Parni valjak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Parni valjak

Koncert u Mariboru (Slovenija), 2010.

Koncert u Mariboru (Slovenija), 2010.
Osnivanje 29. studenog 1975.
Žanr/ovi rock
pop
pop-rock
soft rock
reggae
novi val
Djelatno razdoblje 29. studenog 1975. - 31. prosinca 2005.
29. studenog 2009. - danas
Producentska kuća PGP RTB
Suzy
CBS
Jugoton
Croatia Records
Orfej
Esnaf
Master Music
PGP RTS
Web-stranica Službene stranice
Službena Facebook stranica
Članovi (članice)
Husein Hasanefendić - Hus
Aki Rahimovski
Marijan Brkić - Brk
Zorislav Preksavec - Prexi
Dalibor Marinković - Dado
Berislav Blažević - Bero
Bivši članovi
Srećko Antonioli
Zlatko Miksić - Fuma
Jurica Pađen
Branimir Štulić - Johnny
Ivan Stančić - Piko
Zoran Cvetković - Zok
Rastko Milošev - Ras
Srećko Kukurić - Felix
Paolo Sfeci
Bruno Kovačić
Dražen Scholz
Zvonimir Bučević - Buč
Damir Šomen
Nagrade
Dobitnici diskografske nagrade Porin

Dobitnici muzičke nagrade "Indexi"

Dobitnici "Prinčeve nagrade"

Parni valjak je jedan od najvećih, odnosno najpopularnijih hrvatskih pop-rock sastava. Osnovan je 1975. razilaženjem Grupe 220, a na sceni je do danas, s malom pauzom 1988. godine te četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine. Prvu postavu tvorili su: Husein Hasanefendić - Hus (solo gitara, akustične gitare i vokal), Aki Rahimovski (vokal, klavijature), Srećko Antonioli (bubnjevi, udaraljke i prateći vokal), Zlatko Miksić - Fuma (bas gitara) te Jurica Pađen (solo gitara, akustične gitare i vokal). Parni valjak je jedan od "pokretača" čitavog vala rock i pop-rock grupa na ovim prostorima.

Sastav od nastajanja do 1979. godine[uredi VE | uredi]

Grupu osnivaju Husein Hasanefendić - Hus i Jurica Pađen zajedno s Vladimirom Mihaljekom - Mihom, koji je donedavno bio menadžer Bijelog dugmeta, pa je grupa zamišljena kao zagrebačka verzija te tada popularne bosanskohercegovačke grupe. Sastavu se pridružuju Zlatko Miksić - Fuma (bass gitara), Aki Rahimovski (vokal) i bubnjar Srećko Antonioli. Band je uskoro počeo izdavati singlove, no zbog loših tekstova i navodnih krađa melodija bivaju napadani od strane kritike. 1976. godine izdaju svoj prvi studijski album Dođite na show! gdje konačno pokazuju "nekakvu" kvalitetu, ali to nije dovoljno. S tog albuma se izdvajaju tek pjesme "Predstavi je kraj" i "Prevela me mala žednog preko vode". Drugi album objavljuju pod nazivom Glavom kroz zid 1977. godine, no i dalje se ne ističu previše, a s ovog albuma se ističu pjesme "Lutka za bal" i "Kravata oko vrata (butnovnik bez razloga)".

1978. godine Hus i Aki odlaze u vojsku, tako da grupa prestaje s radom, a tokom te pauze napušta ih Jurica Pađen te osniva sastav Aerodrom. Po povratku iz vojske grupa nastavlja s radom i to s Branimirom Johnnyjem Štulićem, no, ta suradnja traje tek dva tjedna, nakon čega ovaj odlazi i osniva sastav Azra. No Johnnyjev dolazak u sastav utječe na Husa, tako da sljedeći albumi imaju drugačiji ukus. Valjak i Štulić ostaju u dobrim odnosima, naime, Hus Azri producira prvi singl pjesmama "Balkan" i "A šta da radim". 1979. godine grupi se priključuju Ivan Piko Stančić (bubnjevi) te bivši gitarist Prljavog kazališta Zoran Cvetković - Zok. Iste godine objavljuju treću ploču pod nazivom Gradske priče. Na njemu se nalazi Johnnyjeva pjesma "Jablan", a ističu se pjesme "Ulične tuče" i "Stranica dnevnika", u kojoj je, prema Husovim riječima, Aki po prvi puta zazvučao kako treba. Nakon uspjeha te ploče, objavljuju i englesku verziju tog albuma namjenjenu inozemstvu pod nazivom City Kids, no ta ploča ne doživljava veći uspjeh, te je danas vrlo rijetka.

Sastav od 1980. do 1983. godine[uredi VE | uredi]

Početkom 1980. godine Valjak se pomlađuje, te u sastav dovode 19-godišnjeg bubnjara Dražena Scholza, koji je oduševio ostale članove i basistu Dubravka Voriha iz Obećanja proljeća. No oni u sastavu ostaju tek do početka snimanja novog albuma. Krajem 1980. godine objavljuju album Vruće igre koji ih napokon prikazuje u punom svijetlu. Napokon se probijaju hitovima "Neda", "Javi se", "Ona je tako prokleto mlada", a Hus se odužuje Štuliću objavom pjesama "Kad Miki kaže da se boji" te "Ne udaraj me nisko". Ovim albumom su predstavili i nove članove - gitarist i saksofonist Rastko Milošev, basist Srećko Kukurić te bubnjar Paolo Sfeci.

Uspjeh prethodnog albuma Aki i Hus iskorištavaju te počinju s "rafalnim" objavljivanjem ploča. Najprije 1981. izdaju album Vrijeme je na našoj strani na kojem se nalaze hitovi "Kao ti", "Staška", "Moje dnevne paranoje" te "Djevojčice ne...", a uz Husa na ploči se kao autor potpisuje i Srećko Kukurić pjesmom "Ako želim". 1982. godine dolazi na red prvi live album Koncert, a već slijedeće godine novi studijski album Glavnom ulicom u kojem se autorski iskazuju Rastko Milošev i Srećko Kukurić, a ploča se od prethodnih iskazuje uvođenjem puhačkih instrumenata.

Sastav od 1984. do 1989. godine[uredi VE | uredi]

1984. godine izdaju album Uhvati ritam, a gosti na ovom albumu su: Zoran Kraš na klavijaturama te Momčilo Bajagić - Bajaga, Dejan Cukić te Dražen Vrdoljak kao prateći vokali. Nakon objavljivanja kompilacije "Parni valjak", 1985. izlazi još jedan album pod nazivom Pokreni se!. Na tom albumu su gostovali Margita Stefanović iz sastava Ekatarina Velika, Miroslav Sedak Benčić, Husov uzor i kolega iz Grupe 220 Drago Mlinarec, a Hus je otpjevao glavni vokal u pjesmi "Stojim već satima". 1986. godine izdaju još jedan live album E=mc2, a s njima sviraju Zoran Cvetković - Zok te Toni Ostojić. 1987. godine se u grupu vraća Zoran Cvetković - Zok, te izlazi album Anđeli se dosađuju?, na kojem se pojavljuje jedan od najvećih njihovih hitova - "Jesen u meni", koji je objavljen još 1985. godine na kompilaciji Yu Rock Misije Za Milion Godina. Nakon toga slijedi vrlo uspješna turneja "Jesen u meni" a specijalno za tu turneju u bend je pozvan klavijaturist Miroslav Barbir Mimo. S te turneje Jugoton je objavio VHS zapis pod nazivom Koncert, a koji je snimka koncerta u Domu sportova u Zagrebu 23. prosinca 1987. godine, za kojeg je tadašnji menadžer Parnog valjka Milan Škrnjug - Škrga izjavio da je najbolji koncert u karijeri Valjka. Turneja je završena u svibnju 1988. velikim besplatnim koncertom na Trgu bana Jelačića (tadašnji Trg Republike), na kojem je bilo gotovo sto tisuća obožavatelja. Bio je to prvi veliki koncert nekog rock benda na Trgu, a svirali su: Husein Hasanfendić - Hus, gitare, Paolo Sfeci, bubnjevi, Felix Spiller, bas, Aki Rahimovski, vokal, Zoran Cvetković - Zok, gitare i Miroslav Barbir - Mimo, klavijature. Početkom svibnja 1988. godine Hus objavljuje stanku, a već nakon par mjeseci grupa se vraća u obnovljenom sastavu - Zorislav Preksavec - Preksi kao basist, te bubnjar Dražen Scholz, te snimaju novi album - Sjaj u očima. Kao udarna pjesma na ovom albumu je "Moja je pjesma lagana", a tu se nalazi i obrada Mlinarčeve "Uvijek kad ostanem sam". Nakon objavljivanja ploče Zoran Cvetković - Zok odlazi u London, a njegovo mjesto zauzima saksofonist Bruno Kovačić, a u sastav dolazi i mladi klavijaturist Berislav Blažević - Bero. Bruno Kovačić u sastav dolazi kao saksofonist, no odmah ga fascinira zvuk gitare, te mu Hus posuđuje gitaru da nauči svirati.

1989. godine nastupaju na "Zagreb rock forces" zajedno s Prljavim kazalištem, Jurom Stublićem i grupom Film te Psihomodo popom. Zagreb rock forces je koncert održan u velikoj dvorani Doma sportova na kojem su nastupale tada najveće zagrebačke rock skupine, a Parni valjak je nastupao kao najpopularniji.

Sastav od 1990. do 1999. godine[uredi VE | uredi]

1990. grupa izdaje album Lovci snova, koji donosi pjesme "Godine prolaze", "Suzama se vatre ne gase", "Ima dana" te "Samo san". U pjesmi "Na pola puta" Bruno je odsvirao svo prvi "pošteni" solo. 1991. godine objavljuju i treći live album pod nazivom Svih 15 godina, a 1992. godine u grupu dolazi jedan od najboljih hrvatskih gitarista Marijan Brkić - Brk,kojeg je upravo Šolc doveo u sastav, dok Bruno odlazi na stručno usavršavanje u Ameriku. Za vrijeme rata održavaju koncerte u inozemstvu (Njemačka, SAD, Kanada), te humanitarne koncerte. Poslije poduže diskografske stanke objavljuju album Buđenje u kojemu se i Brk potpisuje kao autor u pjesmama "Dođi" i "Čitaj mi sa usana", a za taj album Valjak dobija čak 7 diskografskih nagrada Porin, čime dokazuju kvalitetu. Iduću, 1995. godinu izdaju najprodavaniji hrvatski live album, Bez struje: Live in ZeKaeM, kojeg sviraju u Zagrebačkom kazalištu mladih, popularno svanom ZKM, a kao gost se pojavljuje Neven Frangeš.

Iste godine povodom 20. rođendana rasprodaju i Dom sportova, a na koncertu gostuju Dražen Vrdoljak (otvara koncert), Oliver Dragojević (vokal u "Nemirno more"), Krtistina Tina Kresnik (prateći vokal) te Dado Topić (duet s Akijem u "Molitvi").

1997. godine izdaju album Samo snovi teku uzvodno na kojem se isticaju pjesme "Dok je tebe" i "A gdje je ljubav", pjesmu "Ja još čekam" potpisu je Brk, a u pjesmi "To ni političan song" kao vokal gostuje Vlado Kreslin.

Od uspostave nove države, sastav višekratno pokušava organizirati veliki koncert na glavnom zagrebačkom Trgu, no to im ne omogućava tadašnji Tuđmanov režim. Štoviše, jedan se zastupnik iz redova HDZ-a hvalio kako je upravo on bio glavni inicijator zabrane koncerta, a sve to zbog različitih nacionalnosti u sastavu.[1]

Sastav od 2000. do 2005. godine[uredi VE | uredi]

Kad se mislilo da je s grupom sve gotovo te da je pred raspadom, Valjak 2000. godine izdaje još jedan studijski album Zastave koji je, kao i prethodni sadržavao mnoge hitove poput "Zastave", "Mijenjam se", "Zapjevaj" te "U ljubav vjerujem", a iste godine objavljuju i prvi DVD pod nazivom 25 godina. Na tom DVD-u izdaju koncert koji se održao u prepunom Domu sportova pred 15 000 ljudi. Na tom su koncertu nastupali svi bivši članovi Parnog valjka osim Rastka Miloševa - Rasa (koji je u Njemačkoj), Johnnyja Štulića (koji je u Nizozemskoj), Zlatko Miksića (koji se jo 1986. godine utopio u Savi), te Srećka Kukurića - Felixa (koji nije želio sudjelovati jer dugo nije svirao).

Na mjestu basista predstavljaju Zvonimira Bučevića - Buča, te izdaju još jedan live album Kao nekada: Live at S.C., na kojem gostuju Drago Mlinarec, Bruno Kovačić, Davor Gobac, Nina Badrić, Klapa Šufit, Neven Mijač, te Oliver Dragojević.

2004. godine izdaju album Pretežno sunčano?, na kojem se nalaze pjesme "Sunčanom stranom", "Dok si pored mene", te "Prazno tijelo". 2005. godine izdaju 2 kompilacije s najvećim hitovima - Koncentrat 1977.-1983., te Koncentrat 1984.-2005., te DVD sa snimkom koncerta iz 1995. godine u ZKM-u, Bez struje: Live in ZeKaeM.

Oproštajni koncert održavaju na Trgu Bana Josipa Jelačića (ovo je, zanimljivo, njihov tek drugi koncert na tom trgu, nakon onog u svibnju 1988.) na dočeku 2006. godine i nakon 30 godina rada se opraštaju od vjerne publike.

Nakon oproštaja, bend se posvećuje različitim interesima. Hus postaje predsjednik Hrvatske Glazbene Unije, te piše pjesme, koje povremeno posuđuje neafirmiranim izvođačima. Brk i Bero 2005. godine izdaju božićni album pod nazivom Božićni san, nakon kojega Brk započinje solo karijeru koja rezultira prvim solo albumom nekog hrvatskog gitarista pod nazivom Bolji svijet. Zatim se pridružuje Gibonnijevom bendu. Bero se nakon objavljivanja albuma zajedno s Šolcom pridružuje Akijevom bendu s kojim 2007. godine izdaju album U vremenu izgubljenih. Nakon promocije albuma odlazi u sastav Majke, a na kraju se pridružuje Gibonnijevom bendu. Aki nakon raspada solo benda odrađuje veliki koncert na otvaranju ATP Croatia Open u Umagu s mnogim gostima, te kreće na turneju po Srbiji i Bosni i Hercegovini, dok Šolc po odlasku iz sastava osniva sastav D.O.G. Kantina zajedno s Tinom Kresnik Buč osniva Groove školu muzike u Zagrebu gdje podučava bass gitaru, te povremeno svira s raznim sastavima. Muzički kritičari su rekli da Parni valjak sa Šolcom i bez njega nije isti sastav po mnogima najbolji bubnjar Balkana.

Ponovno okupljanje[uredi VE | uredi]

Brk je često nastupao u zagrebačkom klubu Sax, a 2009. godine su mu se na pozornici pridružili Aki, Hus, Bero te Prexi. Tada je krenula priča o ponovnom okupljanju.

Krajem rujna 2009. godine najavljuje se ponovno okupljanje sastava, povodom turneje Karlovačko live, a članovima koji su nastupali u Sax-u se pridružio bubnjar Dado Marinković koji je zajedno s Brkom i Berom nastupao u Gibonnijevom bendu. Iz još uvijek nepoznatih razloga, u bend nisu pozvani bivši bubnjar Dražen Scholz - Šolc iz neutvrđenih razloga mada se govorilo da Hus nije oprostio Šolcu jer je baš on radio solo album Akija Rahimovskog, nije pozvan ni bassist Zvonimir Bučević - Buč. Za ovu priliku snimljene su i dvije nove pjesme: "Nakon svih godina" i "To sam stvarno ja".

Tijekom turneje Karlovačko live 2009. pune 9 dvorana u najvećim gradovima Hrvatske. Ruše rekord Zagrebačke Arene, a zbog ogromne posjećenosti u Varaždinu najavljuju još dva koncerta - u Bjelovaru i Čakovcu.

Nakon koncerata u Bjelovaru i Čakovcu, Dado Marinković se vraća u Gibonnijev bend, a na mjesto bubnjara dolaza Damir Šomen, koji je i prije surađivao s Valjkom, i to na albumu Zastave, dok je Šolc imao zdravstvenih problema.

Turneja se zatim nastavlja u Sloveniji i BiH gdje posjećuju Ljubljanu, Maribor, Ajdovščinu, Zenicu, Mostar, Sarajevo, a kasnije i Celje te Tuzlu.

U ljeto 2010. godine izdaju pjesmu "Stvarno nestvarno" kojom najavljuju novi album. Krajem ljeta 2010. godine najavljuju veliki koncert u Areni Beograd za 16. listopada iste godine, prvi nakon 22 godine. Taj koncert rasprodaju u samo mjesec dana te najavljuju još jedan, za dan poslije koji također rasprodaju, te ih na ta dva koncerta gleda preko 44.000 ljudi. Parni valjak je, nakon Zdravka Čolića, tek drugi izvođač koji drži dva vezana koncerta u Areni Beograd.[2] Nakon ogromnog uspjeha u Beogradu, Valjak najavljuje sljedeći koncert u Srbiji i to u Novosadskom SPENS-u 17. prosinca 2010. godine, koji je za njihov koncert bio po prvi put rasprodan u maksimalnom kapacitetu.[3] Zanimljivo je da nakon četverogodišnje stanke grupa okreće sasvim drugu stranicu, s namjerom da privuče mlađu publiku, prvenstveno sa svojom novom web stranicom na koju stavljaju videe s koncerata te svoje nove pjesme za skidanje. Sve svoje aktivnosti objavljuju na društvenim stranicama Facebooku i Twitteru gdje ih prati preko 160 tisuća korisnika.

Stvarno nestvarno i do danas[uredi VE | uredi]

Novi album izdaju sredinom 2011. godine pod nazivom Stvarno nestvarno, kojeg promoviraju velikom turnejom po Hrvatskoj, pod nazivom "Vjeruj, tu sam čovjek!". Tom turnejom istovremeno potiču volontiranje mladih, a organizirana je uz pomoć DM Hrvatska.

Nakon velike turneje po Hrvatskoj, najavljuju dva akustična koncerta u Beogradskom Sava centru, no, pošto bivaju rasprodana u rekordnom roku, dogovaraju još tri uzastopno. Ubrzo nakon toga najavljuju koncert iste produkcije u Novosadskom SPENS-u.

Zanimljivo je da je album izdan samo u elektronskom obliku, a mogao se skinuti sa njihove web stranice s pomoću bar koda sa koncertnih ulaznica.

Početkom 2013. godine objavljuju singl "Samo da znaš" koji ruši sve rekorde, te se na prvom mjestu službene nacionalne liste radijskog emitiranja domaćih singlova zadržava 8 tjedana zaredom. Singl najavljuje album "Nema predaje" čije luksuzno limitirano izdanje izlazi 10. lipnja, dok 11. listopada izlazi i jednostruka verzija.

Album promoviraju specijalnim "facebook" koncertima u zagrebačkoj Tvornici Kulture, te beogradskom Domu Omladine. Karte za koncert bile su besplatne, a do njih se moglo doći isključivo preko službene facebook aplikacije.

Povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju gostuju na poljskom radiju i televiziji, te održavaju veliki open air koncert u Wroclawu.

U studenom 2013. godine predstavljaju i spot za drugi singl s albuma "Tanki živci", te dobijaju Fender Megamuzika nagradu za najbolji bend.

Članovi[uredi VE | uredi]

Diskografija[uredi VE | uredi]

U svon dugogodišnjem djelovanju Parni valjak je objavio 18 studijskih albuma, 18 singlova, 5 albuma uživo i 5 kompilacija.

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

Albumi uživo[uredi VE | uredi]

Kompilacije[uredi VE | uredi]

Video izdanja[uredi VE | uredi]

Ostala izdanja[uredi VE | uredi]

Singlovi[uredi VE | uredi]

  • 1976. "Parni valjak" (Alta/PGP RTB)
  • 1976. "Tako prođe tko ne pazi kad ga Parni valjak zgazi" (PGP RTB)
  • 1976. "Ljubavni jadi jednog Parnog valjka" (PGP RTB)
  • 1976. "Prevela me malažednog preko vode" (PGP RTB)
  • 1977. "Oću da se ženim" (Jugoton)
  • 1977. "Lutka za bal" (Jugoton)
  • 1978. "Od motela do motela" (CBS/Suzy)
  • 1979. "Stranica dnevnika" (Jugoton)
  • 1985. "Ugasi me" (Jugoton)
  • 1991. "Kekec je slobodan, red je na nas" (Croatia Records)
  • 1997. "Pepsi Promo" (Croatia Records)
  • 2000. "Mir na jastuku" (Croatia Records)
  • 2000. "Srcekrad" (Croatia Records)
  • 2001. "Ugasi me (uživo)" (Croatia Records)
  • 2002. "Tko nam brani" (Croatia Records)
  • 2009. "Nakon svih godina" (Croatia Records)
  • 2010. "Stvarno nestvarno" (Esnaf)
  • 2011. "Aleluja (Ja još vjerujem u nas)" (Esnaf)
  • 2011. "Vjeruj" (Esnaf)
  • 2013. "Samo da znaš" (Croatia Records)
  • 2014. "Tanki živci" (Croatia Records)

Nagrade[uredi VE | uredi]

Porin[uredi VE | uredi]

Godina Kategorija Za
1995. Album godine Album "Buđenje"
1995. Pjesma godine Pjesmu "Sve još miriše na nju"
1995. Najbolja vokalna izvedba (duet ili grupa s vokalom) Pjesmu "Sve još miriše na nju"
1995. Najbolja vokalna suradnja Pjesmu "Molitva" (sa Dadom Topićem)
1995. Najbolja snimka albuma (izvan klasične glazbe) Album "Buđenje"
1995. Producent godine (izvan klasične glazbe) Album "Buđenje"
1995. Najbolja oprema albuma Album "Buđenje"
Ukupno: 7
1996. Album godine Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
1996. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
1996. Najbolji video program Za album "Bez struje - Live in ZeKaeM"
Ukupno: 3
1997. Najbolje ponovno izdanje Za album "Lovci snova"
Ukupno: 1
1998. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Samo snovi teku uzvodno"
1998. Najbolji aranžman Za album "Samo snovi teku uzvodno"
Ukupno: 2
2002. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za album "Kao nekada: Live at S.C."
Ukupno: 1
2006. Najbolja izvedba grupe s vokalom Za pjesmu "Prazno tijelo"
Ukupno: 1
Ukupno Porina: 15

Ostalo[uredi VE | uredi]

  • 2005. Fender Megamuzika za 30 godina kontinuiranog rada
  • 2005. Fender Megamuzika za cjelokupan doprinos rock glazbi u Hrvatskoj
  • 2010. Indexi za koncertni događaj godine
  • 2010. Prinčeva nagrada za najboljeg povratnika na scenu
  • 2013. Fender Megamuzika za najbolji bend

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Branimir Johnny Štulić je bio član sastava tek 2 tjedna tijekom 1979. godine.
  • 1987. godine Parni valjak postaje prvi bend koji je napunio zagrebački Trg Republike (danas Trg Bana Josipa Jelačića)
  • 1989. godine nastupaju na Zagreb Rock Forces zajedno s Prljavim Kazalištem, Jurom Stublić i grupom Film, te Psihomodo popom i to kao najjači, odnosno najpopularniji sastav.
  • 13.05.1990. godine Parni valjak organizira veliki koncert u zagrebačkom Domu Sportova, koji biva rasprodan, no zbog nereda na utakmici Dinamo - Crvena Zvezda nitko nije došao na koncert, a sastav održava koncert pred praznom dvoranom.
  • 31.12.2005. godine održavaju svoj tek drugi koncert na Trgu Bana Jelačića, i to oproštajni.
  • 17.10.2010. Parni valjak postaje tek drugi izvođač koji uspjeva rasprodati dva vezana koncerta u Beogradskoj areni.
  • 2013. godine singl "Samo da znaš" obara sve rekorde, te se na prvom mjestu nacionalne top liste zadržava punih 8 tjedana

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Parni valjak