Porculan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dio pribora za čaj iz 1760., Muzej u Nymphenbergu.
Kolekcija kineskog porculana iz 13. stoljeća (južna dinastija Sung), Muzej Guimet, Pariz.

Porculan (talijanski[1]) je najfinija vrsta keramike dobivena pečenjem na visokoj temperaturi (od 1250 do 1350 °C) mješavine kaolina, kvarca i vapnenca. Na ovaj način nastaje staklasta polu-prozirna keramika koja je mnogo čvršća no što izgleda i ne prenosi električnu energiju, te može poslužiti i kao izolator.

Prema temperaturi na kojoj se peče postoji meki (Meisen), tvrdi (iz istočne Azije) i koštani porculan (s dodatkom koštanog pepela) koji se proizvodi pretežito u Engleskoj.

Povijest[uredi VE | uredi]

Johann Joachim Kaendler, Pisar za stolom, 1740., Meissen porculan, Mannheim.

Proizvodnja porculana razvila se u Kini za dinastije T'ang (618.-906.), ali pravi porculan se javlja za dinastije Sung. U Europi je poznat od 11. stoljeća preko Puta svile.

Prvi europski pokušaji proizvodnje porculana javljaju se u 16. stoljeću u Firenci (tzv. Medici porculan). God. 1709. ljekarnik (i alkemičar) Johann Friedrich Böttger iz Dresdena usavršio je način proizvodnje porculana, a 1710. osnovana je prva manufaktura u Meissenu.[2]

Ukrasni predmeti od porculana, osobito sitna plastika, u modi su od rokokoa[3]. Značajne manufakture porculana bile su u Beču, Nymphenbergu (kraj Münchena), Sèvresu (kraj Pariza), Worchesteru, Deciji (kod Firence) i Capodimenteu (kod Napulja). U ovim manufakturama se na kvalitetniji porculan ispod cakline utiskuje ili ispisuje oznaka proizvođača (pečat, slovo i simbol), signatura umjetnika, katkada i godina izrade, oznaka kalupa i sl.

Od 20. stoljeća se od porculana izrađuju predmeti za elektrotehniku i kemijske laboratorije.

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Marco Polo je dao ime ovoj vrsti keramike jer ga je njegova sjajna čistoća i glatka bjelina podsjećala na unutrašnjost školjke, porcelanna na talijanskom.
  2. Saski knez August Jaki je pokušao sačuvati tajnu porculana kako bi imao monopol u Europi, no tajna je ubrzo procurila i manufakture porculana su nikle po cijeloj Europi.
  3. Europski su proizvođači najprije imitirali kineske vaze i oblike da bi tek kasnije pravili originalne dizajne.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Porculan.