kôd]

Primarni obred Velike lože Francuske je Drevni i prihvaćeni škotski obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim stupnjevima na dodatna tijela i redove.

Pridružena tijela i redovi

[uredi | uredi kôd]

Upravljanje visokim stupnjevima Velika loža Francuske provodi kroz pridružena tijela i redove od kojih svaki predstavlja jedan obred a na temelju potpisanih konkordata.

Sveti kraljevski luk

[uredi | uredi kôd]

Vrhovni veliki kaptol za Francusku dijeli svoju nadležnost za više velikih loža, uključujući Veliku ložu francuskog masonskog saveza i Veliku tradicionalnu i simboličku ložu "Opera".[31]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Samo dvije lože pod okriljem Velike škotske simboličke lože odbile su se pridružiti.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ History of the Grand Orient of France - Part One (1728-1815). nos-colonnes.com (engleski). 2. veljače 2024. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  2. ↑ Points de vue initiatiques 1980, str. 70.
  3. ↑ Points de vue initiatiques 1980, str. 93.
  4. ↑ Graesel 2008, str. 26.
  5. 1 2 Points de vue initiatiques 1980, str. 161-174.
  6. ↑ Ligou 2000b, str. 154.
  7. 1 2 3 4 Ligou 2000b, str. 96-97.
  8. ↑ Points de vue initiatiques 1980, str. 17.
  9. ↑ Points de vue initiatiques 1980, str. 172-173.
  10. 1 2 Ligou 2000b, str. 100.
  11. ↑ Ligou 2000b, str. 112.
  12. 1 2 Ligou 2000b, str. 172.
  13. 1 2 3 4 5 Ligou 2000b, str. 185-188.
  14. ↑ Declaration de Principes de la Grande Loge de France (décembre 1953). gldf.org (francuski). Prosinac 1953. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2015. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  15. ↑ Ligou 2000b, str. 207-209.
  16. ↑ GLDF : Un document historique inédit. lamaconne.over-blog.com (francuski). 18. listopada 2016. Pristupljeno 22. listopada 2025.
  17. ↑ Confédération des Grandes Loges Unies d’Europe. gadlu.info (francuski). 24. kolovoza 2009. Pristupljeno 18. kolovoza 2023.
  18. ↑ Macron u Velikoj loži Francuske: Prvi predsjednički posjet masonima u znaku sekularizma. vecernji.hr. 7. svibnja 2025. Pristupljeno 10. svibnja 2025.
  19. ↑ Blotnej, Bogdan. 5. svibnja 2025. Macron se obratio masonima u loži: 'Francuska više nije najstarija kći katoličke Crkve'. 24sata.hr. Pristupljeno 10. svibnja 2025.
  20. ↑ Gentilhomme, Célestine. 5. svibnja 2025. Laïcité : à la Grande Loge de France, Macron met en garde contre ceux qui veulent «trahir» ou «détourner» la loi de 1905. lefigaro.fr (francuski). Pristupljeno 10. svibnja 2025.
  21. ↑ La GLDF en Océanie. gldf.org (francuski). Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  22. 1 2 La GLDF en Amérique. gldf.org (francuski). Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  23. 1 2 La GLDF en Afrique. gldf.org (francuski). Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  24. ↑ La GLDF en Europe. gldf.org (francuski). Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  25. ↑ La GLDF en Asie. gldf.org (francuski). Pristupljeno 29. svibnja 2025.
  26. ↑ Liste des dirigeants de la Grande Loge de France. reaa.info (francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2018. Pristupljeno 18. lipnja 2025.
  27. ↑ EMA Members. ame-ema.eu (engleski i francuski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2025. Pristupljeno 23. listopada 2025.
  28. ↑ Les loges maçonniques de la Grande Loge de France. gldf.org (francuski). Pristupljeno 1. rujna 2023.
  29. ↑ Suprême Conseil de France. scdf.net (francuski). Pristupljeno 29. ožujka 2024.
  30. ↑ Bienvenue sur le site de l’Arche Royale de Rite Anglais de style Émulation. sgcsarjplf.org (francuski). Pristupljeno 26. rujna 2024.
  31. ↑ Le Suprême Grand Chapitre. sgcsarjplf.org (francuski). Pristupljeno 26. rujna 2024.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Velika_loža_Francuske&oldid=7398910"