Ivan Pudar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Pudar
Osobne informacije
Puno ime Ivan Pudar
Nadimak Maca
Rođen 6. kolovoza 1961.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1979. - 1990.
1990. - 1991.
1991. - 1992.
HNK Hajduk Split
Espinho
Boavista
0157 000(0)
0028 000(0)
0021 000(0)
Reprezentativna karijera
1985. Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija 0001 000(0)
Trenerska karijera
2004. - 2007.
2007.
2008. - 2009.
2009.
2010.
2012. - 2013.
HNK Šibenik
HNK Hajduk Split
HNK Trogir
NK Solin
NK Hrvatski Dragovoljac
NK Solin
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Ivan Pudar (Zemun, 6. kolovoza 1961.), hrvatski bivši nogometni vratar, danas nogometni trener.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Kao nogometaš proveo je karijeru u Hajduku, debitiravši u Osijeku, a par dana nakon toga kao 18-godišnjak branio je u famoznoj utakmici Kupa UEFE protiv, tada možda najjače momčadi u Europi, njemačkog HSV-a. U obje je utakmice vrlo dobro branio, bez obzira na ispadanje Hajduka.
1986. doživio je prometnu nesreću gdje ozlijeđuje koljeno, koje je mu usporava obećavajuću karijeru i zauvijek prekida uzlaz ka samom vrhu europskih vratara.
Odlazi na posudbu u Spartak iz Subotice na šest mjeseci, te se vraća u Split, i tamo kao što je obećao, postaje kapetanom.
Do 1990. brani za Hajduk, na čijem golu broji 187 utakmica. U inozemstvu je branio na vratima portugalskih klubova Espinha, Boaviste i Sao Joai de Madeire, te njemačkog Triera.
Za reprezentaciju Jugoslavije branio je samo jednu utakmicu, ne dobivavši prigodu u izabranim vrstama, čiji izbornici su preferirali vratare koji su branili u "Partizanu" i "C. zvijezdi" iz Beograda.
Od inih reprezentativnih kategorija, ima brončanu medalju sa olimpijade u Los Angelesu 1984..

Statistika u Hajduku [1]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 157 0
Kup 15 0
Superkup 0 0
Međunarodne 13 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 185 0
Prijateljske 101 4
Sveukupno 286 4

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Kao trener bio je na klupi Hajduka 2002. u obliku pomočnika Slavenu Biliću, a vodio je i kadete, te juniore bilih. Nakon toga, ostaje Hajdukovim "igračem" i trenira momčadi povezane sa splitskim klubom, poput Omiša, Mosora, dva puta Solina i Šibenika. Vječna želja, kao i svakom bivšem igraču, bila je da jednom sjedne na mjesto trenera Hajduka, kojem je bio blizu nakon otkaza Gudelju i ostavke Bonačića, ali nije uspio dobiti posao.
Nakon što je 2004. pri dnu druge lige preuzeo momčad Šibenika, u 2 godine s njom je dospio do četvrtog mjesta 1. HNL, afirmiravši talentirane igrače poput Gordona Schildenfelda i Ante Rukavine. Tokom sezone 06./07. došao je do naslova trenerskog osvježenja i sigurnog nasljednika Zorana Vulića na klupi matičnog mu kluba. Sve su mu momčadi igrale lijep, napadački nogomet, a osobno se najčešće konzultirao sa slavnim Tomislavom Ivićem koji ga je cjenio i kao igrača.

Nakon što je Vulić pred kraj tekuće sezone podnio ostavku, Pudar je stigao na toliko očekivano mjesto trenera Hajduka, gdje je po ugovoru trebao ostati naredne 2 sezone, ne bi li potvrdio "Hajdukovu" tradiciju u kojoj su njegovi treneri (nerijetko i najuspješniji) uglavnom bili vratari.

Nakon što je "Vulićevu" sezonu završio kao drugi, iza neuhvatljivog Dinama, u narednu je sezonu krenuo sa 3 gostujuća remija u 5 utakmica, jedva eliminiranom Budućnosti, te porazom od Sampdorije na Poljudu uz igru nedostojnu iskusne i skupe momčadi kakvu je vodio. Već nakon 5. kola dobio je otkaz.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • najbolji trener 2. HNL 2012./13.

Izvori[uredi VE | uredi]