Ivo Josipović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivo Josipović. Za druga značenja, pogledajte Ivo Josipović (razdvojba).
Ivo Josipović
Ivo Josipović
3. predsjednik Republike Hrvatske
Trenutačno
U službi od
19. veljače 2010.
Prethodnik Stjepan Mesić
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
U službi
11. siječnja 2008. – 18. veljače 2010.
Rođenje 28. kolovoza 1957.
Politička stranka SDP
(do 2010.)
Supruga Tatjana Josipović
Zanimanje pravnik, glazbenik

Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.) treći je predsjednik Republike Hrvatske.

Sveučilišni profesor, skladatelj, političar, zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora, izabran je 2010. za trećeg predsjednika Republike Hrvatske.

Sadržaj

[uredi] Politička karijera

Član je SKH-a od 1980. godine i sudjelovao je u njegovoj transformaciji tijekom demokratskih promjena. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine se vraća u politiku, postaje neovisnim zastupnikom SDP-a u Hrvatskome saboru [1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. 2007. godine ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

[uredi] Predsjednički izbori

Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivši protukandidata Ljubu Jurčića sa rezultatom 65%-35%.[2][3] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika države 2009. je uvjerljivo vodio, te je, 27. prosinca 2009, i dobio najviše glasova (32,42%), te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83%), izborio ulaz u drugi krug.

U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010, Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26% glasova. [4]

[uredi] Predsjednički mandat

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik bio je Zadar, 22. siječnja.[5][6] Tom prigodom je bio na obilježavanju akcije Maslenica.[7] 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru sa alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke.[8]

Ceremonija svečane predsjedničke prisege održala se 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio u ponoć 19. veljače.[9]

[uredi] Prijepori

Andrija Hebrang je upozorio da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u „red svjetskih agresora.“[10] Naime, Josipović se za službenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj državi poklonio žrtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Križančevu Selu.

[uredi] Pravna i glazbena karijera

Godine 1980. završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studij skladanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

[uredi] Nagrade i priznanja na polju glazbe

  • Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[11]
  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[11]
  • Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladeži za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[11]
  • Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[11]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[11]
  • Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[11]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[11]


[uredi] Ostala priznanja i nagrade

Čitatelji i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[12][13]

[uredi] Privatni život

Josipović je podrijetlom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[14] Oženjen je Tatjanom Josipović, sveučilišnom profesoricom prava[15], s kojom ima kćer Lanu.[15]

[uredi] Izvori

[uredi] Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ivo Josipović
Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici