Vojska Mletačke Republike
| Mletačka vojska | |
|---|---|
 Ratna zastava Mletačke republike | |
| Aktivna | 9. stoljeće – 12. svibnja 1797. |
| Država |  Mletačka Republika
|
| Odanost |  Mletački dužd
|
| Grana | Mletačka mornarica Mletačka kopnena vojska |
| Sjedište |  Dogado
|
| Zaštitnik | Sveti Marko |
| Sudjelovanje u borbama | Talijanski ratovi Hrvatsko-mletački ratovi Križarski ratovi Mletačko-osmanski ratovi Francuski revolucionarni ratovi |
Vojna povijest Mletačke Republike započela je nedugo nakon njezina osnutka, obuhvaćajući razdoblje od 9. stoljeća i rata s Franačkom Italijom (Francia Media) kralja Pipina, sina Karla Velikog, do Napoleonove invazije i pada Republike u 18. stoljeću.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Venecija je po prvi put postala velika vojna sila u 13. stoljeću tijekom Četvrtog križarskog rata, gdje su mletačke trupe sudjelovale u uspješnoj opsadi i osvajanju Zadra i Konstantinopola, zauzevši golema područja Dalmacije i Grčke i bogati ratni plijen.
Kasnije u stoljeću, Venecija je započela više ratova s Republikom Genovom i nizom njezinih saveznika za prevlast u Sredozemnom moru, u isto vrijeme, uspon Milana uvukao je Veneciju u Talijanske ratove iz kojih će Venecija izači kao vladar sjeveroistočne Italije.
Početkom 15. stoljeća Venecija konačno konsolidira svoju vlast u Dalmaciji sa središtem u Zadru, te postaje vladar Jadranskog mora.
S usponom Osmanskog Carstva, Venecija je uvučena u razdoblje konstanog rata, te gubi uporišta u Moreji. Međutim, nastavila je voditi pomorske ratove protiv Osmanlija, koji su kulminirali gubitkom Cipra ali i pobjedom u bitci kod Lepanta.
Početkom 17. stoljeća dolazi do rata protiv Austrije zbog uskočkih gusara. U drugoj polovici 17. stoljeća, daljnje osmanske težnje da zauzmu Kretu uzrokovale su još jedno produženo razdoblje ratovanja, poznato kao Kandijski rat. Nakon dvadesetogodišnje opsade Kandije uslijedilo je njezino sudjelovanje u Velikom turskom ratu, gdje je Republika nakratko povratila Moreju.[1]
Organizacija[uredi | uredi kôd]
Sve do početka 15. stoljeća mletačka moć bila je isključivo pomorska, tako da je cjelokupna vojna organizacija države bila usredotočena na flotu i s njom povezane korpuse pješaštva: Arsenalotti (radnici arsenala), Schiavoni (mornarička pješadija novačena u Dalmaciji) i Fanti da Mar (mornarička pješadija novačena u Veneciji). Ovoj jezgri bila je zatim dodan konjički zbor koji su dali pomorski posjedi: Stradioti i Sfaxioti iz Grčke i Kapeleti odnosno Crovati iz Dalmacije. Veći dio vojske čini domaće stanovništvo koje je imalo obvezu sudjelovati barem u obrani Terraferme, odnosno kopnenih posjeda i zaleđa Venecije. U slučaju najveće opasnosti svaki muškarac u dobi od 17 do 60 bio je dužan nositi oružje. Kako je Venecija bila aristokratska republika, tako su i vojsku predvodili aristokrati i plemići, a institucija koja je brinula o svim ratnim poslovima činilo je 20 ljudi i nazivala se Savii (tal.mudraci).
Tijekom srednjeg vijeka, vojska je bila je sastavljena od sljedećih elemenata:
- Forza ordinaria (obična sila), veslači sastavljeni od građana grada Venecije; u njoj su bili obvezni služiti svi od 20 do 70 godina. Međutim, uglavnom je samo dvanaestina bila aktivna.
- Forza sussidiaria (sporedna sila), vojna sila izvučena iz prekomorskih posjeda Venecije.
- Forza straordinaria (izvanredna sila), plaćenički dio vojske; Mletačke su galije zapošljavale tridesetak plaćenika samostreličara. Usponom scutagea postao je dominantan element mletačke vojske.
Organizacija i struktura učinile su mletačku vojsku snažnijom od svih talijanskih vojski u srednjem vijeku, vojska se djelila na mornaricu i kopnenu vojsku. Tijekom cijelog postojanja Republike, mornarica će zadržati primat između ove dvije službe.
U 16. stoljeću lokalne su milicije organizirane u sustav Černida (Cernida) i stvorena je mala stalna mirnodopska snaga profesionalnih vojnika, koja će biti pojačana plaćenicima u ratnim uvjetima
Mletačka Mornarica (Armada/Marineria Veneziana)[uredi | uredi kôd]
Mornarica Mletačke Republike koja je odigrala važnu ulogu u povijesti Republike i Sredozemlja. Bila je najznačajnija mornarica Sredozemlja kroz mnogobrojna stoljeća između srednjeg i ranog modernog vijeka. Mletačka mornarica osiguravala je Veneciji kontrolu i utjecaj nad trgovinom i politikom. Bila je to jedna od prvih mornarica koja je na brodove postavljala oružje s barutom, a kroz organizirani sustav mornaričkih pristaništa, oružarnica i |opskrbljivača uspjela je neprestano držati brodove na moru i brzo nadoknađivati gubitke.
Mletačka Kopnena vojska (Esercito Veneziano)[uredi | uredi kôd]
S obzirom na malu populaciju Venecije, mletačka je vojska dobrim dijelom bila sastavljena od plaćenika (kao što su balkanski stradioti). Mletački plemići služili su kao zapovjednici u tim vojskama ili ih pratili kao predstavnici Republike, ali u većem dijelu kasnije mletačke povijesti, njihovi kapetani-generali obično su bili istaknuti plaćenički kapetani.
Tijekom osmansko-mletačkih ratova primat su obično držali zapovjednici mletačke mornarice, a vojne snage služile su bez razlike kao brodsko pješaštvo, na terenu ili kao garnizoni tvrđava. Tijekom ovih sukoba, mletačke snage uključile su i brojne savezničke snage iz drugih talijanskih država.
Tijekom 17. stoljeća Republika je unajmljivala strane pukovnije, obično iz Njemačke ili Švicarske za službu na temelju ugovora sa stranim prinčevima.
Početkom 18. stoljeća sustav pukovnija bio je čvrsto uspostavljen, s mletačkim postrojbama podijeljenim na;
- Italiani, mletačke pukovnije (reggimenti di fanteria italiana); Veneto Reàl, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII, XIII, XIV
- Presidiali, građanske pukovnije Teraferme; (XV) Padova, (XVI)Verona, (XVII) Brescia i (XVIII) Rovigo
- Oltramontani, pukovnije Švicaraca I Nijemaca; Salis, Muller, Stockar
- Oltramarini, jedanaest pukovnija mornaričkog pješaštva mletačke mornarice novačenih iz mletačkih posjeda istočnog Jadrana (Dalmacija, Istra, Boka)[2]
Arsenal[uredi | uredi kôd]
Mletački Arsenal (talijanski: Arsenale di Venezia) bio je kompleks državnih brodogradilišta, oružarnica i skladišta u Veneciji. Arsenal je bio temelj na kojem je počivala pomorska snaga Mletačke Republike. On je također bio prvi proizvodni pogon za masovnu proizvodnju, u kojem su upotrebljavljani standardizirani i zamjenjivi dijelovi.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Birtachas, Stathis. 1. siječnja 2018. 15 Stradioti, Cappelletti, Compagnie or Milizie Greche: ‘Greek’ Mounted and Foot Mercenary Companies in the Venetian State (Fifteenth to Eighteenth Centuries) (engleski). Brill. str. 325–346. ISBN 978-90-04-36204-8
- ↑ Esercito Veneziano. www.esercitoveneziano.com. Pristupljeno 8. listopada 2023.
- ↑ Nautical Archaeology Program – Department of Anthropology. liberalarts.tamu.edu. Pristupljeno 8. listopada 2023.