Korčula

Koordinate: 42°57′N 16°54′E / 42.95°N 16.9°E / 42.95; 16.9 (WD)
Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Korčula. Za druga značenja pogledajte Korčula (razdvojba).
Korčula
Otok
Položaj
Koordinate42°57′N 16°54′E / 42.95°N 16.9°E / 42.95; 16.9 (WD)
SmještajJadransko more
DržavaHrvatska
Fizikalne osobine
Površina271,466.109[1] km2
Duljina obale190,735[1] km
Stanovništvo
Glavno naseljeKorčula
Broj stanovnika16,182
Zemljovid
Rt Ražnjić-najistočniji dio Korčule

Korčula (staronjemački: Kurzel, talijanski: Curzola, grčki: Κόρκυρα Μέλαινα, Korkyra Melaina, latinski: Corcyra Nigra) je hrvatski otok u Jadranskom moru pored dalmatinske obale. Razvijeno je poljodjelstvo, ribolov, brodogradnja i turizam.

Osnovni podaci[uredi | uredi kôd]

Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. Najviša brda su Klupca s 568 m i Kom s 508 m.[2] To je šesti najveći Jadranski otok. Klima je mediteranska (blaga); prosječna temperatura u siječnju je 9,8 °C, a u srpnju 26,9 °C. Prosječne godišnje padaline su 1100 mm, a otok je prekriven mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova. Izgrađen je na dolomitima, tj. vapnencu. Jedno od najrazvijenijih polja je Blatsko polje koje je ujedno najveće.

Trajekt "Jadrolinije" primiče se Korčuli

Otok je trajektima povezan s Orebićem na poluotoku Pelješcu, Splitom, te Ublima na otoku Lastovu.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Grad Korčula.

Korčula ima 16.182 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2001., od čega Hrvati čine 96,8 %, a gustoća naseljenosti je 58 stanovnika na km2. Drugi je otok u Hrvatskoj po broju stanovnika, nakon Krka, koji ih ima 16.402. Godine 1991. Korčula je imala 17.038 stanovnika, od čega su Hrvati činili 92 % te drugi. Broj stanovnika 1981. bio je 18.399, a 1971. 20.237, što znači da se broj stanovnika neprestano smanjivao tijekom zadnjih desetljeća.

Naselja[uredi | uredi kôd]

Rodna kuća Marka Pola

U Korčuli nalazi se samo mali broj odvojenih naselja. Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula, Blato u unutrašnjosti, kao i mali lučki Vela Luka na zapadu otoka. Sljedeća odvojena mjesta su Lumbarda, Smokvica, Potirna, Račišće, Čara, Pupnat i Žrnovo. Ostali zaselci, koji nisu odvojena naselja: Tri Luke, Karbuni, Gršćica, Prižba, Prišćapac, Vinačac, Gradina, Tudorovica, Črnja Luka, Bristva, Prigradica, Babina, Piske, Tri Žala, Kneža, Vrbovica, Žrnovska Banja, Medvinjak, Soline, Javić, Baćva, Pupnatska Luka, Zavalatica, Brna, Poplat, Plitvine, Mikulina Luka, Stračinčica, Pelegrin, Prapatna, Blaca, Strećica, Sveti Antun, Zagradac, Postrana, Kampuš, Prvo Selo, Brdo i Hotinja.

U gradu Korčuli stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo. Postoji dvojba je li rođen na Korčuli ili možda negdje drugdje.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Otok je bio naseljen još u pretpovijesti. Najstariji nalazi su starijeg kamenog doba, u Veloj spili.

Prema legendi, otok je naselio trojanski junak Antenor u 12. stoljeću prije Krista, koji je također poznat kao osnivač grada Padove.[3] Drugi val naseljenika su bili Iliri.[4] Korčula je bila grčka kolonija zvana Korkyra Melaina,[5] zatim ilirska i rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim bizantsko i naposljetku slavensko naselje. U 10. stoljeću u sastavu je Neretvanske kneževine, zatim priznaje vlast Zahumlja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja.

8. rujna 1298. godine odvijala se blizu otoka bitka kod Korčule između flote Mletaka i Genove.

Postoje mnoga sporenja, no izuzev nekih drugih gradova (Venecija, Istanbul), smatra se da se na Korčuli rodio Marko Polo 1254. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.

Tvrtko I. Kotromanić krajem 14. stoljeća godine postaje kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja kada su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik, te otoci Brač, Hvar i Korčula.

Početkom 15. stoljeća Korčula je bila pod vlašću Dubrovačke Republike, a od 1420. do 1797. pod Venecijom. Od 1797. do 1805. je pod Austrijom, da bi je 1806. osvojio Napoleon i Francuzi, sve do 1815. kada je opet bila pod Austrijom. Pod talijanskom je okupacijom od 1918. do 1921. te od 1941. do 1943., a pod njemačkom od 1943. do 1944. godine. Od 1945. godine bila je sastavni dio SR Hrvatske u Jugoslaviji, a godine 1991. samostalne Republike Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, Korčula je uglavnom bila pošteđena ratnih grozota, no ratna ih zbivanja nisu izbjegla.

Procjene hrvatskih stratega da će se velikosrpska JNA upustiti u osvajanje udaljenih hrvatskih krajeva gdje uopće nema Srba, uključujući i hrvatske otoke, su se pokazale točnima. Kasniji događaji su potvrdili da se ne radi ni o kakvim pretjeranim i neutemeljenim procjenama.

2. srpnja 1991. se je očekivao desant na zračnu luku Rijeka na Krku, no preventivnom akcijom to je spriječeno. 6. kolovoza 1991. je JRM izvršila desant na otok Šoltu[6] s 15 helikoptera i 2 ratna broda iz Lore, opkolivši policijsku postaju u Grohotama,[7] a uz to je brodovljem blokirala Splitska vrata. Zatim je bio desant na Sv. Kaju sredinom rujna 1991. kad je JRM nastojala povratiti nazad skladište goriva u Svetom Kaji u Kaštelanskom zaljevu.[6]

Naposljetku je tako i Korčula došla na red. 29. rujna 1991. je velikosrpska JNA u jeku ofenzive na Hrvatsku izvršila desant na Privalu na otoku Korčuli pri čemu je ponovo u svoje ruke uzela tamošnju vojarnu i pokupila sve podvodne mine iz skladišta podvodnog oružja iz tamošnje vojarne,[6] premda su dan prije 28. rujna postrojbe JNA napustile otok Korčulu.[8]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

  • Vinko Paletin (* 1508. - † ), dominikanac, kartograf, prevoditelj, pisac rasprave o problemu kolonizacije američkog kontinenta.
  • Ante Žanetić (18. studenoga 1936. - 18. prosinca 2014.), hrvatski nogometaš i osvajač zlatne olimpijske medalje, rođen u Blatu.

Kultura[uredi | uredi kôd]

Korčulanski barokni festival novo je utemeljeni međunarodni glazbeni festival čije će se prvo izdanje održati od 7. do 16. rujna 2012. godine. Na festivalu će nastupiti svjetski i domaći ansambli i solisti kao što su The Academy of Ancient Music (Velika Britanija), Le Parlament de Musique (Francuska), Currende i Erik Van Nevel (Belgija), La Venexiana (Italija), Red Priest (Velika Britanija) i Hrvatski barokni ansambl (Hrvatska). Osim neupitne umjetničke vrijednosti, svrha ovog festivala je i unapređenje hrvatskog turizma.

Upravna podjela[uredi | uredi kôd]

Podjela po općinama
Lumbarda i okolni otočići

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
  2. plsavez.hr, Korčula – vrh Kom, pristupljeno 13. srpnja 2011.
  3. Nikola Ostojić, Kompendij povijesti otoka Korčule (str.5)
  4. John Wilkes, The Illyrians
  5. Antički Grci na tlu Hrvatske - Repozitorij Fakulteta hrvatskih studija. Repozitorij Fakulteta hrvatskih studija. Pristupljeno 21. rujna 2021. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  6. a b c Hrvatski vojnikArhivirana inačica izvorne stranice od 2. listopada 2013. (Wayback Machine) Stjepan Bernadić: Prvi brod Hrvatske ratne mornarice, rujan 2006.
  7. Slobodna Dalmacija U okružju pobune (prisjećanja Vladimira Šeksa), 25. lipnja 2001.
  8. Kronologija 1991.Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. listopada 2013. (Wayback Machine), Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Korčula
Nedovršeni članak Korčula koji govori o otoku ili otočju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.