Dinastija Yuan
Veliki Kan i osnivač dinastije Yuan
Dinastija Yuan (kineski: 元朝) ili Mongolska dinastija je naziv za razdoblje od 1271.[1] do 14. rujna 1368. godine, u kojem je Kinom po prvi put u povijesti vladala dinastija stranih osvajača.
Sadržaj |
[uredi] Uspostava dinastije
Iako je mongolski vladar Džingis-kan osvojio sjevernu Kinu početkom 13. stoljeća, tek je njegov unuk Kublaj-kan uspio dovršiti osvajanje Kine, odnosno južnog dijela koji je bio pod dinastijom Sung. Kublaj-kan je 1264. godine porazio svog brata Ariq Bökea i postao Velikim Kanom (mongolski: Дай Юан Улс, kagan), već 1271. se proglasio i kineskim carem i formalno ustanovio dinastiju Yuan, iako nije porazio dinastiju Sung do 1279. godine.
Il-kanovo carstvo u Perziji kojim je vladao Kublaj-kanov brat Hulegu priznalo je Kublaj-kana i plaćali su mu danak. Ali, Kanati Zlatne Horde i Kagataj nisu priznavali Kublaj-kana za Velikog Kana i sukob s njima je potrajao do početka 14. stoljeća. Nasljednik Kublaj-kana, car Chenzong je 1304. godine ostvario mir s ostalim kanatima po kojemu su oni pristali da mu plaćaju danak. No veliko Mongolsko Carstvo više nikada nije postalo jedinstveno. Svoju upravu car Chenzong je potvrdio velikim kineskim pečatom s natpisom na kineskom: "王府定國理民之寶"[2] koji mu je davao pravo da postane Kineski Car.
[uredi] Mongolska Kina
Kublaj-kan je bio opsjednut neuspješnim pokušajima da osvoji Japan (1273. i 1281.) Japan su spasile oluje (kamikaze, sveti vjetar) koje su uništile mornaricu Kublaj-kana.
Mongoli su ustanovili prijestolnicu na sjeveru u gradu Pekingu, no kulturni i privredni centri Kine ostali su južni gradovi koje je ustanovila dinastija Sung. Razdoblje dinastije Yuan bilo je relativno kratko, ali se pod upravom mongolskih careva Kina ponovno ujedinila, ekonomski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura. Jedan od učinaka mongolskih osvajanja bio je kratkotrajan procvat trgovačkih putova, koji su preko azijskog kopna povezivali Istok i Zapad. Godine 1271., Kinu je posjetio mletački trgovac Marko Polo, a nakon 1300. talijanski trgovci su doprli sve do Zaituma na kineskoj obali. Sukobi između Mongola, Rusije i Perzije uskoro su obeshrabrili putnike da se koriste tim putem.
Za vrijeme dinastije Yuan slikarstvo je dobilo na cijeni i skupa s kaligrafijom i pjesništvom postalo je dijelom izvrsnih djelatnosti pogodnih za kulturnu elitu. No, premda su carevi dinastije Yuan sponzorirali umjetnost, arhitekturu, murale, vrtove i dekorativnu umjetnost, oni nisu namećali svoj carski ukus. Tako su se umjetnici počeli ispoljavati ekspresivno i simbolički (Zhao Mengfu, Ni Zan) na svojim oslikanim visećim svitcima s kaligrafskim pjesmama
[uredi] Pad dinastije
Kako su se carevi Yuan sve više sinizirali, tako je nestajao njihov utjecaj među drugim mongolskim kanovima. U međuvremenu su ih kineski podanici i dalje smatrali stranim uzurpatorima te su izazvali niz pobuna protiv njihove vlasti. Ggodine 1368. istjerani su iz Kine od strane najmoćnijeg pobunjenika, Chu Yuan-chenga, osnivača dinastije Ming.
Ostaci dinastije Yuan su vladali Mongolijom, da bi u 17. stoljeću formalno vlast predali mandžurskoj dinastiji Qing.
[uredi] Izvori
- Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6
[uredi] Bilješke
- ↑ Iako se Kublaj-kan proglasio kineskim carem ove godine, potpuno je ovladao Kinom tek 1279. godine
- ↑ "Pečat kojim se potvrđuje pravo Njegovog Veličanstva da osnuje zemlju i upravlja svojim podanicima", Vatikanski arhiv.
[uredi] Poveznice
- Mongolsko Carstvo
- Dinastija Sung (960.-1279.)
- Dinastija Ming (1368.-1644.)
- Kineska povijest
[uredi] Vanjske poveznice
