Hallstatt
|
|
|||
|---|---|---|---|
 |
|||
|
|||
| Država |  Austrija |
||
| Savezna država |  Gornja Austrija |
||
| Austrijska pokrajina | Gmunden | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Alexander Scheutz (SPÖ) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 59,8 km² | ||
| Visina | 511 m | ||
| Stanovništvo (2010.) | |||
| - Grad | 835 | ||
| - Gustoća | 14 /km² | ||
| Poštanski broj | 4830 | ||
| Pozivni broj | +43 06134 | ||
| UNESCO-va svjetska baština | Kulturni krajolik Halstatt-Dachstein u Salzkammergutu | ||
| Godina uvrštenja | 1997. | ||
| Vrsta | Kulturno dobro | ||
| Mjerilo | iii, iv | ||
| Ugroženost | ne | ||
| Poveznica | UNESCO | ||
| Službena stranica www.graz.at | |||
| Karta | |||
 Položaj Halstatta u Austriji |
|||
Hallstatt je selo na jugozapadnoj obali jezera Hallstätter See u austrijskom kraju Salzkammergut u Gornjoj Austriji, na državnoj cesti Salzburg-Graz. Selo je najpoznatije po najstarijem rudniku soli (po kojoj je oblast Salzkammergut dobila ime) po kojemu je nazvana Halštatska kultura, a često i cijelo razdoblje starijeg željeznog doba (800. pr. Kr. - 450. pr. Kr.). Hallstatt, zajedno s planinom Dachstein čini kulturni krajolik Salzkammergut koji je 1997. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Podrobniji članak o temi: Halštatska kultura
HallstattSee.jpg)
Usprkos svojoj zabačenosti i odsustvu puta, Hallstatt je jedno od najstarijih ljudskih naselja u Europi; zbog nalazišta soli. Sol se vadila još oko 5500 pr. Kr., što je dokazano kamenom sjekirom u obliku cipele, kojom se kopalo. U Hallsttatu je od 8. stoljeća pr. Kr. do oko 450. pr. Kr. sahranjeno oko 4000 pokojnika, a rudarsko naselje je imalo stalnu populaciju od oko 200 stanovnika. Sol je oduvijek bila vrijednom potrebštinom, te je ovaj kraj sa svojim rudnikom soli bio uvijek bogat. Najbolji dokaz je željezni mač pronađen u grobu br. 573 koji je imao ručku izrezbarenu od afričke slonovače ukrašenu jantarom s Baltika[1]. Danas se može posjetiti ovaj najstariji rudnik soli na svijetu čiji ulaz se nalazi ispod samog sela Hallstatt.
Nema podataka o povijesti sela tijekom rimske vladavine i srednjeg vijeka. God. 1311., Hallstatt je postao trgovištem, što je dokaz da je zadržao gospodarsku važnost tijekom tih razdoblja. Sol se u obliku slanice (voda prezasićena solju), od 1595. godine, transportirala cjevovodom do Ebenseea gdje se izdvajala sol za trgovinu, što je najstariji novovjekovni cjevovod na svijetu, izgrađen od 13.000 debala[2]. Prostora za sahranu tada već nije bilo, te su kosti starije od 10 godina bivale smještane u kosturnicu. U lokalnoj kapeli nalaze se mnoge lubanje ukrašene zlatom i označene s imenom, zanimanjem i datumom smrti pokojnika[3].
Koncem 17. stoljeća, princ-nadbiskup Salzburga je duhu protureformacije započeo protjerivati mnoge luterne iz Hallstatta. Mnogi su u 18. stoljeću deportirani sve do Transilvanije. Tek je "Patentom tolerancije" Josip II. 1781. godine dozvolio naseljavanje protestanata na ovo područje. Neo-gotička evanđelistička crkva je podignuta preko puta katoličke župne crkve Uznesenja kristova (iz 1505.) tek 1863. godine.
Do konca 19. stoljeća, do Hallstatta se moglo doći samo čamcima ili uskom stazom. Prva cesta izgrađena je tek 1890. godine, i to uz rub jezera dizanjem u zrak mnogih stijena. God. 1864., Johann Georg Ramsauer je pronašao veliko prapovijesno groblje u blizini drevnog rudnika. Do 1863. godine otkopao je više od 1000 grobova, pri čemu se držao znanstvenim opreznim pristupom. Kako je to bilo vrijeme prije široke upotrebe fotografije, mjerio je i crtao svaki nalaz, pa čak i slikao akvarele u boji kako bi ih što vjernije prikazao. Njegov rad je uvelike unaprijedio način arheoloških iskapanja i arheologiju općenito. Kako je na ovom lokalitetu pronašao najstariju kovačnicu, ali i bogati nakit koji je govorio o trgovačkoj i gospodarskoj moći stanovnika, cijelo razdoblje željeznog doba (od oko 800. do 400. pr. Kr.) u ovom dijelu Europe nazvano je halštatskom kulturom.
[uredi] Znamenitosti
- Župna crkva uznesenja je izgrađena 1505. godine u kasnogotičkom stilu, ali je sačuvala toranj starije crkve iz 1320-ih. U njoj se nalazi veliki Marjanski gotički drveni oltar (Gmundner Leonhard Astl).
- Podzemno groblje Karner ima malenu kosturnicu iz 16. stoljeća s oko 1500 lubanja na velikoj hrpi.
- Hallstatt Museum je podružnica Prirodoslovnog muzeja u Beču i ima drugu najveću kolekciju umjetnina halštatske kulture u svijetu.
- Rudnik soli Hallstatt je najstariji rudnik soli na svijetu koji je dans muzej s putem i žičarom za obilazak posjetitelja. Rudnik se može obići pješke za desetak minuta.
-
Hallstatt 1890. godine pogled sa sjevera
-
Hallstatt 1900. godine -
Panorama sela s Rudolfovog tornja (1283.) -
Glavni trg Brunnen -
Kosturnica u kapeli župne Crkve Uznesenja
[uredi] Bilješke
- ↑ Kristijan Brkić, Hallsttat - Čarobno mjesto u središtu Alpa, časopis Meridijani br. 151, siječanj 2011., str. 69.
- ↑ Neal Bedford i Gemma Pitcher, Austria. Lonely Planet, 2005. str. 56.
- ↑ Simon Matys, The Archaeology of Human Bones, Routledge, 1998. ISBN 0415166217. str. 108.
[uredi] Vanjske poveznice
Koordinate: 47°33′21″N 13°38′48″E / 47.55583°N 13.64667°E
|
|||||||||
