Empirizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Empirizam (grč. empeiría, »iskustvo«) je gnoseološki (teorija o spoznaji) pravac, koji zastupa stav da je iskustvo osnovni izvor spoznaje i da joj ono određuje domet, mogućnosti i granice. To je upravo ono što želi reći osnovna deviza empirizma: Nihil est in intellectu quod non fuerit in sensu odnosno, da je svaka razumska spoznaja uvjetovana osjetilnom, da je razum u većoj ili manjoj mjeri ograničen samo na asocijativno kombiniranje iskustvene građe. Pojedini empiristi drugačije, uže ili šire određuju iskustvo i ulogu razuma u spoznavanju.

Empiristi poriču apriornost u oba smisla, psihološkom i spoznajno-teoretskom (logičkom, noetičkom). Znanje nije urođeno, nego se postepeno stiče putem opažanja (a posteriori). To je jedini izvor znanja - a to je i jedini temelj istine (vrijednosti). Time je postavljena i granica istinitog znanja (spoznaje): samo unutar iskustva. Nije moguća prekoiskustvena ili metafizička spoznaja (o Bogu, o duši, o slobodi, etc.). Ovu tezu zastupa pozitivizam kao ogranak empirizma. Kant se ne slaže s racionalistima, da bi racionalni a priori sam za sebe bio faktor znanstvene spoznaje, nego u zajednici s osjetima (osjetilnim afekcijama: ovo bijelo, crno, toplo, tvrdo, mirisno, etc.). Apriorna je spoznaja ograničena na empiriju.

Začetnik empirizma[uredi VE | uredi]

John Locke (1632-1704) utemeljjitelj je spoznajne teorije kao sustavne filozofske discipline. U svom "Ogledu o ljudskom razumu" Locke najprije pobija mišljenje da postoje urođene spoznaje (ideje, načela). Oni koji to tvrde pozivaju se na opće slaganje sviju kao svoj najjači argument.

Društveno uređenje i zbivanja[uredi VE | uredi]

Engleska empiristička filozofija je razdoblje najsnažnijeg razvoja engleske filozofije od kraja 16. do sredine 18. stoljeća. Slabljenje feudalizma, a jačanje građanskog staleža u doba prvobitne akumulacije kapitala u Engleskoj prati borba za vlast između kralja, građanstva i plemstva, kralja i parlamenta. U filozofiji se stoga postavlja problem države, društvenog ugovora i suvereniteta. U burnim revolucionarnim zbivanjima pogubljenjem Karla I. (1649.) skršena je apsolutna vlast kralja. Cromwellovom je diktaturom (1653 - 1658) razbijen otpor krajnjih nepomirljivih gledišta, pa je "Slavnom revolucijom" (1688) ostvaren kompromis između građanske klase i veleposjednika. Uspostavljen je društveni poredak koji je Engleskoj osigurao razvoj proizvodnje i trgovine, a dominacija i primat Engleske traje sve do prvog svjetskog rata. Predstavnici su engleskog empirizma usredotočeni na dva središnja problema: na pitanje metode prirodoznanstvenog istraživanja i pitanje države.

Vidi također[uredi VE | uredi]