Dinastija Yuan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Veliki Yuan
Dai Ön Yeke Mongghul Ulus.PNG (Dai Ön Ulus)
元朝 (Yuán Cháo)
Blank.png
 
Blank.png
1271.1368. Blank.png
 
Blank.png
Lokacija Dinastije Yuan
Kina za dinastije Yuan oko 1294. godine
Glavni grad Khanbaliq (Dadu)
Jezik/ci kineski, mongolski
Religija budizam, taoizam, konfucijanizam, šamanizam, nestorijanstvo, islam
Vlada
Car
 - 1260. - 1294. Kublaj-kan
 - 1333.-1370. Car Huizong od Yuana
Povijest srednji vijek
 - Kublaj-kan se proglašava kineskim Carem 18. prosinca 1271.
 - Osvajanje Južnog Songa 4. veljače 1276.
 - Bitka kod Yamena 19. ožujka 1279.
 - Pad Khanbaliqa (Dadua) 14. listopada 1368.
Stanovništvo
 - 1290. 75,306,000 
 - 1330. otp. 84,873,000 
 - 1351. otp. 87,587,000 
Valuta uglavnom kineski papirni novac (chao) i dr.
History of China: A good collection of information on Chinese history (engl.)

Dinastija Yuan (kineski: 元朝, pinyin: Yuán Cháo; mongolski: Dai Ön Yeke Mongghul Ulus.PNG) ili Mongolska dinastija je naziv za razdoblje od 1271.[1] do 14. rujna 1368. godine, u kojem je Kinom po prvi put u povijesti vladala dinastija stranih osvajača. Osnovao ju je Kublaj-kan, vođa mongolskog klana Borjigin i unuk velikog Džingis-kana, koji se 1271. god. proglasio za cara Kine, iako je Mongolsko Carstvo vladalo velikim dijelom sjeverne Kine još od 12. stoljeća. Njegovo područje vlasti, tzv. Veliko Yuan Carstvo (大元帝國 / 大元帝国, Dà Yuán Diguó), je bilo uglavnom neovisno od drugih kanata i uključivalo je područja današnje Kine, Mongolije i okolnih područja.

Vremensko trajanje i rasprostiranje dinastije Yuan u sklopu Mongolskog Carstva

Razdoblje dinastije Yuan je bilo relativno kratko, ali se pod upravom mongolskih careva Kina ponovno ujedinila, gospodarski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura. U tom razdoblju je Kinu posjetio i Marko Polo.

Marko Polo na dvoru Kublaj-kana, minijatura iz Polove knjige Milijun, 1298.

Kako su se Yuan carevi sve više sinizirali, tako je nestajao njihov utjecaj među drugim mongolskim kanovima. U međuvremenu su ih kineski podanici i dalje smatrali stranim okupatorima, te ih je 1368. godine iz Kine istjerao Chu Yuan-cheng, osnivač dinastije Ming. Nakon propasti dinastije Yuan 1368. god., njegovim ostacima u Mongoliji je nastavila vladati dinastija Sjeverni Yuan, a Kinom je zavladala kineska dinastija Ming.

Pagoda hrama u Bailinu iz 1330. god.

Uspostava dinastije[uredi VE | uredi]

Iako je mongolski vladar Džingis-kan osvojio sjevernu Kinu početkom 13. stoljeća, tek je njegov unuk Kublaj-kan uspio dovršiti osvajanje Kine, odnosno južnog dijela koji je bio pod dinastijom Sung. Kublaj-kan je 1264. godine porazio svog brata Ariq Bökea i postao Velikim Kanom (mongolski: Дай Юан Улс, kagan), već 1271. se proglasio i kineskim carem i formalno ustanovio dinastiju Yuan, iako nije porazio dinastiju Sung do 1279. godine.

Il-kanovo carstvo u Perziji kojim je vladao Kublaj-kanov brat Hulegu priznalo je Kublaj-kana i plaćali su mu danak. Ali, kanati Zlatne Horde i Kagataj nisu priznavali Kublaj-kana za Velikog kana i sukob s njima je potrajao do početka 14. stoljeća. Kublaj-kan je centralizirao vlast i podijelio je Kinu na pokrajine, slične današnjim; ta podjela je služila kao model kasnijim dinastijama Ming i Qing. Prijestonica koju je izgradio bila je Dadu, današnji Peking, a ljetnje prebivalište mu je bilo Shangdu (Xanadu).

Nasljednik Kublaj-kana, car Chenzong je 1304. godine ostvario mir s ostalim kanatima po kojemu su oni pristali da mu plaćaju danak. No, veliko Mongolsko Carstvo više nikada nije postalo jedinstveno. Svoju upravu car Chenzong je potvrdio velikim kineskim pečatom s natpisom na kineskom: "王府定國理民之寶"[2] koji mu je davao pravo da postane Kineski Car.

Mongolska Kina[uredi VE | uredi]

Fukuda Taika, Moko Shurai Ekotoba (Svitak s mongolskom opsadom Japana) iz 1846., kopija originala iz 1293., 1212 x 47 cm, Nacionalni muzej, Tokyo.

Kublaj-kan je bio opsjednut neuspješnim pokušajima da osvoji Japan (1273. i 1281.) Japan su spasile oluje (kamikaze, „sveti vjetar”) koje su uništile mornaricu Kublaj-kana.

Mongoli su ustanovili prijestolnicu na sjeveru u gradu Pekingu, no kulturni i privredni centri Kine ostali su južni gradovi koje je ustanovila dinastija Sung. Razdoblje dinastije Yuan bilo je relativno kratko, ali se pod upravom mongolskih careva Kina ponovno ujedinila, ekonomski oporavila i došla u dodir s cijelim nizom drugih naroda i kultura. Jedan od učinaka mongolskih osvajanja bio je kratkotrajan procvat trgovačkih putova, koji su preko azijskog kopna povezivali Istok i Zapad. Godine 1271., Kinu je posjetio mletački trgovac Marko Polo, a nakon 1300. talijanski trgovci su doprli sve do Zaituma na kineskoj obali. Sukobi između Mongola, Rusije i Perzije uskoro su obeshrabrili putnike da se koriste tim putem.

Za vrijeme dinastije Yuan kultura je cvjetala, a posebno su se pisale drame i novele. Pekinška opera Yuanchuy je postigla veliki uspjeh, a najpoznatiji spisatelji iz ovog razdoblja su bili Guan Hanqing, Wang Xipu, Baipu i Ma Chiyuan, čija su glavna djela: „Djevojka Zhou E” i „Xi Xiangdyi”.

Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine
3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. pr. Kr. - 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. pr. Kr. - 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. pr. Kr. - 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. pr. Kr. - 206. pr. Kr.
Zapadni Han Dinastija Han
206. pr. Kr. - 220.
Dinastija Xin
9. - 23.
Tri kraljevstva
220. - 280.
Dinastija Jin
265. - 420.
Dinastija Sui
581. - 618.
Dinastija Tang
618. - 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. - 705.
Liao
907. - 1125.
Song
907. - 1279.
Dinastija Yuan
1271. - 1368.
Dinastija Ming
1368. - 1644.
Dinastija Qing
1644. - 1911.
Republika Kina (Tajvan)

Slikarstvo je dobilo na cijeni i skupa s kaligrafijom i pjesništvom postalo je dijelom izvrsnih djelatnosti pogodnih za kulturnu elitu. No, premda su carevi dinastije Yuan sponzorirali umjetnost, arhitekturu (pagode, hramovi, paviljoni), murale, vrtove i dekorativnu umjetnost, oni nisu namećali svoj carski ukus. Tako su se umjetnici počeli ispoljavati ekspresivno i simbolički (Zhao Mengfu, Ni Zan) na svojim oslikanim visećim svitcima s kaligrafskim pjesmama.

Stvarale su se i nove igre s kartama i radilo se na usavršavanju porculana.

Pad dinastije[uredi VE | uredi]

Kako su se carevi Yuan sve više sinizirali, tako je nestajao njihov utjecaj među drugim mongolskim kanovima. U međuvremenu su ih kineski podanici i dalje smatrali stranim uzurpatorima te su izazvali niz pobuna protiv njihove vlasti. Ggodine 1368. istjerani su iz Kine od strane najmoćnijeg pobunjenika, Chu Yuan-chenga, osnivača dinastije Ming.

Ostaci dinastije Yuan su vladali Mongolijom, da bi u 17. stoljeću formalno vlast predali mandžurskoj dinastiji Qing.

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Iako se Kublaj-kan proglasio kineskim carem ove godine, potpuno je ovladao Kinom tek 1279. godine
  2. "Pečat kojim se potvrđuje pravo Njegovog Veličanstva da osnuje zemlju i upravlja svojim podanicima", Vatikanski arhiv.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dinastija Yuan