Korporativna komunikacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Korporativna komunikacija (engl. Corporate Communications, njem. Unternehmenskommunikation) je pojam u poslovnoj ekonomiji i komunikacijskim znanostima. Korporativna komunikacija u funkcionalno-organizacijskom smislu preuzima središnje upravljanje sveukupne komunikacije korporacije s interesnim dionicima (engl. stakeholder) s ciljem postignuće najveće moguće reputacije.

Korporativna komunikacije je dio organizacijske komunikacije koji se bavi profitnim sektorom. Time se razumiju korporacije, ali i mala i srednja poduzeća. Korporativna komunikacija širi je pojam od odnosa s javnošću. U Hrvatskoj se kao sinonim koristi i izraz korporativni odnosi s javnošću (Korporativni PR). U manjim poduzećima gdje je zaposlena jedna ili svega nekoliko osoba koje su zadužene za komunikacijske aktivnosti, odnosi s javnošću smatraju se istovjetnim korporativnoj komunikaciji.

Cilj korporativne komunikacije[uredi VE | uredi]

Korporativna komunikacija je odgovorna za sve komunikacijske odnose poduzeća koja uključuje korporativni identitet. Cilj je njegovati i povećati reputaciju poduzeća, jer ugled bitno utječe na poslovni uspjeh poduzeća. Cilj je korporacije ujednačen nastup prema vani govoriti jednim jezikom. Sektori ili odjel korporativne komunikacije izrađuje stoga komunikacijsku strategiju koja prati poslovnu strategiju poduzeća.

Teorija korporativne komunikacije[uredi VE | uredi]

Ansgar Zerfass postavio je nacrt teorije korporativne komunikacije prema kojem povezuje sociološko-teorijske, komunikacijsko-teorijske i ekonomsko-teorijske pristupe te postavio interdisciplinarnu teoriju korporativne komunikacije. Zerfass time iz tih triju znanstvenih perspektiva spaja korporativno upravljanje, komunikaciju i socijalnu integraciju u pojmu korporativne komunikacije. On definira tri komunikacijske funkcije koje su vezane uz organizacijsko, tržišno i društveno-političko okruženje. Unutar korporativne komunikacije definira internu korporativnu komunikaciju koja je zadužena za odnose sa zaposlenicima i vlasnicima, a eksternu koja obuhvaća tržišnu komunikaciju i odnose s javnošću.[1]

Područja korporativne komunikacije[uredi VE | uredi]

Posebne zadaće korporativne komunikacije[uredi VE | uredi]

Dionici (ciljne javnosti)[uredi VE | uredi]

Eksterni dionici poduzeća[uredi VE | uredi]

Interni dionici poduzeća[uredi VE | uredi]

Proces upravljanja komunikacijama[uredi VE | uredi]

Komunikacijski proces najčešće je podjeljen u četiri koraka odnosno faze (Cutlip, Center, Broom). Prvi korak je definiranje problema u odnosima s javnošću. U ovom koraku prethodi situacijska analiza i proces istraživanja. Drugi korak je planiranje i programiranje. Treći korak je sama provedba komunikacije. Ona obuhvaća proces komunikacije, razine komunikacije, oblikovanje i širenje poruke, te strateški izbor kanala komuniciranja. Četvrti korak obuhvaća ocjenu tj. evaluaciju komunikacijskog procesa.
Američki autor Wilcox u svojem djelu Essentials of Public Relations definira osam osnovnih elemanata u planiranju odnosa s javnošću: situacijska analiza, ciljevi, javnosti, strategija, taktika, kalendar, proračun i evaluaciju.

Kanali korporativne komunikacije[uredi VE | uredi]

Najčešći kanali komuniciranja: medijii (klasični ili tradicionalni: tisak, radio, televizija), konferencije i izlaganja, izravna literatura, sponzorstva, interni časopisi, programi korporativnog identiteta, posebni događaji (corporate events), korporativno oglašavanje, novi mediji, posebno internet, te kanali u interpersonalnoj komunikaciji (npr. sastanci, skupovi, ankete, razgovori).

Integrirana komunikacija[uredi VE | uredi]

S obzirom na potrebu ujednačenog nastupa prema dionicima, suvremene korporacije primjenjuju model integrirane (marketinške) komunikacije, u kojoj sudjeluje i marketinška komunikacija, tj. komunikacija proizvoda i brendova prema kupcima.

Integrirana komunikacija u marketingu i odnosima s javnošću obuhvaća analizu, planiranje, organiziranje, provedba i kontrola ukupne eksterne i interne komunikacije koorporacije (poduzeća) s ciljem postizanja ujednačene korporativne komunikacije.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Milas, Zdeslav (2011): Uvod u korporativnu komunikaciju. Teorijski pristupi i organizacijski modeli, Novelti Millenium, Zagreb, str. 49-53.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

http://www.huoj.hr Hrvatska udruga odnosa s javnošću - Strukovna udruga