Janko Vukotić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Janko Vukotić / Јанко Вукотић
Brigadir Janko Vukotic.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1866.
Mjesto rođenja Čevo, Kneževina Crna Gora
Datum smrti 1927.
Mjesto smrti Beograd, Kraljevina SHS
Nacionalnost Flag of Montenegro.svg Crnogorac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi  ? - 1916.
1918. - 1927.
Čin crnogorski serdar, general
Ratovi Prvi balkanski rat
Drugi balkanski rat
Prvi svjetski rat
Vojska Crnogorska vojska
Vojska Kraljevine SHS
Odlikovanja Najveća crnogorska državna i vojna odličja do 1918.

Janko Vukotić na crnogor. ćiril. Јанко Вукотић Čevo, 18. veljače 1866. - Beograd, 4. veljače 1927., crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS.

Bio je u srodstvu sa kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš, točnije sa crnogorskom kraljicom Milenom Petrović-Njegoš, rođenom Vukotić (1847-1923)[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Vojnu akademiju završio je 1886. u Modeni (Italija).[2].

Brigadir Crnogorska vojske od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića.

U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića prodrle su duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć.

U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija s Bugarima.

U Prvom je svetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrle blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. Vukotić za načelnika stožera.

Nakon Mojkovačke bitke i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je Vukotić uhićen i upućen u logor u Mađarsku.

Nakon 1918. dao je novu prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog đenerala u Vojsci KSHS, no do umirovljenja nije bio imenovan za značajnije vojne dužnosti.

U Mojkovcu mu je, na središnjem trgu, podignut 1997. spomenik.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Janko Vukotić je jedini zapovjednik koji je dobio istovremeno tri najveća srbijanska i crnogorska odličja: Karađorđevu zvijezdu s mačevima, Bijelog orla sa mačevima i Obilića medalju.[3]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Čevo - O mjestu
  2. Vojna enciklopedija, knjiga 10, str. 630, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1975.
  3. Antonije Đurić, Solunci govore, Niro „Književne novine“, osmo izdanje, Beograd 1989. - str. 338