AK-47
| AK-47 Kalašnjikov | |
|---|---|
 |
|
| Vrsta | jurišna puška |
| Država porijekla |  SSSR Rusija |
| Povijest uporabe | |
| Korišten od | 1949. - danas |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Mihail Kalašnjikov |
| Projektirano | 1944.–1946. |
| Proizvođač | IŠMAŠ |
| Svojstva | |
| Dužina | 870 mm ili 875 mm ili 645 mm |
| Masa | 4,3 kg s praznim spremnikom |
| Streljivo | 7.62 x39 |
| Dužina cijevi | 415 mm |
AK-47 (kratica od Aвтомат Калашникова образца 1947 года, Avtomat Kalašnjikova 1947, poznat i pod imenima Kalašnjikov i Kalaš) automatsko je jurišno oružje korišteno u većini država Istočnoga bloka tijekom Hladnoga rata. Standardiziran 1947. godine, dizajnirao ga je Mihajl Kalašnjikov, a prvotni proizvođač bio je ruski IZH.[1] U usporedbi s većinom automatskih pušaka u II. svjetskom ratu, AK-47 je kompaktan, gađa na pristojnu udaljenost, snažan je i sposoban za mijenjanje načina pucanja (automatski, poluautomatski, a postoji i opcija namještanja na način da je potrebno repetirati nakon svakoga metka). Jedan je od prvih pravih jurišnih pušaka, a u širokoj upotrebi je i danas. Proizvedeno je više modela AK-a od ijednog drugog borbenog oružja.[1]
Sadržaj |
Povijest [uredi]
Karakteristike [uredi]
Inačice [uredi]
| Tip zatvarača | Opaska |
|---|---|
| Tip 1A/B | Izvorni zatvarač od prešanog čelika, AK-47. -1B promijenjen za preklapajući kundak. Veliki otvor bio je probušen sa svake strane za pregibna sklopovlja. |
| Tip 2A/B | Mehanički obrađeno lijevano željezo. |
| Tip 3A/B | Zadnja inačica tokarenog zatvarača, napravljeno iz željeznih žica. Najjednostavniji primjer mehanički obrađenog zatvarača AK-47. |
| Tip 4A/B | AKM zatvarač od prešanog čelika. Ovaj tip zatvarača je najviše korišten kod AK serije oružja. |
Proizvodnja izvan Rusije [uredi]
Tablica prikazuje samo vojne inačice i sažetak je informacija koje su bile objavljene u knjizi Porter, The AK-47 and AK-74 Kalashnikov Rifles and Their Variations.
| Zemlja | Inačice |
|---|---|
| Albanija | |
| Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-1), kineska kopija AK-47. Automatiku Shqiptar tipi 1982 (ASH-82), kineska kopija AKS-47. Automatiku Shqiptar model 56 (ASH-78 Tip-3), mogućnost ugradnje NSPU i raketnog bacača. Dio pušaka je kineske proizvodnje i nosi serijske oznake Albanske nacionalne armije, a dio je sklopljen u Albaniji od kineskih dijelova. |
|
| Bugarska | AKK (Type 3 AK-47), AKKS (Type 3 s preklapajućim kundakom) |
| AKKMS (AKMS) AKKN-47 (s postoljem za NPSU durbine za noć) | |
| AK-47M1 (Type 3 plastična obrada) | |
| AK-47MA1/AR-M1 (isto kao -M1, ali u kalibru 5.56 mm NATO) | |
| AKS-47M1 (AKMS u 5.56 mm NATO), AKS-47MA1 (isto ako AKS-47M1, poluautomatska inačica) | |
| AKS-47S (AK-47M1, kratka cijev, s DDR preklapajućim kundakom i laserskim nišanjenjem) | |
| AKS-47UF (inačica M1 s kraćom cijevi, ruski preklapajući kundak), AR-SF (isto kao -47UF, ali u kalibru 5.56 mm NATO) | |
| AKS-93SM6 (isto kao -47M1, bez podrške za bacač granata) | |
| RKKS, AKT-47 (trenažno oružje u kalibru .22) | |
| Finska | VALMET Rk.60, Rk.62, Rk.76, Rk.70 (poluautomatska inačica za američko civilno tržište) |
| DDR | MPi-K (AK-47), MPi-KS (AKS), MPi-KM (AKM), MPi-KMS-72 (AKMS), MPi-KMS-72K (inačica KMS-72 sa skraćenom cijevi); |
| Egipat | AK-47, MISR 7.62 (AKM), Maadi |
| Mađarska | AK-55, AKM-63, AMD-65, AK-63F (AMM/AKM), AK-63D (AMMSz/AKMS), SA-85M (poluautomatska inačica za američko civilno tržište), AMP-69 (namijenjena za policiju i specijalne postrojbe) |
| Irak | Tabuk (M70B1 i M70AB2) |
| Tabuk snajperska puška (M70B1 s cijevi duljine 23,6 inča, optikom i drugačijom oplatom) | |
| Indija | India Ordnance Factory Board klon AK-47, poznat kao AK-7 |
| Sjeverna Koreja | Type 58A (Type 3 AK-47), Type 58B (preklapajući kundak od prešanog čelika, AKS-47), Type 68A (AKM) Type 68B (AKMS) |
| Kina | Type 56 (AK-47), Type 56-1 (AKS-47), Type 56-2 (AKMS s polimerskim elementima umjesto drvenih, kundak se preklapa na desnu stranu) Type 81, Type 81-1 (preklopni kundak na desnu stranu s modela 56-2) |
| Pakistan | Kopija koje koje proizvode pakistanska plemena |
| Poljska | kbk AK/pmK (AK-47), kbk AKS (AKS), kbk Ak PNG60, kbk AKM (AKM), kbK AKMS), kbk wz. 88 Tantal (AK-74 s posebnim preklapajućim kundakom), kbk wz. 96 Beryl |
| Rumunjska | PM md.63 (AKM),PM md.65 (AKMS), PM md.90 (AKMS s istočnonjemačkim preklopnim kundakom na desnu stranu.), PM md.90 (razlika u odnosu na osnovni md. 90 je u skraćenoj cijevi; ovaj model se koristio u policiji i specijalnim postrojbama). PM md. 80 (kopija istočnonjemačkog MPI-AKS-72K sa skraćenom cijevi, vizualno identičan seriji md. 65, kundak se preklapa kao kod originalnog AKS-47/AKMS ). Svi modeli su za izvoz nosili kolektivna imena AIM (md. 63), AIMS (md. 65, md. 90 standardne duljine cijevi ). |
| Jugoslavija i Srbija | M64 (AK-47 dulja cijev), M64A (bacač granata) M64B (M70 w/ preklapajući kundak), M70, M70A, M70AB2, M77 |
Licenciranje [uredi]
Rusija je u više navrata tvrdila kako većina proizvođača proizvodi AK-47 bez valjane dozvole IZH-a.[2] IZH je pristupio patentnom uredu 1999. godine s ciljem da sve druge proizvođače AK-47 dobiju status ilegalnih. No, približno milijun Kalašnjikova proizvede se ilegalnim putem godišnje.[3]
Pravni status [uredi]
Hrvatska [uredi]
U Hrvatskoj posjedovanje oružja je regulirano Zakonom o oružju, i u članku 11. zakona izričito je zabranjeno posjedovati sve vrste automatskog oružja. [4] Nakon Domovinskog rata mnogi primjerci AK-47, bilo privatni ili trofejni, nisu uručeni policijskim snagama tijekom amnestije koja je trajala sve do 2003. Poslije 2003. nije bilo moguće vratiti zabranjeno oružje, streljivo i eksplozivne naprave državnim organima bez novčane kazne [5]. U posljednje vrijeme AK-47 korištene su za oružane pljačke banaka [6], trgovina, mjenjačnica, kladionica i benzinskih pumpi [7].
Kanada [uredi]
U Kanadi, AK-47 i njegove varijante zabranjene su od 1. siječnja 1995. godine zakonom Prohibited Weapons Order, No. 13 [8] Ova odredba čini sve varijante AK-a ilegalnim za nabavu, prodaju i uvoz. No, osobama koje su posjedovale registrirani AK-47 prije 1. siječnja 1995. dozvoljeno je posjedovanje AK-47 i njegovih varijanti.[9]
SAD [uredi]
Privatno vlasništvo automatskih AK-a strogo je regulirano Nacionalnim zakonom o oružjima (eng. National Firearms Act, NFA) iz 1934. godine. Zakon o kontroliranju oružja iz 1968. godine zabranio je uvoz oružja proizvedenoga izvan Sjedinjenih Američkih Država s namjerom prodaje civilima i njihovom posjedovanju istoga oružja, što je sasvim smanjilo uvoz AK-a.
1986. godine donesen je amandman na Zakon o zaštiti posjedovatelja oružja koji je zaustavio svu buduću prodaju automatskoga oružja za civilnu upotrebu. Automatsko oružje i dalje se proizvodi u SAD-u za potrebe vojske i snaga koje održavaju red i mir. No, automatske puške izrađene unutar SAD-a prije 1986. ili uvezene prije 1968. godine smiju biti razmjenjivane između civila ako je sve podložno federalnim i državnim zakonima. Nekoliko sovjetskih i kineskih pušaka uvezeno je u SAD tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća pri povratku iz Vijetnamskoga rata kao plijen veterana. Većina tih pušaka pravilno je registrirano tijekom provedbe već spomenutoga Nacionalnoga zakona o oružjima (''National Firearms Act) 1968. godine.
Australija [uredi]
U Australiji kupnja poluautomatskih pušaka zabranjena je od 1996. godine, i od tada sve varijante AK-a, uključujući i poluautomatske verzije, nisu dozvoljene. Nakon zabrane i na određene vrste pištolja 2003., ilegalnim je proglašeno posjedovanje, uvoz ili pokušaj kupnje Kalašnjikova. Jedini način za legalnu kupnju AK-a u Australiji je posjedovanje dozvole skupljača oružja, uklanjanje svih dijelova koji omogućuju pucanje ili trajno onemogućavanje oružja da ispali metak.
Europa [uredi]
Većina zapadnoeuropskih zemalja donijela je poveći broj zakona koji sprečavaju zakonito posjedovanje AK-a i njegovih varijanti. U Velikoj Britaniji zakonom iz 1988. godine zabranjeno je posjedovanje poluautomatskih pušaka. Posjedovanje AK-a dozvoljeno je samo ako se dokaže da se puška mora repetirati nakon svakoga ispaljenoga metka. No, usprkos tom zakonu, AK-47 se često vidi u rukama kriminalaca, te skupina irskih republikanaca i sjevernoirskih lojalista. Smatra se da je to oružje došlo na te prostore iz Libije tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća.
U Norveškoj je civilima zabranjeno posjedovanje bilo kojega automatskoga oružja osim u slučaju ako civil posjeduje posebnu dozvolu.[10] Slični zakoni provode se i u većini Europe. Automatska oružja su izrazito i strogo zabranjena u gotovo svim državama, uključujući i Rusiju.
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Poyer, Joe. The AK-47 and AK-74 Kalashnikov Rifles and Their Variations (Paperback). North Cape Publications. 2004. pp1.
- ↑ "Восточная Европа захватила рынок продаж автоматов Калашникова". Lenta.Ru. Internet, omogućeno sa stranice http://www.lenta.ru/news/2006/06/13/rifles/.
- ↑ AK-47 Kalašnjikovljevo mišljenje o ilegalnoj proizvodnji AK-47
- ↑ http://www.poslovniforum.hr/zakoni/zakon_o_oruzju.asp
- ↑ http://www.undp.hr/show.jsp?newscontainer=72754&page=52282&singlenewsid=61194
- ↑ http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=281714
- ↑ http://www.slobodnadalmacija.hr/20070112/crnakronika01.asp
- ↑ Zakon koji je donio kanadski pravni sustav, a odnosi se na zabranu ili ograničenu upotrebu oružja, dijelova oružja, šaržera i projektila
- ↑ Osobe kojima je dozvoljeno posjedovanje AK-47 i njegovih varijanti — Prohibited Weapons Order, No. 13
- ↑ Forskrift om skytevåpen, våpendeler og ammunisjon, pasus 2-8
Vanjske poveznice [uredi]
