Filip Popp
| Monsinjor Filip Popp | |
|---|---|
| biskup Evangelističke Crkve u Hrvatskoj | |
| Rođen | 23. ožujka 1893. Bežanija, Zemun, Srbija |
| Umro | 29./30. lipnja 1945. Zagreb, Hrvatska |
| Zaređen za svećenika | 1917. |
| Portal: Kršćanstvo | |
| Portal o životopisima | |
Filip Popp ili Philipp Popp (Bežanija, Zemun, 23. ožujka 1893. – Zagreb, 29./30. lipnja 1945.), bio je prvi biskup Evangelističke Crkve u Hrvatskoj.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Prije Drugoga svjetskog rata[uredi | uredi kôd]
Popp je rođen u obitelji Matije Poppa u selu Bežanija kod Zemuna.[1] Njegov otac bio je farmer, a Popp je kao dječak bio pomoćnik pravoslavnom svećeniku.[2] Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a stekao doktorat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu također u Zagrebu.[1]
Za svećenika je zaređen 1917. godine u Budimpešti i uskoro je postao viši svećenik u zagrebačkoj luteranskoj kongregaciji.[2] Imenovan je prvim biskupom Evangelističke Crkve u Kraljevini Jugoslaviji 1931. godine.[3] Tako je pod upravu dobio 71 crkvenu općinu i 65 podružnica.[4] Popp je bio pripadnik Kulturbunda još prije početka Drugoga svjetskog rata.[1] Popp je propovijedao na hrvatskom, njemačkom i mađarskom jeziku diljem Jugoslavije. Kao predstavnik kralja Aleksandra, kojem je bio politički savjetnik i blizak prijatelj, proputovao je mnogim europskim državama i smatrao je da se kao vjerski predstavnik treba baviti bitnim političkim pitanjima. Zagovarao je suživot između katolika, pravoslavaca, muslimana i protestanata u Jugoslaviji. Po svojim osobnostima ostao je skroman i jednostavan čovjek.[2]
Kada su Nijemci anektirali Austriju 1938. godine, Popp je primio stotinjak židovskih izbjeglica, uključujući i liječnika koji je kasnije spasio život njegove supruge.
Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Početkom Drugoga svjetskog rata 1939. godine, Popp se našao pod Njemačkim kritikama, ali i sam je kritizirao nacionalsocijalistički nastrojene "njemačke kršćane", ostajući vjeran svojem njemačkom identitetu.[2]
Biskupsku dužnost Evangeličke Crkve nastavio je držati i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske sve do kraja Drugoga svjetskog rata.[3] U NDH je pomagao svim ljudima, bez obzira na nacionalno ili vjersko porijeklo, u prvom redu brojnim Srbima koje je navodio kao vjernike Evangeličke Crkve. Popp je također pomagao svim ljudima bliskim ustaškoj vlasti, bez obzira na porijeklo, koje su proganjali komunistički partizani.[2]
Krajem rata, nakon vrlo lošeg položaja Njemačke u ratu, Popp je počeo pomagati svojim sunarodnjacima, podunavskim Švabama, koji su bježali iz NDH i ostatka bivše Jugoslavije.[2] Zbog bliskosti sa Švabama smetao novom komunističkom režimu.[5] Komunisti su ga uhitili, a njegovu suprugu i najstarijeg sina Edagara su držali tri godine u koncentracijskom logoru jer ga nisu htjeli ostaviti samoga u Jugoslaviji. Njegova mlađa kćer Ingrid koja je imala 20 i sin Harold koji je imao 14 godina, pobjegli su u Austriju u automobilu švedskog konzula.[2]
Nakon rata, 26. lipnja 1945. godine komunisti su ga na montiranom sudskom procesu[6] osudili pod optužbom da je surađivao s Gestapom, njemačkim i ustaškim vlastima te da ih je podržavao.[1] Popp je na sudskom postupku rekao "dobar pastir ne ostavlja svoje stado".[2] Između 29.[2]/30.[3] lipnja odveden je u šumu i strijeljan.[2]
Ante Pavelić odlikovao ga je Redom za zasluge.[1]
Na biskupskom položaju naslijedio ga je sin Edgar Popp.[4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Citati
- ↑ a b c d e Presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba Miroslavu Filipoviću - Majstoroviću1 i družini. Vojni sud Komande Grada Zagreba, 29. lipnja 1945.
- ↑ a b c d e f g h i j Clearwater Minister's Father is Book Topic (na engleskom). Pinellas Times, 9. ožujka 1974., str. 2.
- ↑ a b c Geiger, 1997., str. 328.
- ↑ a b Crkvene općine: Zagreb. Evangelistička (Luteranska) Crkva u Republici Hrvatskoj]. Pristupljeno 25. travnja 2014.
- ↑ Christophe Dolbeau: Hrvatska 1945: obezglavljeni narod. Portal Hrvatskog kulturnog vijeća. Pristupljeno 26. travnja 2014.
- ↑ Geiger, 2000., str. 575.
- Literatura
- Vladimir Geiger: "Philipp Popp", u: Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997. ISBN 9536377039, str. 328.
- Vladimir Geiger: "Smrtna presuda Vojnog suda Komande grada Zagreba poglavaru Hrvatske pravoslavne crkve u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj mitropolitu Germogenu 1945. godine", Dijalog povjesničara-istoričara, sv. 2. Nedjeljna Dalmacija, 2000.