Dinastija Sung
Dinastija Sung ili Dinastija Song (kineski: 宋朝) ime je za vladare Kine od 960. do 1279. godine. Ona je, do najezde mongola u 15. stoljeću, učvrstila položaj Kine kao najrazvijenije države svijeta. Tijekom njihove vladavine bili su učestali sukobi sa suparničkim dinastijama te se ono obično može podijeliti na dva razdoblja: Sjeverni Sung (北宋, 960.-1127.) i Južni Sung (南宋, 1127.-1279.).
Sadržaj |
Uspon dinastije Sung [uredi]
Krajem 9. stoljeća veliki je seljački ustanak gotovo uništio središnju vlast dinastije T’ang. Kina je podijeljena na 10 država s malim ostatkom carstva kojim je vladalo pet dinastija u nizu (tzv. Kasni Liang).
U siječnju 960. godine, general Chao K’uang-yin je izvršio državni udar koji je iskoristio Sung T’ai-tsu (Taizu) da se dokopa prijestolja. Vješti vojni i politički vođa Taizu je postao prvim carem nove dinastije Sung. On je uspio da ujedini Kinu i uništi prijetnju sa sjevera, no dinastija Sung nikada nije povratila pod svoju vlast Annam (sjeverni Vijetnam), a kitanska država Liao još uvijek je zauzimala granična područja na sjeveroistoku gdje su nosnovali svoje carstvo u Mandžuriji i unutrašnjoj Mongoliji. Na sjeverozapadu su Tagnuti osnovali snažno carstvo Hsi-hsia. Ta su područja ostala pod stranom vlašću do 1368. godine.
Nova država bila je razjedinjenija nego što je bila u vrijeme dinastije T’ang, a i vojno slabija. Međutim, Carski ispitni sustav još je više pojednostavljen i ustanovljena je uprava činovnika po zasluzi. To je bilo i razdoblje brzoga gospodarskog razvoja. U razdoblju od 750. do 1100. stanovništvo se gotovo udvostručilo, a trgovina je dosegla višu razinu uporabom papirnatog novca, te velikom koncentracijom trgovine oko prve prijestolnice Sunga, Kai-fenga. Kai-feng je bio i središte sustava kanala i mreže cesta države Sung.
Južni Sung [uredi]
Dinastija Sung morala je platiti cijenu za svoju slabu obranu. Godine 1126.-1127. Tatari Chin su osvojili sjevernu Kinu. Područje dinastije Sung uskoro je svedeno na središnju i južnu Kinu i opstajalo je samo plaćajući veliki danak Tatarima.
Bez obzira na to, jug se i nadalje ekonomski razvijao. Stanovništvo se i dalje povećavalo, trgovina i industrija su cvale, a nova prijestolnica, Hang-chou (Hangzhou), postala je nesumnjivo najveći grad na svijetu s oko 400.000 stanovnika. Kina je u 13. stoljeću bila naseljenija i bogatija od tadašnje Europe. Zapadna Europa tada ima samo dva grada s s više od 100.000 stanovnika: Pariz i Veneciju.
Najrazvijenija država na svijetu [uredi]
Vladari iz ove dinastije poticali su umjetnost, filozofsku misao (neo-konfucijanizam), a vojne upravitelje provincija zamijenili su civilnim dužnosnicima. Sagradili su niz gradova, ali ne samo za administrativne svrhe, već da bi razvili trgovinu, industriju, i pomorsku razmjenu. Izumili su ili razvili barut, topove, kao i tehnologiju tiskarskog stroja koja je pospješila pismenost. Roditelji su ohrabrivali sinove da uče čitati i pisati kako bi našli posao u učenoj carskoj birokraciji. Posjedovanje zemlje ili rad u državnoj službi više nisu bili isključivo mjerilo za ugled i prestiž. Razlog tome jest i razvoj privatnog poduzetništva. Trgovci su osnivali složene trgovačke organizacije s kreditnim sustavom. Na selu se pojavljuje slobodna trgovina zemljom. Budući da stari kopneni putovi do središnje Azije i Bliskog istoka više nisu bili u rukama Kineza, Kina je postala velika pomorska sila i redovito je trgovala s jugoistočnom Azijom i Perzijskim zaljevom. Izgrađena je i snažna mornarica.
Procvat doživljavaju i izrada porculana, brodogradnja i navigacija s pomoću kompasa, a osobito metalurgija. Kina je 1078. proizvodila 125.000 tona željeza i koristila 1,5 kilogram željeza po stanovniku. U Europi je to tada bilo samo pola kilograma, oko 1200. godine.
Pad dinastije Sung [uredi]
U 13. stoljeću došlo je do znatnog usporavanja razvoja. To je uglavnom bila posljedica ogromnih razaranja i društvenih nemira nastalih zbog mongolske invazije Džingis-kana i osvajanja najprije tatarskog područja na sjeveru, koje je bilo pod dinastijom Chin (1210.-1234.), a potom i sung područja (1235.-1279.) za vrijeme Kublaj-kana. Dinastiju Sung naslijedila je mongolska dinastija Yuan (1271. – 1368.) koja je ustanovila novu prijestolnicu – Peking, na sjeverozapadu Kine.
Izvori [uredi]
- Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6
Poveznice [uredi]
Vanjske poveznice [uredi]
