Nema zemlje za starce (2007.)

Ovo je izdvojeni članak – ožujak 2011. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Nema zemlje za starce
Naslov izvornika
No Country for Old Men
RedateljJoel Coen
Ethan Coen
ProducentJoel Coen
Ethan Coen
Scott Rudin
ScenaristScenarij:
Joel Coen
Ethan Coen
Roman:
Cormac McCarthy
Glavne ulogeTommy Lee Jones
Josh Brolin
Javier Bardem
Kelly Macdonald
Woody Harrelson
GlazbaCarter Burwell
SnimateljRoger Deakins
MontažaRoderick Jaynes
DistributerMiramax Films
- SAD -
Paramount Vantage
- (izvan SAD-a) -
Godina izdanja2007.
Trajanje122 min.
Država SAD
Jezikengleski
Proračun$25,000,000
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Nema zemlje za starce (No Country for Old Men) je film Joela i Ethana Coena s Tommyjem Lee Jonesom, Joshom Brolinom i Javierom Bardemom snimljen prema istoimenom romanu Cormaca McCarthyja.[1][2] Govori o propalom poslu s drogom nakon kojeg slijedi igra mačke i miša između trojice muškaraca koji se međusobno presreću u pustinjskom krajoliku zapadnog Teksasa u osamdesetim godinama.

Film je iznimno hvaljen od kritike. Roger Ebert iz Chicago Sun-Timesa ga je nazvao "najboljim filmom kojeg su braća Coen... ikad snimila."[3] Novinar Guardiana John Patterson je napisao kako je film dokazao "tehničke sposobnosti Coenovih te njihov osjećaj za krajolik temeljen na zapadnjačkom klasicizmu koji podsjeća na Anthonyja Manna i Sama Peckinpaha, koji se može usporediti sa samo nekoliko živućih redatelja."[4]

Nema zemlje za starce je nominiran za osam Oscara, a osvojio je nagrade za najbolji film, najbolju režiju, najbolji adaptirani scenarij i najboljeg sporednog glumca (Javier Bardem). Osim toga, osvojio je Zlatne globuse za najboljeg sporednog glumca i najbolji scenarij.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Film počinje s kadrom opustjelog i nepreglednog krajolika u zapadnom Teksasu u lipnju 1980. Pripovjedač, lokalni šerif Ed Tom Bell (Tommy Lee Jones) govori o mijenjaju vremena jer regija postaje sve nasilnija. Nakon toga se pojavljuju antagonist Anton Chigurh (Javier Bardem) i njegovo jedinstveno oružje, pištolj za ubijanje stoke. Chigurh zadavi zamjenika šerifa, bježi iz pritvora i ukrade auto koristeći spomenuto oružje kako bi ubio vozača. U međuvremenu, Llewelyn Moss (Josh Brolin), loveći antilope pokraj Rio Grandea, nailazi na gomilu leševa i jednog Meksikanca na samrti: epilog narko biznisa koji je otišao u krivom smjeru. U blizini pronalazi i dva milijuna dolara u torbi. Uzevši novac i ostavivši Meksikanca da umre, Mossa iste noći počne gristi savjest pa se vraća s vodom za umirućeg čovjeka. Ono što je trebalo biti dobro djelo iznenada se pretvara u igru mačke i miša u kojoj se uloge lovca i lovine često izmjenjuju, dok banda Meksikanaca, Moss, Chigurh i Bell love jedni druge i novac diljem Teksasa i Meksika.

Chigurh, profesionalni plaćeni ubojica, unajmljen je kako bi vratio torbu s novcem (u kojoj je skriven i radio transponder čiji drugi dio ima Moss). Chigurh ne oklijeva ubiti bilo koga tko mu se nađe na putu, uključujući one blisko povezane s poslom s drogom, vozače auta koje krade radi prijevoza i ljude koje susreće slučajno. Moss, nesvjestan postojanja transpondera, šalje svoju ženu Carlu Jean (Kelly Macdonald) izvan grada i premješta se iz motela u motel u nastojanju da izbjegne Meksikance i Chigurha. U međuvremenu, Bell izbjegava istragu federalnih vlasti o masakru tijekom narko razmjene i posvećuje se traženju i zaštiti Mossa. Chigurh se uz pomoć svog uređaja za praćenje neumoljivo približava Mossu dok usput pred ljudima koje susreće glumi gospodara sudbine i sreće.

Slijedeći novac Chigurh ubija većinu preostalih Meksikanaca i protivničkog plaćenog ubojicu, Carsona Wellsa (Woody Harrelson). Moss, shvativši da će Chigurh pronaći Carlu Jean i ubiti je, organizira sastanak s njom u El Pasu kako bi joj dao novac i poslao je na sigurno. Svi junaci susreću se u otrcanom hotelu u El Pasu, ali ne u isto vrijeme: šerif Bell i Carla Jean ne dolaze sve dok Moss ne biva ubijen u obračunu s Meksikancima.

Šerif Bell, svjestan da su odvaljene brave Chigurhove metode provale, te noći se vraća u sada mirni motel i pronalazi izvaljenu bravu na vratima Mossove sobe. Chigurh promatra Bella kroz odraz dok Bell stoji ispred vrata misleći se da li bi ušao. Chigurh se skriva iza vrata hotelske sobe. Ostaje nejasno je li šerif opazio Chigurha kroz odraz u odvaljenoj bravi ili Bell osjeća njegovu prisutnost. Bell ugleda da je netko uklonio otvor za ventilaciju koristeći kovanicu umjesto odvijača, što indicira da je novac vjerojatno uzet. Unatoč Chigurhovoj prisutnosti, Bell tiho sjeda na krevet u sobi, a zatim odlazi iz sobe neozlijeđen.

Bell nakon toga posjećuje svog strica Ellisa (Barry Corbin), bivšeg šerifa. Bell se planira umiroviti zbog svoje zabrinutosti oko mijenjanja vremena, ali Ellis ističe da je regija uvijek bila nasilna i optuži Bella zbog "taštine" - zbog vjerovanja da on osobno nešto može promijeniti. Chigurh je u međuvremenu pronašao udovicu Carlu Jean i otišao u njenu kuću kako bi je dočekao nakon što dođe s majčina sprovoda. Iako joj kaže da je "dao Llewelynu svoju riječ" da će umrijeti ako mu Moss ne preda novac, Chigurh se predomišlja - i ponudi Carli Jean istu priliku s bacanjem kovanice koju je prije toga na putu ponudio nevinom promatraču. Za razliku od svog prethodnika, Carla Jean odbija reći glava ili pismo. Chigurh odlazi iz kuće, oprezno provjeravajući đonove na svojim čizmama. Ubrzo biva ozlijeđen u prometnoj nesreći u kojoj slama lijevu ruku: no, uspijeva pobjeći prije dolaska policije.

Film završava s Bellom koji se u svom domu prisjeća svojih životnih izbora. Bell svojoj supruzi (Tess Harper) otkriva dva svoja sna u kojima se pojavio njegov otac, također šerif. Bell otkriva da je u prvom snu izgubio "nešto novca" koji mu je dao otac. U drugom snu su on i njegov otac jahali konje na snježnom planinskom prijevoju. Bell kaže da je njegov otac, koji je nosio vatru u rogu, tiho prošao pokraj njega sagnute glave. Zaključuje da mu je otac "otišao naprijed kako bi zapalio vatru" u noći i hladnoći, a kad Bell dođe ondje, otac će ga čekati. Bell završava san i sam film pripovijedajući, s posljednjim riječima, "A tada sam se probudio."

Teme i stil[uredi | uredi kôd]

Ne samo da je film iznimno vjerna adaptacija McCarthyjeva romana iz 2005. nego i podsjeća na teme koje su braća Coen koristili u filmovima Suvišna okrutnost i Fargo.[5] Motivi romana, sreća, slobodna volja i sudbina, domaći su teren za Coenove koji su slične teme opisali u tim ranijim radovima.[6] Brojni kritičari naveli su važnost sreće i u romanu i filmu fokusirajući se na Chigurhovu morbidnu igru bacanjem novčića,[7] ali i naglasili da je u filmski medij teško uključiti "autoreflektirajuće kvalitete McCarthyjeva romana."[8]

Scott Foundas u Village Voiceu piše da "Kao i McCarthy, i Coenovi su manje zainteresirani za to tko se (ako bilo tko) izvlači s plijenom nego za primarne sile koje junake tjeraju naprijed... Na kraju, svatko u Nema zemlje za starce je lovac i lovina, članovi ugrožene vrste koja pokušava izbjeći svoje izumiranje."[9] Roger Ebert piše kako "film demonstrira kako se bijedni ljudski osjećaji suočavaju s neumoljivom nepravdom."[3]

Kritičar New York Timesa A.O. Scott ističe da Chigurh, Moss i Bell "okupiraju ekran jedan po jedan, gotovo nikad se ne pojavljujući u istom kadru zajedno, unatoč tome što se njihove sudbine isprepliću."

Glumci i likovi[uredi | uredi kôd]

  • Tommy Lee Jones kao Šerif Ed Tom Bell: Ostarjeli lakonski šerif manjeg gradića. Jones je u rujnu 2008. najavio kako će tužiti Paramount Pictures za 10 milijuna dolara, za koje tvrdi da je zaradio kao honorar za film. Jones je tvrdio kako mu nisu isplaćeni točni bonusi te da su mu pogrešno izračunati troškovi.[10]
  • Josh Brolin kao Llewelyn Moss: Zavarivač i vijetnamski veteran koji bježi s dva milijuna dolara od posla s drogom.
  • Javier Bardem kao Anton Chigurh: Ubojica unajmljen da vrati ukradeni novac. Lik Chigurha je još jedan u nizu arhetipa "Nezaustavljivog zla" koji se može naći i u drugim filmovima braće Coen iako su htjeli izbjeći jednodimenzionalnost, posebno usporedbe s Terminatorom.[11] Tražili su nekoga "tko je mogao doći s Marsa" kako bi izbjegli osjećaj identificiranja. Braća su predstavila lik na početku filma slično kao u filmu iz 1976., Čovjek koji je pao na Zemlju.[12] Chigurha su nazvali "modernim ekvivalentom Smrti iz filma Sedmi pečat Ingmara Bergmana.[13] Chigurhov jedinstveni izgled izveden je iz fotografije iz 1979. iz knjige Tommyja Lee Jonesa koja je sadržavala slike vlasnika bordela na teksaško-meksičkoj granici.[14] Opisujući svoju neobičnu frizuru, Bardem je rekao, "Ne moraš glumiti frizuru. Frizura glumi sama za sebe." Bardem je pristao na ulogu jer je bio obožavatelj braće Coen još otkad je vidio njihov debi, Suvišna okrutnost.[15]
  • Kelly Macdonald kao Carla Jean Moss: Supruga Llewelyna Mossa. Unatoč ozbiljnim bojaznima oko muževih planova da zadrži novac, ona ga i dalje podržava. Macdonald je rekla da je ono što ju je privuklo ulozi bilo to što lik Moss "nije klišeiziran. Ona nije tipičan lik. Isprva mislite jedno o njoj, a na kraju filma shvaćate da nije tako naivna kako se činila".[16]
  • Woody Harrelson kao Carson Wells: Drski lovac na glave kojeg je unajmio 'Čovjek koji unajmljuje Wellsa' kako bi presreo Chigurha i uzeo novac.
  • Tess Harper kao Loretta Bell: Supruga šerifa Bella koja ga odvraća od njegovih mračnih misli.
  • Barry Corbin kao Ellis: Bivši šerif ranjen na dužnosti i prikovan za kolica koji održava lekciju šerifu Bellu, svom nećaku.
  • Beth Grant kao Agnes: Majka Carle Jean i Mossova punica. Predstavlja komičan lik iako umire od raka.
  • Stephen Root kao Čovjek koji unajmljuje Wellsa. Misteriozna figura koji je očigledno u financiranje posla s drogom i potragu za novcem. Unajmio je Wellsa, Chigurha i Meksikance.
  • Gene Jones kao Thomas Thayer: Stariji službenik na benzinskoj postaji koji preživljava susret s Chigurhom zahvaljujući samo sreći.
  • Garret Dillahunt kao Wendell: Bellov neiskusni zamjenik.
  • Brandon Smith kao Službenik Imigracijskog ureda: Strogi čuvar sa sunčanim naočalama koji pušta Mossa preko granice nakon što je čuo da je bio u Vijetnamu.

Produkcija[uredi | uredi kôd]

Producent Scott Rudin kupio je prava na roman Nema zemlje za starce Cormaca McCarthyja iz 2005. i predložio braći Coen njegovu ekranizaciju, iako su oni u to vrijeme pokušavali adaptirati roman To the White Sea Jamesa Dickeyja.[12] U kolovozu 2005. braća Coen su pristala napisati i režirati filmsku adaptaciju romana. Bila je to druga adaptacija McCarthyjevih romana, nakon filma Svi lijepi konji 2000.[17]

Scenarij[uredi | uredi kôd]

Braća su scenarij odlučili ostaviti vjernim književnom predlošku, mijenjajući priču samo ondje gdje je to potrebno.[12] Scenarij je bio toliko sličan knjizi da je Ethan opisao proces pisanja riječima, "Jedan od nas tipka na kompjuteru dok drugi drži hrbat knjige otvorenim."[4] Odbjegli tinejdžer koji se pojavljivao na kraju filma i podzaplet u vezi Bella bili su izbačeni.[11] Još jedna promjena bila je i reakcija Carle Jean Moss nakon što se konačno suočila sa zastrašujućom figurom Chigurha. Kao što je Kelly MacDonald objasnila CanMagu: "Kraj knjige je drugačiji. Ona reagira na način na koji ja reagiram. Ona se raspada. U filmu je ona prošla toliko toga da više ništa ne može izgubiti. No, ona to shvaća s tihim odobravanjem."[16]

Scenarij je prepoznatljiv po minimalnom korištenju dijaloga, uz oslanjanje na snimke i montažu kako bi se stvorila dramska tenzija. Josh Brolin je opisao svoju prvotnu nervozu zbog manjka dijaloga:

Bio je to strah, ozbiljno, jer je dijalog nešto na što se oslanjate kao glumac, znate? (...) Drama i sve druge stvari su motivirane dijalogom. Morate smisliti druge načine kako bi uobličili ideje. Ne želite to previše kompenzirati jer vas je strah da ćete postati dosadni ako se ništa ne događa. Počnete raditi to i to i skidati šešir i vraćati ga natrag ili neko sranje kojem tu nije mjesto. Dakle, da, u početku sam bio uplašen zbog toga.[18]

Casting[uredi | uredi kôd]

Glumci Javier Bardem i Tommy Lee Jones počeli su pregovore za uloge u veljači 2006.[19] Jones je bio prvi glumac koji je službeno postao član glumačke postave filma. Braća Coen su smatrali kako se Jones uklapa u ulogu jer su htjeli izbjeći sentimentalnost te da publika ne shvati lik kao Charleyja Weavera.[12] Hvaleći Jonesovu izvedbu, Coenovi su rekli, "On je iz San Sabe u Teksasu, nedaleko od mjesta u kojem se odvija film. On je prava stvar što se te regije tiče." Joel Coen je u intervjuu s Emanuelom Levyjem objasnio razloge angažiranja Tommyja Lee Jonesa:

Postoji jako malo ljudi koji bi mogli odigrati ovakvu ulogu (...) Šerif Bell je duša filma i također, na fundamentalni način, regija je u velikoj mjeri dio šerifa Bella, zato smo htjeli osobu koja bi to shvatila (...) To je uloga koja zahtijeva profinjenost koju posjeduja samo uistinu sjajan glumac. Opet, popis takvih je prilično kratak, zato kad spojite ta dva kriterija, dobijete Tommyja Lee Jonesa. Kad si Teksašanin, regija je dio tvoje jezgre.[20]

Josh Brolin pridružio se Jonesu u travnju, prije početka produkcije.[21] Robert Rodriguez i Quentin Tarantino snimili su Brolinovu prvu audiciju za film na kameri Genesis vrijednoj milijun dolara tijekom ručka za vrijeme snimanja Grindhousea. No, Brolin nije bio prvi izbor za ulogu Llewelyna. Drugi glumci kojima je ponuđena uloga, uključujući Heatha Ledgera, koji je ulogu kako bi se odmorio od glume.[22] Prema Brolinovim riječima, jedina reakcija Coenovih na snimku audicije bila je, "Tko je to?"[23] Dodao je kako je dobio poziv od redatelja jedino zbog upornosti svojih agenata:

Kako sam poslije saznao, bila je to njihova zadnja casting audicija, bili su zainteresirani za nekoliko glumaca. Nazvali su me noć prije i rekli, u biti, nemaš što izgubiti. 'Ostavite nas na miru, neka dođe.' Proučio sam nekoliko scena i došao i upoznao se s njima. Izašao sam razmišljajući, 'Bilo je sjajno upoznati Coenove. Veliki sam njihov obožavatelj. To je super. Kad sam došao kući, saznao sam da žele da nastupim u filmu.[18]

Brolin je nekoliko dana prije početka snimanja slomio ključnu kost u motocilističkoj nesreći; no, on i njegov liječnik nisu otkrili pravu istinu o težini ozljede Coenovima pa su mu dopustili da nastavi sa snimanjem.[24]

Coenovi su kasnije napisali članak za časopis Esquire nazvan "Josh Brolin, the Casting Mistake of the Year" ("Josh Brolin, casting pogreška godine"), u kojem su ustvrdili da su mislili kako su Brolina uzeli za ulogu ostarjelog vijetnamskog veterana, a nakon što su shvatili svoju pogrešku bili su prisiljeni smjestiti film u 1980., te neuspješno pokušali zamijeniti Tommyja Lee Jonesa Shiom LaBeoufom.[25]

Agent Kelly Macdonald isprva nije bio siguran je li ona pravi izbor za ulogu Mossove žene, a Macdonald se navodno morala "boriti za ulogu".[26] Njezina se upornost isplatila jer je bila nominirana za BAFTA-u za najbolju sporednu glumicu.

Snimanje[uredi | uredi kôd]

Projekt je bio koprodukcija Miramaxa i Paramounta u omjeru 50:50, a produkcija je trebala početi u svibnju 2006. u Novom Meksiku i Teksasu. S budžetom od 25 milijuna dolara, produkcija se trebala odvijati u novomeksičkim gradovima Las Vegasu i Santa Feu kao i u državi Teksas. Producenti su za dio produkcije u Novom Meksiku namjeravali potrošiti između 12 i 17 milijuna dolara.[27] Film je većim dijelom snimljen u Novom Meksiku, uključujući grad Las Vegas, koji je trebao zamijeniti Eagle Pass. Most na granici SAD-a i Meksika je zapravo prijelaz autoceste u Las Vegasu. Druge scene snimljene su oko Marfe i Sadisiara u zapadnom Teksasu, dok je scena na gradskom trgu snimljena u Piedras Negrasu, Coahuila u Meksiku.[28]

Snimatelj Roger Deakins, kojemu je to bila deveta suradnja s Coenovima, rekao je o svojem pristupu: "Veliki izazov na Nema zemlje za starce bio je kako sve učiniti realističnim, kako bi odgovaralo priči. Još je rano, ali mislim da bi to trebalo napraviti u oštrom i mračnom stilu. Ne toliko stilizirano."[29]

Režija[uredi | uredi kôd]

Jedan od utjecaja na braću Coen bili su radovi Sama Peckinpaha. U intervjuu za Guardian, rekli su "Čvrsti muškarci na jugozapadu pucaju jedni na druge - to je definitivno u stilu Sama Peckinpaha. Bili smo svjesni tih sličnosti, apsolutno."[4] U intervjuu za Sydney Morning Herald, Coenovi su govorili o koreografiranju i režiranju scena nasilja u filmu: "To je bilo tako zabavno raditi, rekla su braća na opasku o njihovoj sposobnosti za prikazivanje krvoprolića. 'Čak bi i Javier pri kraju filma došao, protrljao ruke i rekao, "OK, koga danas ubijam?' dodao je Joel. 'Zabavno je to smišljati', rekao je Ethan. 'Zabavno je smišljati kako to koreografirati, kako snimiti, kako zainteresirati publiku da to gleda."[30]

Josh Brolin govorio je i o redateljskom stilu braće: "Kažu samo ono što trebaju reći. Ne sjede ondje kao redatelji i manipuliraju tobom stranicu po stranicu kako bi te uputili. Oni znaju doći i reći riječ ili dvije, zato je bilo lijepo raditi s njima. Što bih sada trebao raditi? Samo pogledam Ethana kako mumlja sebi u bradu i korača okolo. Možda bih i ja to trebao raditi."[18]

Glazba i zvuk[uredi | uredi kôd]

Coenovi su radili protiv holivudskih konvencija i minimizirali upotrebu glazbe pa su veliki dijelovi filma ostali bez glazbenih dijelova. Ideja je bila Ethanova, koji je uvjerio skeptičnog Joela da je realiziraju. U filmu ipak ima nešto glazbe koju je skladao njihov dugogodišnji suradnik Carter Burwell, ali čak i ona odudara od konvencija korištenjem glazbene zdjele i budističkih zvona koji reproduciraju minimalistički zvuk koji je bio potreban za soundtrack. U filmu glazbe ima svega 16 minuta, uključujući onu u odjavnoj špici, iako film završava i odmah prelazi na špicu bez glazbe koja svira dok se prikazuju imena članova filmske ekipe. Montažu zvuka i efekte odradio je dugogodišnji suradnik Coenovih, Skip Livesay, koji je kombinirao snažne zvukove (pucnjeve oružja) i ambijentalne zvukove (buku motora, prerijske vjetrove). Zvuk pištolja za ubijanje stoke je zapravo bio zvuk pneumatičkog pištolja za čavle.[31]

Premijera[uredi | uredi kôd]

Kino premijera[uredi | uredi kôd]

Nema zemlje za starce premijerno je prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu 19. svibnja 2007.[32] Komercijalna premijera bila je u 28 kina u Sjedinjenim Državama 9. studenog 2007. uz zaradu od 1,226,333 dolara tijekom prvog vikenda. 21. studenog film je objavljen u 860 kina uz zaradu od 7,776,773 dolara u prvom vikendu. Prema podacima od 9. ožujka 2008., film je u Americi zaradio 72,659,000 dolara.[33]

Kućna izdanja[uredi | uredi kôd]

Buena Vista Home Entertainment objavio je u SAD-u 11. ožujka 2008. DVD i Blu-ray izdanje. Jedini dodaci bili su tri kratka filma o snimanju.[34]

Kritike[uredi | uredi kôd]

Prema podacima na Rotten Tomatoes od 19. ožujka 2008., 194 od 209 recenzija je bilo je pozitivno,[35] dok je taj iznos na Metacriticu 91 posto na osnovi 37 kritika.[36] Film je najavljivan kao kandidat za više Oscara,[37][38][39] prije nego što je dobio osam nominacija. Osvojio je četiri. Javier Bardem je dobio najviše pohvala. Roger Ebert dao je filmu četiri zvjezdice rekavši da je film "majstorsko prizivanje vremena, mjesta, karaktera, moralnih izbora, nemoralnih izvjesnosti, ljudske prirode i sudbine."[40] Jedan od rijetkih nezadovoljnika bio je Jonathan Rosenbaum iz Chicago Readera koji je, iako pohvalivši vizualni dio, doveo u pitanje moralnu kažnjivost: za njega, Coenovi su dosta vremena utrošili na prikaz užasa, ohrabrujući nas da "licemjerno klimamo glavama na svu tu žalost."

David Stratton i Margaret Pomeranz su dali filmu pet zvjezdica. Stratton je napisao "ovaj veličanstveni film predstavlja najbolje djelo braće Coen koje su snimili poslije Fargoa. Kao i taj filmski klasik, i ovo je hladnokrvni triler s crnohumornim odmakom" te da ga " ni Hitchcock ne bi bolje snimio." Pomeranz je napisala "odjekuje u meni. Ima takav osjećaj za mjesto i jezik."[41]

Richard Corliss iz Timea proglasio je film jednim od deset najboljih 2007., stavivši ga na prvo mjesto. Posebno je hvalio Javiera Bardema u ulozi Chigurha nazvavši ga "hipnotizirajućim" i "izvanrednim".[42] Drugi kritičar Timea, Richard Schickel, uvrstio je film na 2. mjesto najboljih filmova godine rekavši kako je film braću Coen vratio na "njihov najbolji emocionalni teritorij Fargoa i Millerova raskrižja, mjesto na kojem koegzistiraju nevinost i neposredno nasilje. Ne znate hoćete li se smijati ili plakati, ali ne možete skrenuti pogled s rezultirajućeg kaosa."[43]

Top deset ljestvice[uredi | uredi kôd]

Film se pojavio na mnogim top deset ljestvicama kritičara (354), više nego bilo koji drugi film iz 2007., a 90 puta je završio na prvom mjestu, više nego bilo koji drugi.[44] Ovo su neke od poznatijih ljestvica kritičara:[45]

Nagrade i nominacije[uredi | uredi kôd]

Nema zemlje za starce bio je nominiran za osam Oscara, a osvojio je četiri, uključujući najbolji film.[39] Osim toga, Javier Bardem je nagrađen kao najbolji sporedni glumac; braća Coen osvojila su Oscara za režiju te adaptirani scenarij. Film je bio nominiran i za najbolju montažu (braća Coen kao Roderick Jaynes), najbolju fotografiju (Roger Deakins), najbolju montažu zvuka i najbolji zvuk.[48] "Roderick Jaynes" je pseudonim Coenovih koji montiraju svoje filmove. Da je film osvojio nagradu za montažu, nagradu ne bi nitko primio jer braća ne žele javno reći da su zapravo oni g. Jaynes.

Film je bio nominiran i za četiri Zlatna globusa,[49] a osvojio je dva. Javier Bardem je osvojio nagradu za najboljeg sporednog glumca, a braća Coen za najbolji scenarij. Film je bio nominiran i za najbolji dramski film i najbolju režiju (braća Coen). Ranije te godine bio je nominiran za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu.[50] Ceh filmskih glumaca dodijelio je nagradu za najbolju glumačku postavu.[51] Film je 26. siječnja 2008. osvojio nagradu za najbolje redatelje Ceha redatelja za braću Coen. Nominiran je i za devet BAFTA nagrada, a osvojio ih je tri: Coenovi za režiju, Roger Deakins za fotografiju te Javier Bardem za najboljeg sporednog glumca.[52]

Udruženje/nagrada Kategorija Pobjednik/Nominirani Rezultat
Američki filmski montažeri[53] Najbolje montirani dugometražni film – drama Roderick Jaynes Ne
Američko casting društvo[54] Najbolji casting - studijski dugometražni film – drama Ellen Chenoweth i Jo Edna Boldin Da
Američko društvo snimatelja[55] Najbolja fotografija Roger Deakins Ne
Australski krug filmskih kritičara[56] Najbolji strani film - engleski jezik Joel i Ethan Coen Da
BAFTA nagrade[57] Najbolja fotografija Roger Deakins Da
Najbolja montaža Roderick Jaynes Ne
Najbolja sporedna glumica Kelly Macdonald
Najbolja režija Joel i Ethan Coen Da
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Ne
Najbolji film Scott Rudin, Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem Da
Najbolji sporedni glumac Tommy Lee Jones Ne
Najbolji zvuk Peter F. Kurland, Skip Lievsay, Craig Berkey i Greg Orloff
Ceh američkih glumaca[58] Najbolja glumačka postava Javier Bardem, Josh Brolin, Garret Dillahunt, Tess Harper, Woody Harrelson, Tommy Lee Jones, Kelly Macdonald Da
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Najbolji sporedni glumac Tommy Lee Jones Ne
Ceh američkih producenata[59] Filmski producent godine Scott Rudin, Joel i Ethan Coen Da
Ceh američkih redatelja[60] Najbolji film Joel i Ethan Coen, redatelji

Robert J. Graf, scenograf,
Betsy Magruder, prva pomoćnica redatelja,
Bac DeLorme i Jai James, drugi pomoćnici redatelja

Da
Ceh američkih scenarista[61] Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Ceh američkih scenografa[62] Najbolja scenografija Jess Gonchor, John P. Goldsmith i Deborah Jensen Da
Društvo Cinema Audio[63] Najbolje miksanje zvuka Peter F. Kurland, Skip Lievsay, Craig Berkey i Greg Orloff Da
Društvo filmskih kritičara Bostona[64] Najbolji film Da
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Društvo filmskih kritičara Las Vegasa[65] Najbolji film Joel i Ethan Coen Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Društvo filmskih kritičara Phoenixa[66] Najbolja glumačka postava Da
Najbolja montaža Joel i Ethan Coen
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Društvo filmskih kritičara San Diega[67] Najbolja fotografija Roger Deakins Da
Najbolja glumačka postava
Najbolji film
Najbolji sporedni glumac Tommy Lee Jones
Društvo internetskih filmskih kritičara[68] Najbolja fotografija Roger Deakins Da
Najbolja sporedna glumica Kelly Macdonald Ne
Najbolja montaža Joel i Ethan Coen Da
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Filmski festival u Cannesu[69] Zlatna palma Ne
Krug filmskih kritičara Floride[70] Najbolja fotografija Roger Deakins Da
Najbolji film Joel i Ethan Coen
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Krug filmskih kritičara Kansas Cityja[71] Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Krug filmskih kritičara Londona[72] Britanska sporedna glumica godine Kelly Macdonald Da
Film godine Joel i Ethan Coen
Redatelj godine Joel i Ethan Coen Ne
Scenarist godine Joel i Ethan Coen
Krug filmskih kritičara New Yorka[73] Najbolji film Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Krug filmskih kritičara San Francisca[74] Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen Da
Krug filmskih kritičara Vancouvera[75] Najbolji film Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
MTV filmske nagrade[76] Najbolji negativac Javier Bardem Ne
Nacionalni ured za kritiku[77] Najbolja glumačka postava Da
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji film
Nagrada Chlotrudis[78] Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Ne
Najbolji film
Najbolji glumački ansambl
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Nagrada David di Donatello[79] Najbolji strani film Joel i Ethan Coen Da
Nagrada Key Art[80] Reklamna kampanja godine Da
Nagrada Satellite[81] Najbolja montaža Joel i Ethan Coen Ne
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji film – drama Da
Najbolji glumac - drama Josh Brolin Ne
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen Da
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem Ne
Nagrada Zlatni foršpan[82] Najbolja drama Da
Najbolji TV triler spot Spot Friend-o
Oscari[48] Najbolja fotografija Roger Deakins Ne
Najbolja montaža Roderick Jaynes
Najbolja montaža zvuka Skip Lievsay
Najbolje miksanje zvuka Skip Lievsay, Craig Berkey, Greg Orloff i Peter Kurland
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji film Scott Rudin, Joel i Ethan Coen
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje australskih filmskih kritičara[83] Najbolji prekomorski film Da
Udruženje filmskih kritičara Chicaga[84] Najbolja fotografija Roger Deakins Ne
Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje filmskih kritičara Dallas-Forth Wortha[85] Najbolji film Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje filmskih kritičara Jugoistoka[86] Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje filmskih kritičara Središnjeg Ohija[87] Najbolji adaptirani scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji glumački ansambl
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje filmskih kritičara Toronta[88] Najbolji film Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji scenarij Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje filmskih kritičara Washingtona[89] Najbolja glumačka postava Da
Najbolji film
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem
Udruženje televizijskih, radijskih i internetskih filmskih kritičara[90] Najbolja glumačka postava Ne
Najbolji film Da
Najbolji redatelj Joel i Ethan Coen
Najbolji scenarist Joel i Ethan Coen Ne
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem Da
Zlatna rola[91] Najbolja montaža zvuka: dijalog i prirodni zvukovi za dugometražni film Skip Lievsay,Craig Berkey, Byron Wilson i Kenton Jakub Ne
Najbolja montaža zvuka: zvučni efekti i prirodni zvukovi za dugometražni film Skip Lievsay, Craig Berkey, Derek Vanderhorst, Catherine Harper i Christopher Moriana
Zlatni globusi[92] Najbolja režija Joel i Ethan Coen Ne
Najbolji film – drama
Najbolji scenarij Joel i Ethan Coen Da
Najbolji sporedni glumac Javier Bardem

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Thompson, Gary. 9. studenoga 2007. Creep in the heart of Texas. Philadelphia Daily News. Pristupljeno 4. siječnja 2008.
  2. Schwarzbaum, Lisa. 7. studenoga 2007. No Country for Old Men. EW.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2014. Pristupljeno 4. siječnja 2008.
  3. a b Roger Ebert Chicago Sun-TimesArhivirana inačica izvorne stranice od 4. travnja 2013. (Wayback Machine), November 8, 2007.
  4. a b c Patterson, John. 21. prosinca 2007. 'We've killed a lot of animals'. Guardian. str. Film/Interviews. Pristupljeno 27. prosinca 2007.
  5. Stratton, David. No Country for Old Men interview. At the Movies
  6. Weitner, Sean. 14. studenoga 2007. Review of No Country For Old Men. Flak Magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  7. McCarthy, Todd. 18. svibnja 2007. No Country for Old Men: Cannes Film Festival Review. Variety.com. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  8. Morefield, Kenneth R. Christian Spotlight on the Movies: No Country for Old Men. Christian Spotlight. Pristupljeno 21. prosinca 2007.
  9. Scott Foundas, 'Badlands'Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. ožujka 2008. (Wayback Machine), Village Voice, November 6, 2007.
  10. Jones sues Paramount over film cash. Press Association. Pristupljeno 6. rujna 2008. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  11. a b Michael Phillips. 21. svibnja 2007. Coen brothers revisit Unstoppable Evil archetype. Chicago Tribune
  12. a b c d Kenneth Turan. 18. svibnja 2007. Coens' Brutal Brilliance Again on Display. Los Angeles Times
  13. DuBos, David. MovieTalk with David DuBos. New Orleans Magazine. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. lipnja 2008. Pristupljeno 13. ožujka 2008.
  14. Javier Bardem's hair & character in "No Country for Old Men". Youtube.com Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  15. Ian Nathan. Siječanj 2008. The Complete Coens. Empire. str. 173
  16. a b Topel, Fred. Kelly MacDonald on No Country for Old Men. CanMag. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2008. Pristupljeno 29. rujna 2008.
  17. Nicholas Addison Thomas. 9. listopada 2005. A mesmerizing tale of desperation. The Free Lance-Star
  18. a b c Murray, Rebecca. Josh Brolin Discusses No Country for Old Men. about.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2016. Pristupljeno 29. rujna 2008.
  19. Michael Fleming. 1. veljače 2006. 'Country' time for Coens. Variety. Pristupljeno 23. prosinca 2007.
  20. No Country for Old Men: Joel and Ethan Coen Interview. Emanuel Levy. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 29. rujna 2008.
  21. Michael Fleming. 26. kolovoza 2006. Coens' 'Country' man. Variety. Pristupljeno 23. prosinca 2007.
  22. No Country for Old Men (2007) - Trivia, Internet Movie Database
  23. Tallerico, Brian. Josh Brolin — No Country For Old Men Interview. thedeadbolt.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2009. Pristupljeno 29. rujna 2008.
  24. Josh Brolin talks No Country for Old Men. About.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2016. Pristupljeno 29. rujna 2008. Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć); Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć)
  25. Coen, Joel and Ethan. Josh Brolin, the Casting Mistake of the Year. Esquire Magazine
  26. Kelly Macdonald: No Country for Old Men video interview[neaktivna poveznica]
  27. David Miles. 14. travnja 2006. Coen Brothers Coming To N.M. The Santa Fe New Mexican
  28. Rogers, Troy. Joel & Ethan Coen — No Country for Old Men Interview. Deadbolt.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 29. rujna 2008. Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  29. Tim Robey. 10. veljače 2006. At home on the range. The Daily Telegraph
  30. In for the Kill
  31. Dennis Lim. 6. siječnja 2008. Exploiting Sound, Exploring Silence. New York Times. Pristupljeno 14. siječnja 2008.
  32. Todd McCarthy. 24. svibnja 2007. Cannes' great divide. Variety. Pristupljeno 23. prosinca 2007.
  33. No Country for Old Men (2007). Box Office Mojo. Pristupljeno 23. prosinca 2007.
  34. No Country for Old Men on DVD & Blu-ray. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2008. Pristupljeno 29. siječnja 2008.
  35. No Country for Old Men — Rotten Tomatoes. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 10. studenoga 2007.
  36. No Country for Old Men (2007): Reviews. Metacritic. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2010. Pristupljeno 10. studenoga 2007.
  37. Oscar Futures: Could 'No Country for Old Men' Mean No Oscars for Other Movies?
  38. Stein, Ruth. Josh Brolin gets Oscar buzz for 'No Country for Old Men'. San Francisco Chronicle
  39. a b Winners list of the 80th Annual Academy Awards
  40. Ebert, Roger. No Country for Old men. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2012. Pristupljeno 6. rujna 2021. Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  41. At the Movies: No Country For Old Men. Australian Broadcasting Corporation Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  42. Corliss, Richard. “The 10 Best Movies”Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2008. (Wayback Machine); Time magazine; December 24, 2007; Page 40.
  43. Schickel, Richard; "The 10 Best Movies"; time.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2008. Pristupljeno 29. rujna 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  44. criticstop10.com/
  45. a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z aa ab ac ad ae af ag ah ai Metacritic: 2007 Film Critic Top Ten Lists. Metacritic. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2008. Pristupljeno 25. veljače 2008.
  46. a b 'No Country for Old Men' earns nod from AP critics. Associated Press, via Columbia Daily Tribune. 27. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. siječnja 2008. Pristupljeno 31. prosinca 2007.
  47. Roger Ebert. 20. prosinca 2007. The year's ten best films and other shenanigans. Chicago Sun-Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2007. Pristupljeno 5. siječnja 2008.
  48. a b Nominees - 80th Annual Academy Awards. Academy of Motion Picture Arts and Sciences. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2008. Pristupljeno 22. siječnja 2008.
  49. 65th Golden Globe Awards Nominations & Winners. goldenglobes.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. svibnja 2012. Pristupljeno 13. siječnja 2008.
  50. What the French papers say: Sicko and No Country For Old Men. Guardian Unlimited. 22. svibnja 2007. Pristupljeno 22. prosinca 2007.
  51. 'Into the Wild' leads SAG nominations. Cable News Network. 20. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. prosinca 2007. Pristupljeno 22. prosinca 2007.
  52. Film Award Winners in 2008. BAFTA.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2012. Pristupljeno 29. rujna 2008. Nepoznati parametar |accessdaymonth= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |accessyear= zanemaren (prijedlog zamjene: |access-date=) (pomoć)
  53. ACE Eddie Awards. American Cinema Editors. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2008. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  54. Kilday, Gregg. 11. studenoga 2008. 'No Country,' 'Juno' Among Artios Honorees. The Hollywood Reporter. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. travnja 2013. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  55. Robert Elswit Wins ASC Cinematography Award for There Will Be Blood; Ben Nott and Glen Winter Claim Top TV Honors. ASC Magazine. 28. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. listopada 2008. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  56. Winners of the 2007 FCCA Annual Awards for Australia Film. Film Critics Circle of Australia (FCCA). Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  57. Film Award Winners in 2008. British Academy of Film and Television Arts. 16. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2012. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  58. SAG Awards: The Winners List. People. 28. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  59. Tom, O'Neil. 2. veljače 2008. Producers Guild of America names 'No Country' best picture. Los Angeles Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2009. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  60. Directors Guild honors 'No Country,' Coens. MSNBC. 31. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  61. 2008 Awards Winners - Film and Television Winners. Writers Guild of America. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2012. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  62. King, Susan. 18. veljače 2008. Art Directors Guild names winners. Los Angeles Times. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  63. The Winners and Nominees for the Cinema Audio Society Awards for Outstanding Achievement in Sound Mixing for 2007. Cinema Audio Society. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. svibnja 2011. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  64. BSFC Winners. Boston Society of Film Critics. 9. prosinca 2007. Pristupljeno 24. prosinca 2008.
  65. Scherzer, Barbara. 20. prosinca 2007. Las Vegas critics gamble on duo. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2012. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  66. Maxwell, Erin. 19. prosinca 2007. Phoenix critics adore 'Old Men'. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2013. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  67. Sneider, Jeff. 18. prosinca 2007. 'No Country' conquers San Diego. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2013. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  68. No Country For Old Men Sweeps Online Film Critics Society Awards. Rotten Tomatoes. 19. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  69. Cannes Film Festival: The nominees. BBC News. 16. svibnja 2007. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  70. Florida critics praise 'Old Men'. Variety. 23. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2012. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  71. KCFCC Award Winners 2000-. Kansas City Film Critics Circle. 12. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  72. London critics honour Coen drama. BBC. 8. veljače 2008. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  73. The New York Film Critics Circle Awards. New York Film Critics Circle. 10. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  74. 2007 San Francisco Film Critics Circle Awards. San Francisco Film Critics Circle. 10. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  75. Takeuchi, Craig. 14. veljače 2008. Vancouver critics dole out accolades. Straight. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  76. MTV Movie Award Nominations Show Some McLovin To 'Superbad,' 'Juno,' 'Transformers' And More. MTV. 6. svibnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  77. National Board of Review winners. USA Today. 15. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  78. 2008, 14th Annual Awards, March 30, 2008. Chlotrudis Society for Independent Film. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2013. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  79. Vincitori 2008. Premi David di Donatello. 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  80. 'No Country' wins big at Key Art Awards. International Herald Tribune. 14. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2009. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  81. 2007 12th Annual SATELLITE™ Awards. International Press Academy. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  82. 9th Annual Golden Trailer Award. Golden Trailer Awards. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  83. Noise named best Australian film of 2007. The Age. 22. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  84. Maxwell, Erin. 16. prosinca 2007. Chicago critics love 'Country'. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2012. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  85. Dallas-Fort Worth Film Critics Association. Dallas-Fort Worth Film Critics Association. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  86. Sneider, Jeff. 17. prosinca 2007. Southeastern critics prefer 'Old Men'. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. prosinca 2012. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  87. Awards - 2007. Central Ohio Film Critics Association. 11. siječnja 2008. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  88. Kelly, Brendan. 18. prosinca 2007. Toronto critics salute 'No Country'. Variety. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2013. Pristupljeno 26. prosinca 2008.
  89. No Country for Old Men Dominates DC Film Critics Awards. Washington DC Area Film Critics Association. 10. prosinca 2007. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  90. Broadcast Film Critics Association Award 2008. Variety. 7. prosinca 2007. Pristupljeno 20. prosinca 2008.
  91. 2008 Golden Reel Award Nominees: Feature Films. Motion Picture Sound Editors. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.
  92. 65th Golden Globe Awards. Golden Globe Awards. 13. siječnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. siječnja 2008. Pristupljeno 21. prosinca 2008.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]