Regularna velika loža Srbije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Regularna velika loža Srbije
Регуларна велика ложа Србије
Rvls-logo.png
Skraćenica RVLS
Utemeljena 1993.
Tip Velika loža
Ključni ljudi Lukas Rasulić, veliki majstor
Službena stranica rgls.org

Regularna velika loža Srbije (srp. Регуларна велика ложа Србије),[1] skraćeno RVLS, je regularna velika loža u Srbiji. Ovo je najbrojnija velika loža u Srbiji s više od 1.500 članova.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Obnova djelovanja srpskih slobodnih zidara započela je s demokratskim promjenama kada je stvoren teren za njihov rad. U ožujku 1989. godine registriraju se tri lože u Beogradu: "Pobratim", "Sloga, rad i postojanstvo" i "Maksimilijan Vrhovac". Ubrzo dolazi i do unošenja svjetla u Veliku ložu Jugoslavije 23. lipnja 1990. godine kojeg unose Ujedinjene velike lože Njemačke. U uvjetima propagiranja rata od strane Miloševića i režima, napada na medije i slobodu tiska i uspona kriminalnih skupina, slobodno zidarstvo u tadašnjoj Srbiji trebalo je odigrati važnu ulogu u širenju ideja građanske slobode, duha međunacionalne i druge tolerancije i slobode. Razna dešavanja su doprinijela tome da UVL Njemačke odluči sudbinu daljeg razvoja slobodnog zidarstva u Srbiji povjeri Saveznom Vijeću VL Jugoslavije. Zbog nesigurnosti i pritisaka vlasti, naredna godišnja skupština održana je izvan SR Jugoslavije, u Italiji, u Riminiju. 13. i 14. ožujka 1993. godine. Tada je veliki majstor postao Dragorad Tanasić, a velika loža je promijenila naziv u Regularna velika loža Jugoslavije. Od tada započinje dalji rast i razvoj slobodnog zidarstva. Oko 2000. godine ova velika loža je imala skoro 200 članova. Godine 2002. ova velika loža je dobila, odnosno obnovila, priznanje Ujedinjene velike lože Engleske kao regularna velika loža koja nastavlja slobodnozidarske aktivnosti na teritoriji Srbije od njenog utemeljenja 1919. godine i prvog priznanja regularnosti iz 1930. godine.

Svjetska konferencija velikih masonskih loža je 30. rujna 2007. godine u Portlandu, poslije izdvajanja Crne Gore i promjene naziva u Regularna velika loža Srbije, priznala ovu veliku ložu kao jedinu i suverenu masonsku jurisdikciju u Srbiji. Do 2015. godine ova velika loža je narasla od 300 na oko 1.000 članova, od 11 na 33 lože.[3][2]

Organizacija[uredi | uredi kôd]

Od 2019. godine veliki majstor je Lukas Rasulić. Veliki majstori prije njega bili su: Dragorad Tanasić (1993. – 1995.), Novak Jauković (1995. – 1999.), Jovan Vasiljević (1999. – 2001.), Srđan Stanković (2001. – 2005.), Petar Kostić (2005. – 2012.) i Ranko Vujačić (2012. – 2019.).

Pod zaštitom RVL Srbije danas radi 40 loža, od toga 22 u Beogradu, 6 u Novom Sadu, 3 u Nišu, po dvije u Subotici i Zrenjaninu, te po jedna u Vršrcu, Smederevu, Kragujevcu, Zaječaru i Kosovskoj Mitrovici. U Beogradu rade i dvije lože na stranim jezicima, i to Loža "Saint John" na engleskom jeziku i Loža "Lessing" na njemačkom jeziku.[4] Trenutačno lože imaju svoja 4 hrama i središnji hram u Beogradu.

U redovitom radu loža koristi se više različitih obreda među kojima najviše loža koristi modificirani Schröderov obred, Škotski obred i Emulacijski obred. Razvijaju se i pridruženi redovi kao što su Drevni i prihvaćeni škotski red, Red majstora masona znaka i Sveti kraljevski luk.

Organizacije sličnog naziva[uredi | uredi kôd]

U Srbiji su registrirane i neregularne organizacije sličnog naziva koje nisu povezane s ovom velikom ložom, i to:

  • Udruženje "Regularna Velika Loža Srbije, Beograd" (srp. Удружење "Регуларна Велика Ложа Србије, Београд"), osn. 2007.
  • Udruženje "Velika Regularna Loža Srbije u Orijentu Beograd" (Удружење "Велика Регуларна Ложа Србије у Оријенту Београд"), osn. 2010.
  • Regularna Velika Loža Srbije u zenitu Beograd Republika Srbija (Регуларна Велика Ложа Србије у зениту Београд Република Србија), osn. 2015.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]