Bećir Duraković
| Bećir Duraković | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1902. |
| Mjesto rođenja | Austro-Ugarska Monarhija |
| Datum smrti | 29. travnja 1945. |
| Mjesto smrti | Bleiburg, Austrija |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1941. - 1945. |
| Čin | pukovnik |
| Ratovi | Drugi svjetski rat |
| Vojska | Hrvatske oružane snage |
| Zapovijedao | Domobranska tenkovska i pješačka jedinica |
Bećir Duraković (1902. Trebinje - 1945. Bleiburg) bio je časnik Hrvatskih oružanih snaga u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te je bio među prvim poginulim Hrvatima na Bleiburškom polju.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Bećir Duraković je rođen 2. travnja 1902. u mjestu Lastva u blizini Trebinja u jugoistočnoj Hercegovini. Bio je po zanimanju profesionalni vojnik, točnije, satnik. Tijekom života služio je u vojsci Kraljevine SHS, te tijekom uspostave Nezavisne Države Hrvatske priključuje se redovima Hrvatskih oružanih snaga, gdje je bio na poziciji časnika, zapovijedajući pješadijom i tenkovskim jedinicama (otprilike 5 000 vojnika pod zapovjedništvom).
Za vrijeme djelovanja u Stocu upoznaje svoju buduću ženu Remzu Festić. Osnivavši obitelj u Stocu, dobiva troje sinova. Bio je pozicioniran na mnogim drugim hrvatskim utvrdama kao što je Prijedor, Sanski Most te konačno u Zagrebu.
Dana 29. travnja 1945. godine, dok je bio u zarobljeništvu partizana i engleske vojske na Bleiburškome polju zajedno s većinom vojske NDH i mnogim civilima, Duraković se odbio predati. Pokušao se probiti u tenku. Poginuo je od engleske granate u gorućemu tenku, čime je ostao zapamćen kao jedna od prvih žrtava bleiburškog stradanja.
