Giacoma Giorgia Colombis
Službenica Božja sestra Giacoma Giorgia (Elizabeta) Colombis (Cres, 28. prosinca 1735. – Cres, 28. lipnja 1801.), benediktinka
Ugledna djevojka s Cresa, ne obazirući se na savjete i nagovaranja rodbine i prijatelja, nego slušajući Božji glas u sebi, odrekla se je sve raskoši i udobnosti obiteljskog doma i, napustivši svijet, pristupila je monaškomu benediktinskom redu, u Samostanu sv. Petra, u rodnom gradu Cresu. Obukavši monaški habit, ta djevojka, imenom Elizabeta, iz ugledne obitelji de Colombis, dobiva novo redovničko ime – s. Giacoma Giorgia. Rastući u dobi i svetost,i vršila je više odgovornih službi u zajednici, uzdižući savjetom i primjerom svoje susestre. Preminula je na glasu svetosti, u 66. godini života.
Zamijetivši u njoj izraženu težnju za savršenošću i procijenivši ju kao posebnu dušu, njezin joj je ispovjednik zapovjedio da u krijeposti svete poslušnosti svojom vlastitom rukom zapiše sve što prolazi njenom nutrinom te da njemu povjeri na čuvanje napisane stranice. Na temelju tih dnevnika, pisanih talijanskim jezikom venecijanskog narječja, kako se tada govorilo na Kvarneru, moguće nam je bolje upoznati njezinu molitvu, pokoru i nadahnuća.
Crkvenim je vlastima nakon njezine smrti bila upućena molba da se uspostavi kanonski proces i utvrdi istinitost o onome što se o njoj govorilo u Cresu, naime o njezinoj svetosti. Proces je proveden, ispitani su svjedoci, duhovni vođe, kanonici, rodbina, susestre u samostanu, a prikupljena je dokumentacija odnesena u jednom kovčežiću Biskupskom ordinarijatu u Osor. Uslijed povijesnih zbivanja onoga vremena (dvadesetih godina 19. stoljeća) i zbog ukinuća Osorske biskupije, koja je pripojena Krčkoj biskupiji, obustavljen je biskupski kanonski proces, a sva opsežna dokumentacija, od 24 sveska, preuređena godine 1836. od dr. Marca de Petrisa, upravitelja Cresa, bila je izručena tadašnjoj opatici Benediktinskog samostana sv. Petra u Cresu.
[uredi] Literatura
- Ivan Damiš: Sluge Božji i službenice Božje u Hrvata, Zagreb, 2010.
