Aki Rahimovski

Izvor: Wikipedija
Aki Rahimovski
Rahimovski na koncertu “Bez struje”, Sava centar, Beograd, 8. ožujka 2012.
Ime u rodnom listuAleksandar Rahimovski
Poznat/a i kaoAki
Rođen/a5. lipnja 1955.
Umro/umrla22. siječnja 2022.
Žanr/ovirock  • pop  • pop-rock  • soft rock  • reggae  • novi val
Zanimanjepjevač  • glazbenik
Djelatno razdoblje1970. – 2022.
Producentska kućaPGP RTB  • Suzy  • CBS  • Jugoton  • Croatia Records
Orfej  • Esnaf  • Master Music
AngažmanGrupa Torr  • Grupa 220  • Parni valjak
Internetska stranicaParni valjak
Discogs
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Aleksandar Aki Rahimovski (Niš, 5. lipnja 1955. – Novo Mesto, 22. siječnja 2022.)[1] bio je makedonsko-hrvatski pjevač, najpoznatiji po angažmanu u zagrebačkom sastavu Parni valjak.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Aleksandar Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, ali je ubrzo s obitelji preselio u Skoplje. Kako mu je otac bio glazbeni profesor, sa sedam je godina krenuo u glazbenu školu, odsjek klavir i pjevanje.

Glazbena karijera[uredi | uredi kôd]

Kao tinejdžer bio je član nekoliko sastava od kojih su neki Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr, s kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. godine.

Parni valjak[uredi | uredi kôd]

Godine 1975. upoznaje gitarista i skladatelja Huseina Hasanefendića – Husa i Juricu Pađena. Te iste godine u suradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnivaju prvu postavu Parnog valjka kao nekakva zagrebačka varijanta Bijelog dugmeta. Prvu postavu Parnog valjka činili su: Aki Rahimovski (vokal, klavir), Husein Hasanefendić Hus (solo gitara, akustična gitara, vokal), Srećko Antonioli (bubnjevi), Zlatko Miksić – Fuma (bas-gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustična gitara). U 30-godišnjoj karijeri Parni valjak je objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, 5 uživo albuma, 4 kompilacije te 2 koncertna DVD-a. Svoj prvi studijski album objavili su 1976. godine pod nazivom Dođite na show!, kojeg je objavila beogradska diskografska kuća PGP-RTB. Godinu dana kasnije zagrebački Jugoton plasira i njihov drugi album pod nazivom Glavom kroz zid. Treći studijski album Gradske priče objavljuju 1979. godine, a taj je album doživio i svjetsku distribuciju pod nazivom City Kids. Četvrti album Vruće igre izlazi 1980. godine, a kao i prethodni snimljen je u studio CSB u Milanu, a na kojem su otkrili najomiljenije teme članova utemeljitelja, pjevača Akija i autora Husa. Godine 1981. izlazi šesti studijski album Vrijeme je na našoj strani. Glavnom ulicom, kao sedmi studijski album, objavljen je 1983. godine, a godinu dana kasnije i osmi pod nazivom Uhvati ritam. Svi albumi doživljavaju zlatne i platinaste tiraže, a ukupni tiraži već su imali nekoliko milijuna. Deveti studijski album objavljuju 1985. godine pod nazivom Pokreni se!, a deseti, Anđeli se dosađuju?, izlazi 1987. godine na kojem se našao i legendarni mega hit "Jesen u meni".

Posljednja se postava sastava počinje okupljati 1988. godine kada prilikom snimanja jedanaestog studijskog albuma Sjaj u očima sekciju Valjka nadopunjuju basist Zoran Preksavec – Preksi i bubnjar Dražen Scholz, a 1989. godine Valjku se pridružuje i klavijaturist Berislav Blazević – Bero. Godine 1990. nova postava snima album Lovci snova, a 1991. godine povodom 15 godina rada sastav na tržište obajvljuje uživo album Svih 15 godina na kojem se našlo 29 uživo pjesama, a iste godine objavljena je i kompilacija Pusti nek' traje. Godine 1992. u sastav dolazi i ponajbolji hrvatski gitarist Marijan Brkić – Brk, koji, kao i Scholz i Blažević ostaje do samog raspada sastava. Godine 1993. Parni valjak snima i trinaesti studijski album pod nazivom Buđenje, koji dobiva čak 6 Porina, a 1995. izdaju jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma svih vremena te definitivno najprodavaniji uživo album, Bez struje: Live in ZeKaeM. Godine 1997. objavljuju četrnaesti po redu studijski album, Samo snovi teku uzvodno. Zastave, petnaesti studijski album, objavljuju 2000. godine, a četiri godine kasnije album Pretežno sunčano?.

Solo karijera[uredi | uredi kôd]

Godine 2005., na 30. godišnjicu osnivanja sastava, Hus odlučuje prestati s koncertnim aktivnostima, dok ostatak sastava, pod vodstvom Rahimovskog nastavlja s radom te 2007. godine snimaju album U vremenu izgubljenih. Iste godine nastupili su i u Australiji gdje su održali 5 koncerata. Početkom 2008. godine se rastaje s pratećim bendom te kreće na turneju po Srbiji s klavijaturistom Emilom Saksom.

Ponovno okupljanje Parnog valjka[uredi | uredi kôd]

U jesen 2009. godine Valjak objavljuje veliki povratak u sastavu: Aki, Hus, Brk, Prexi, Bero te novi bubnjar – Dalibor Marinković – Dado; i to u sklopu "Karlovačko live" turneje. Turneja je obuhvaćala 10 gradova, sve je počelo u Dubrovniku, a završilo u Čakovcu. Aki i Valjak tijekom te turneje dokazuju da su još uvijek u samom vrhu hrvatske glazbe te pune sve gradove, a u zagrebačkoj i varaždinskoj areni ruše rekord posjećenosti. Posjećuju i veće gradove Slovenije te Bosne i Hercegovine, dok u listopadu 2010. godine čak dva puta rasprodaju Beogradsku arenu (petu najveću dvoranu u Europi) te najavljuju koncerte po ostatku Srbije.

Smrt[uredi | uredi kôd]

Iznenada je preminuo 22. siječnja 2022. u Novom Mestu, u 67. godini života, nekoliko dana nakon što su mu u jednoj zagrebačkoj klinici ugrađena četiri stenta.[2][3]

Diskografija[uredi | uredi kôd]

S Parnim valjkom[uredi | uredi kôd]

Studijski albumi[uredi | uredi kôd]

Uživo albumi[uredi | uredi kôd]

Kompilacije[uredi | uredi kôd]

DVD[uredi | uredi kôd]

Ostala izdanja[uredi | uredi kôd]

Singlovi[uredi | uredi kôd]

  • "Parni valjak" / "Šizofrenik", Alta/PGP RTB, 1976.
  • "Tako prođe tko ne pazi kad ga Parni valjak zgazi" / "Dok si mlad", PGP RTB, 1976.
  • "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" / "Teško je biti sam", PGP RTB, 1976.
  • "Prevela me mala" / "O šumama, rijekama i pticama", PGP RTB, 1976.
  • "Oću da se ženim" / "Ljeto", Jugoton, 1977.
  • "Lutka za bal" / "Crni dani", Jugoton, 1977.
  • "Od motela do motela" / "Predstavi je kraj", CBS/Suzy, 1978.
  • "Stranica dnevnika" / "Ulične tuče", Jugoton, 1979.
  • "Ugasi me" / "Ugasi me" (instrumental), Jugoton, 1985.
  • "Kekec je slobodan, red je na nas", Croatia Records, 1991.
  • "Kaži ja!" / "Sai Baba blues" / "Kaži ja!" (Nu Zagreb Pepsi), Croatia Records, 1997.
  • "Mir na jastuku", Croatia Records, 2000.
  • "Srcekrad", Croatia Records, 2000.
  • "Ugasi me" (uživo), Croatia Records, 2001.
  • "Tko nam brani" / "Dok si pored mene", 2002.
  • "Nakon svih godina", Croatia Records, 2009.
  • "To sam stvarno ja", Croatia Records, 2009.
  • "Stvarno nestvarno", 2010.

Solo karijera[uredi | uredi kôd]

Studijski albumi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Večernji list, Odlazak pjevača Parnog valjka: U 67. godini preminuo Aki Rahimovski, objavljeno 22. siječnja 2022., pristupljeno 12. veljače 2022.
  2. ↑ Umro je Aki Rahimovski index.hr objavljeno 22. siječnja 2022. pristupljeno 23. siječnja 2022.
  3. ↑ Akiju su ovog tjedna u jednoj zagrebačkoj klinici ugrađena četiri stenta, svi su vjerovali da će biti dobro vecernji.hr objavljeno 22. siječnja 2022. pristupljeno 23. siječnja 2022.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • u
Parni valjak
Studijski albumi
Koncertni albumi
Kompilacije
Videografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Aki_Rahimovski&oldid=6707427"