Nadan Vidošević
Nadan Vidošević | |
---|---|
Nadan Vidošević, 2012. | |
Rođenje | 30. siječnja 1960. |
Nadan Vidošević (Split, 30. siječnja 1960.), hrvatski političar i predsjednik Hajduka od 1992. do 1996. godine
Polazio je osnovnu školu "Zlata Šegvić", a od 5. razreda školu "Bratstvo i jedinstvo" u Splitu. Nakon toga je upisao klasičnu gimnaziju "Natko Nodilo". Bavio se i športom i to u plivačkom klubu Mornar, a potom i vaterpolskom klubu Jadran iz Splita. Paralelno s vaterpolom bavio se veslanjem, košarkom i ronjenjem.
Na Hrvatskim predsjedničkim izborima 2009. – 2010. kao nezavisan kandidat dobio je 11,33 posto glasova, plasiravši se iza Ive Josipovića, Milana Bandića i Andrije Hebranga.
U prosincu 2021. osuđen je na osam godina zatvora i vraćanje pokradenih 35,5 milijuna kuna HGK.[1]
Godine 1984. završio je studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Karijeru je započeo kao referent u tvrtki Dalmacijacement gdje 1990. godine preuzima funkciju generalnog direktora i to u trenutku kada je u proglašen stečaj tvrtke. Godine 1993. imenovan je županom Splitsko-dalmatinskim, a zatim i zastupnikom Splitsko-dalmatinske županije u Županijskom domu Hrvatskog sabora, da bi iste godine postao i najmlađi ministar gospodarstva u ratnoj Vladi Nikice Valentića.
Godine 1995. dolazi na čelo Hrvatske gospodarske komore i počinje obnašati funkciju predsjednika Uprave Kraš d.d.
U tijeku svoje karijere obnašao je i funkciju predsjednika nogometnog kluba Hajduk koji je za njegova mandata osvojio devet od mogućih dvanaest nacionalnih trofeja i plasirao u četvrtfinale Lige prvaka kao 5. najbolji klub u Europi te sezone. U razdoblju 1995. – 1996. bio je i na čelu Hrvatskog nogometnog saveza.
Policija je Nadana Vidoševića privela i počela ispitivati 12. studenoga 2013. godine, jer ga u nastavku istrage o aferi Remorker tereti da je zajedno s pročelnicom svog ureda Zdenkom Peternel i njenim pomagačem Davorom Komeričkim sudjelovao u izvlačenju oko 32,9 milijuna kuna iz HGK u razdoblju između 2005. i 2010. preko tvrtke Igora Premilovca Remorker, po kojoj je afera i dobila ime.[2]
Dana 13. studenoga 2013. godine USKOK je donio nalog o pokretanju istrage protiv Vidoševića i još četvero djelatnika Hrvatske gospodarske komore zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave. Sumnja se da su Vidošević i drugi osumnjičeni stekli protupravnu imovinsku korist od oko 35 milijuna kuna na štetu HGK.[3] Nadan Vidošević je uhićen i određen mu je jednomjesečni istražni zatvor u cilju sprječavanja mogućeg utjecaja na svjedoke.[4]
Nakon pet mjeseci provedenih u Remetincu, Nadan Vidošević je 12. travnja 2014. godine pušten na slobodu.[5]
Dana 1. srpnja 2015. godine USKOK je podignuo optužnicu protiv Nadana Vidoševića i još osmero okrivljenika zbog počinjenja kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih dijela, zlouporabe položaja i ovlasti te pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti.[6]
2005. do danas | predsjednik Uprave «Kraš» d.d. |
1995. – 2013. | predsjednik, Hrvatska gospodarska komora |
1993. – 1995. | ministar, Ministarstvo gospodarstva u Vladi RH |
1993. | zastupnik, Splitsko-dalmatinske županije u Županijskom domu Sabora predsjednik odbora za lokalnu samoupravu, gospodarstvo i financije Županijskog doma Sabora |
1993. – 1994. | župan, Splitsko – dalmatinska županija |
1990. – 1993. | generalni direktor, Dalmacijacement, K. Sućurac |
1989. – 1990. | pomoćnik direktora za ekonomsko-financijske poslove, Tvornica cementa “Partizan” - Dalmacijacement, K. Sućurac |
1986. – 1989. | šef knjigovodstva, Tvornica cementa “Prvoborac” – Dalmacijacement, Sv. Kajo |
1984. – 1986. | referent plana i analize, Tvornica salonita ”Antiša Vučičić” - Dalmacijacement, Vranjic |
U toku svog mandata, na čelu HGK radio je na širenju gospodarske suradnje u regiji i otvaranju stranih tržišta za hrvatske gospodarstvenike. Za doprinos u razvoju gospodarskih odnosa s Austrijom 2003. godine mu je dodijeljeno Veliko zlatno odličje Republike Austrije.
Njegovom inicijativom je 1997. godine započela akcija Kupujmo Hrvatsko[7] – najveća promotivna aktivnost domaćih proizvoda i tvrtki s ciljem povećanja proizvodnje i zapošljavanja, a 2007. godine potaknuo je i akciju Be CROative[8] kojom se u inozemstvu promoviraju hrvatski povijesni izumi i gospodarstvo u cjelini.
Začetnik je i Centra za kvalitetu[9] HGK te ideje o vizualnom označavanju domaćih proizvoda i usluga znakovima kvalitete "Izvorno hrvatsko"[10] i "Hrvatska kvaliteta"[10] kao jamstva vrhunske kvalitete i izvornosti. Za vrijeme njegova mandata HGK je postala prva institucija koja je uvela sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001:2000, a kako bi se malim i srednjim tvrtkama olakšalo uvođenje istog sustava, 2001. godine započet je projekt LUK (Lakše uvođenje upravljanja kvalitetom).
Potaknuo je otvaranje pet Predstavništva HGK i to u BiH, Crnoj Gori, Srbiji, na Kosovu te u Bruxellesu s ciljem lakše komunikacije hrvatskoga gospodarstva s birokracijom i poslovnim krugovima u susjednim zemljama. Predstavništvo u Bruxellesu ima posebnu ulogu obavljanja djelatnosti lobiranja među europskim parlamentarcima i radu na približavanju Hrvatske u EU.
Neki gospodarski potezi Nadana Vidoševića imali su i političku komponentu. Godine 1996. predvodio je gospodarsko izaslanstvo koje je zrakoplovom Croatia Airlinesa sletilo u Sarajevo i započelo otvarati tržište BiH koja je danas jedan od najvažnijih gospodarskih partnera Hrvatske. To je ujedno bio i civilni zrakoplov koji je nakon rata sletio u BiH. Predvodio je i gospodarska izaslanstva na Kosovo 1999. godine te u Beograd 2000. godine. Nadan Vidošević je bio veliki zagovornik ulaska Hrvatske u CEFT-u.
- 2006. - Priznanje Predsjedništva Bosne i Hercegovine poradi doprinosa i unaprijeđenja razvoja gospodarskih odnosa Hrvatske i Bosne i Hercegovine
- 2003. - Veliko zlatno odličje Republike Austrije za unapređivanje gospodarskih odnosa Austrije i Hrvatske
- 2001. - Belgijsko priznanje Reda visokog časnika za unapređivanje i poticanje inovatorstva
- 1995. - Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića, Red hrvatskog trolista, Spomenica Domovinskog rata
- 1994. - Najviše državno odlikovanje Republike Čile – Bernardo O’Higgins
- 1995. do 1996. - predsjednik, Hrvatski nogometni savez
- 1993. do 1995. - predsjednik, Udruženje klubova 1. hrvatske nogometne lige
- 1992. do 1996. - predsjednik, HNK Hajduk, Split
Proces privatizacije Dalmacijacementa u medijima je prozvan aferom zbog dojma u javnosti da mu je sudjelovanje u istom priskrbilo financijsku korist. To je u cijelosti opovrgnuo tjednik Globus 25. veljače 1994. godine objavivši stenogram sastanka na kojemu se dogovarala prodaja Dalmacijacementa, a koji potvrđuje da se Nadan Vidošević protivio prodaji spomenute tvrtke.
U braku je s Inom Vidošević s kojom ima troje djece.
Strastveni je lovac.
- ↑ Nadan Vidošević osuđen na 8 godina zatvora, iz sudnice ga vode u zatvor. index.hr. 22. prosinca 2021. Pristupljeno 12. veljače 2022.
- ↑ Dešković, Marin. AFERA REMORKER: VIDOŠEVIĆ UHIĆEN JUTROS U 7 ISPRED 'KRAŠA'. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2013. Pristupljeno 12. studenoga 2013.
- ↑ Izvješće USKOK-a o pokretanju istrage protiv Nadana Vidoševića i suradnika Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. studenoga 2013. (Wayback Machine), pristupljeno, 14. studenog 2013.
- ↑ HRT o uhićenju Nadana Vidoševića[neaktivna poveznica], pristupljeno, 14. studenog 2013.
- ↑ Nadan Vidošević stigao kući
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. srpnja 2015. Pristupljeno 1. srpnja 2015. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ http://kupujmohrvatsko.hgk.hr
- ↑ http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_PV?url=http://www2.hgk.hr/v2/cro/cro.html
- ↑ http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_PA
- ↑ a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. listopada 2010. Pristupljeno 19. listopada 2009.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nadan Vidošević |
- Službene stranice Nadana Vidoševića Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. siječnja 2010. (Wayback Machine)
|