AK-47

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
AK-47 Kalašnjikov
AK-47 type II Part DM-ST-89-01131.jpg
Vrsta jurišna puška
Država porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija
Povijest uporabe
U službi 1949. - danas
Povijest proizvodnje
Projektant Mihail Kalašnjikov
Projektirano 1944.–1946.
Proizvođač IŠMAŠ
Svojstva
Dužina 870 mm ili 875 mm ili 645 mm
Masa 4,3 kg s praznim spremnikom
Streljivo 7.62 x39
Dužina cijevi 415 mm

AK-47 (kratica od Aвтомат Калашникова образца 1947 года, Avtomat Kalašnjikova 1947, poznat i pod imenima Kalašnjikov i Kalaš) automatsko je jurišno oružje korišteno u većini država Istočnoga bloka tijekom Hladnoga rata. Standardiziran 1947. godine, dizajnirao ga je Mihajl Kalašnjikov, a prvotni proizvođač bio je ruski IZH.[1] U usporedbi s većinom automatskih pušaka u II. svjetskom ratu, AK-47 je kompaktan, gađa na pristojnu udaljenost, snažan je i sposoban za mijenjanje načina pucanja (automatski, poluautomatski, a postoji i opcija namještanja na način da je potrebno repetirati nakon svakoga metka). Jedan je od prvih pravih jurišnih pušaka, a u širokoj upotrebi je i danas. Proizvedeno je više modela AK-a od ijednog drugog borbenog oružja.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Karakteristike[uredi VE | uredi]

Inačice[uredi VE | uredi]

Tip zatvarača Opaska
Tip 1A/B Izvorni zatvarač od prešanog čelika, AK-47. -1B promijenjen za preklapajući kundak. Veliki otvor bio je probušen sa svake strane za pregibna sklopovlja.
Tip 2A/B Mehanički obrađeno lijevano željezo.
Tip 3A/B Zadnja inačica tokarenog zatvarača, napravljeno iz željeznih žica. Najjednostavniji primjer mehanički obrađenog zatvarača AK-47.
Tip 4A/B AKM zatvarač od prešanog čelika. Ovaj tip zatvarača je najviše korišten kod AK serije oružja.

Proizvodnja izvan Rusije[uredi VE | uredi]

Tablica prikazuje samo vojne inačice i sažetak je informacija koje su bile objavljene u knjizi Porter, The AK-47 and AK-74 Kalashnikov Rifles and Their Variations.

Zemlja Inačice
Albanija
Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-1), kineska kopija AK-47.
Automatiku Shqiptar tipi 1982 (ASH-82), kineska kopija AKS-47.
Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-3), mogućnost ugradnje NSPU i raketnog bacača.
Dio pušaka je kineske proizvodnje i nosi serijske oznake Albanske nacionalne armije, a dio je sklopljen u Albaniji od kineskih dijelova.
Bugarska AKK (Type 3 AK-47), AKKS (Type 3 s preklapajućim kundakom)
AKKMS (AKMS) AKKN-47 (s postoljem za NPSU durbine za noć)
AK-47M1 (Type 3 plastična obrada)
AK-47MA1/AR-M1 (isto kao -M1, ali u kalibru 5.56 mm NATO)
AKS-47M1 (AKMS u 5.56 mm NATO), AKS-47MA1 (isto ako AKS-47M1, poluautomatska inačica)
AKS-47S (AK-47M1, kratka cijev, s DDR preklapajućim kundakom i laserskim nišanjenjem)
AKS-47UF (inačica M1 s kraćom cijevi, ruski preklapajući kundak), AR-SF (isto kao -47UF, ali u kalibru 5.56 mm NATO)
AKS-93SM6 (isto kao -47M1, bez podrške za bacač granata)
RKKS, AKT-47 (trenažno oružje u kalibru .22)
Finska VALMET Rk.60, Rk.62, Rk.76, Rk.70 (poluautomatska inačica za američko civilno tržište)
DDR MPi-K (AK-47), MPi-KS (AKS), MPi-KM (AKM), MPi-KMS-72 (AKMS), MPi-KMS-72K (inačica KMS-72 sa skraćenom cijevi);
Egipat AK-47, MISR 7.62 (AKM), Maadi
Mađarska AK-55, AKM-63, AMD-65, AK-63F (AMM/AKM), AK-63D (AMMSz/AKMS), SA-85M (poluautomatska inačica za američko civilno tržište), AMP-69 (namijenjena za policiju i specijalne postrojbe)
Irak Tabuk (M70B1 i M70AB2)
Tabuk snajperska puška (M70B1 s cijevi duljine 23,6 inča, optikom i drugačijom oplatom)
Indija India Ordnance Factory Board klon AK-47, poznat kao AK-7
Sjeverna Koreja Type 58A (Type 3 AK-47), Type 58B (preklapajući kundak od prešanog čelika, AKS-47), Type 68A (AKM) Type 68B (AKMS)
Kina Type 56 (AK-47), Type 56-1 (AKS-47), Type 56-2 (AKMS s polimerskim elementima umjesto drvenih, kundak se preklapa na desnu stranu)
Type 81, Type 81-1 (preklopni kundak na desnu stranu s modela 56-2)
Pakistan Kopija koje koje proizvode pakistanska plemena
Poljska kbk AK/pmK (AK-47), kbk AKS (AKS), kbk Ak PNG60, kbk AKM (AKM), kbK AKMS), kbk wz. 88 Tantal (AK-74 s posebnim preklapajućim kundakom), kbk wz. 96 Beryl
Rumunjska PM md.63 (AKM),PM md.65 (AKMS), PM md.90 (AKMS s istočnonjemačkim preklopnim kundakom na desnu stranu.), PM md.90 (razlika u odnosu na osnovni md. 90 je u skraćenoj cijevi; ovaj model se koristio u policiji i specijalnim postrojbama).
PM md. 80 (kopija istočnonjemačkog MPI-AKS-72K sa skraćenom cijevi, vizualno identičan seriji md. 65, kundak se preklapa kao kod originalnog AKS-47/AKMS ).
Svi modeli su za izvoz nosili kolektivna imena AIM (md. 63), AIMS (md. 65, md. 90 standardne duljine cijevi ).
Jugoslavija i Srbija M64 (AK-47 dulja cijev), M64A (bacač granata)
M64B (M70 w/ preklapajući kundak), M70, M70A, M70AB2, M77

Licenciranje[uredi VE | uredi]

Rusija je u više navrata tvrdila kako većina proizvođača proizvodi AK-47 bez valjane dozvole IZH-a.[2] IZH je pristupio patentnom uredu 1999. godine s ciljem da sve druge proizvođače AK-47 dobiju status ilegalnih. No, približno milijun Kalašnjikova proizvede se ilegalnim putem godišnje.[3]

Pravni status[uredi VE | uredi]

Hrvatska[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj posjedovanje oružja je regulirano Zakonom o oružju, i u članku 11. zakona izričito je zabranjeno posjedovati sve vrste automatskog oružja. [4] Nakon Domovinskog rata mnogi primjerci AK-47, bilo privatni ili trofejni, nisu uručeni policijskim snagama tijekom amnestije koja je trajala sve do 2003. Poslije 2003. nije bilo moguće vratiti zabranjeno oružje, streljivo i eksplozivne naprave državnim organima bez novčane kazne [5]. U posljednje vrijeme AK-47 korištene su za oružane pljačke banaka [6], trgovina, mjenjačnica, kladionica i benzinskih pumpi [7].

Kanada[uredi VE | uredi]

U Kanadi, AK-47 i njegove varijante zabranjene su od 1. siječnja 1995. godine zakonom Prohibited Weapons Order, No. 13 [8] Ova odredba čini sve varijante AK-a ilegalnim za nabavu, prodaju i uvoz. No, osobama koje su posjedovale registrirani AK-47 prije 1. siječnja 1995. dozvoljeno je posjedovanje AK-47 i njegovih varijanti.[9]

SAD[uredi VE | uredi]

Privatno vlasništvo automatskih AK-a strogo je regulirano Nacionalnim zakonom o oružjima (eng. National Firearms Act, NFA) iz 1934. godine. Zakon o kontroliranju oružja iz 1968. godine zabranio je uvoz oružja proizvedenoga izvan Sjedinjenih Američkih Država s namjerom prodaje civilima i njihovom posjedovanju istoga oružja, što je sasvim smanjilo uvoz AK-a.

1986. godine donesen je amandman na Zakon o zaštiti posjedovatelja oružja koji je zaustavio svu buduću prodaju automatskoga oružja za civilnu upotrebu. Automatsko oružje i dalje se proizvodi u SAD-u za potrebe vojske i snaga koje održavaju red i mir. No, automatske puške izrađene unutar SAD-a prije 1986. ili uvezene prije 1968. godine smiju biti razmjenjivane između civila ako je sve podložno federalnim i državnim zakonima. Nekoliko sovjetskih i kineskih pušaka uvezeno je u SAD tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća pri povratku iz Vijetnamskoga rata kao plijen veterana. Većina tih pušaka pravilno je registrirano tijekom provedbe već spomenutoga Nacionalnoga zakona o oružjima (''National Firearms Act) 1968. godine.

Australija[uredi VE | uredi]

U Australiji kupnja poluautomatskih pušaka zabranjena je od 1996. godine, i od tada sve varijante AK-a, uključujući i poluautomatske verzije, nisu dozvoljene. Nakon zabrane i na određene vrste pištolja 2003., ilegalnim je proglašeno posjedovanje, uvoz ili pokušaj kupnje Kalašnjikova. Jedini način za legalnu kupnju AK-a u Australiji je posjedovanje dozvole skupljača oružja, uklanjanje svih dijelova koji omogućuju pucanje ili trajno onemogućavanje oružja da ispali metak.

Europa[uredi VE | uredi]

Većina zapadnoeuropskih zemalja donijela je poveći broj zakona koji sprečavaju zakonito posjedovanje AK-a i njegovih varijanti. U Velikoj Britaniji zakonom iz 1988. godine zabranjeno je posjedovanje poluautomatskih pušaka. Posjedovanje AK-a dozvoljeno je samo ako se dokaže da se puška mora repetirati nakon svakoga ispaljenoga metka. No, usprkos tom zakonu, AK-47 se često vidi u rukama kriminalaca, te skupina irskih republikanaca i sjevernoirskih lojalista. Smatra se da je to oružje došlo na te prostore iz Libije tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.

U Norveškoj je civilima zabranjeno posjedovanje bilo kojega automatskoga oružja osim u slučaju ako civil posjeduje posebnu dozvolu.[10] Slični zakoni provode se i u većini Europe. Automatska oružja su izrazito i strogo zabranjena u gotovo svim državama, uključujući i Rusiju.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: AK-47