Obična kopriva
| Obična kopriva | |
|---|---|
 Urtica dioica | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Urticaceae |
| Rod: | Urtica |
| Vrsta: | Urtica dioica |
| Dvojno ime | |
| Urtica dioica L. | |
| Baze podataka | |
Obična kopriva (velika kopriva, dvodomna kopriva, lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi.
Opis[uredi | uredi kôd]
Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 5 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.
Kemijski sastav[uredi | uredi kôd]
Listovi su svojevrsni prirodni multivitaminski koncentrat . Sadrže do 170 mg% (prema drugim izvorima, 270 ili 100-200 ) askorbinske kiseline, do 20 mg% (prema drugim izvorima, 50 ili 14-30 ) karotena, B, K vitamini (400 bioloških jedinica u 1 g). 100 g koprive sadrži 41 mg željeza, 1,3 mg bakra, 8,2 mg mangana, 4,3 mg bora, 2,7 mg titana, 0,03 mg nikla ; u lišću - do 8% klorofila, šećera, porfirina, sitosterola , fenolnih kiselina, tanina, isparljivih, urticinskih glikozida, organskih kiselina .
Taksonomija[uredi | uredi kôd]
Oko taksonomije ove biljke vrlo su se često vodile rasprave, i stariji izvori nude različite sistematske nazive za njezine podvrste. Nekada je bilo prihvaćeno više vrsta nego danas. Priznate podvrste su:
- Urtica dioica subsp. afghanica Chrtek
- Urtica dioica subsp. gracilis (Aiton) Selander
- Urtica dioica subsp. holosericea (Nutt.) Thorne
- Urtica dioica var. sicula (Gasp. ex Guss.) Wedd.
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Urtica dioica var. atrichocaulis Hand.-Mazz.
- Urtica dioica var. californica (Greene) C.L. Hitchc.
- Urtica dioica subsp. dioica
- Urtica dioica var. dioica
- Urtica dioica var. gracilis (Aiton) R.L. Taylor & MacBryde
- Urtica dioica var. holosericea (Nutt.) C.L. Hitchc.
- Urtica dioica var. kioviensis (Rogow.) Wedd.
- Urtica dioica subsp. koviensis Buia
- Urtica dioica var. lyallii (S. Watson) C.L. Hitchc.
- Urtica dioica var. mollis (Steud.) Wedd.
- Urtica dioica var. occidentalis S. Watson
- Urtica dioica subsp. platyphylla P. Medvedev
- Urtica dioica var. procera (Muhl. ex Willd.) Wedd.
- Urtica dioica var. pycnantha Wedd. & DC.
- Urtica dioica subsp. sondenii (Simmons) Hyl.
- Urtica dioica var. sondenii Simmons
- Urtica dioica var. steudelii Wedd.
- Urtica dioica var. vulgaris Wedd.
- Urtica dioica subsp. xingjiangensis C.J. Chen
Status nije riješen[uredi | uredi kôd]
- Urtica dioica var. subinermis R.Uechtr.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Kopriva je izobilna u sjevernoj Europi i velikom dijelu Azije, te se obično nalazi na selu. Manje je udomaćena u južnoj Europi i sjevernoj Africi, gdje je ograničena zbog svoje potrebe za vlažnim tlom. U Sjevernoj Americi je široko rasprostranjena u Kanadi i SAD-u, gdje je utvrđena u svakoj državi osim Havaja i također se može naći u najsjevernijem Meksiku. Raste u izobilju na pacifičkom sjeverozapadu, posebno na mjestima gdje je velika godišnja količina kiše. U Sjevernoj Americi daleko je manje udomaćena nego u sjevernoj Europi. Europska podvrsta, U. dioica dioica uvedena je u Sjevernu i Južnu Ameriku.
U Velikoj Britaniji kopriva ima veliku povezanost s ljudskim naseljima i zgradama. Prisutnost koprive može ukazati na to da je zgrada dugo bila napuštena. Ljudski i životinjski otpad može biti odgovoran za povišenje razine dušika i fosfata u tlu, te tako osigurava odlično okruženje za koprivu.
Ekologija[uredi | uredi kôd]
Kopriva služi kao odlična hrana ličinkama nekih vrsta leptira, kao što je danje paunče[1] ili mala riđa. Također je i hrana mnogim vrstama moljaca te hmeljovom korjenaru.
Ljekovita svojstva i druge koristi[uredi | uredi kôd]
Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. U koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv.[2] Od koprive se često priprema čaj i sok te se često koristi u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik.Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.
Ključni sastojci: željezo, kalcij, proteini, kalij, fosfor, mravlja kiselina, acetilkolin, sumpor, beta karoten, vitamini a, c i k, flavonoidi.[3]
Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi s probavnim sustavom i crvenilo kože. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive. Najpopularniji način konzumiranja koprive u ljekovite svrhe je putem vodeno-alkoholnog ekstrakta - tinkture. Tinktura od koprive je jako dobro kod problema s opadanjem kose uzrokovanog nedostatkom željeza.[4]
Korijen koprive se najčešće koristi za zdravlje prostate i za pomoć kod opadanja kose ako je to opadanje uzrokovano zbog DHT-a. Kopriva je jedan od rijetkih biljki koja je dobra i za štitnu žlijezdu. Kopriva sadrži likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, lana ili konoplje raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.[5]
Kopriva u travarskim krugovima slovi kao jedna od najsigurnijih biljki. O tome najbolje govori izjava Davida Hoffmanna, jednog od najcjenjenijih herbalista iz SAD-a na jednom predavanju o mogućim nuspojavama ljekovitog bilja je rekao: “Ako ste u nedoumici, koristite koprivu.”[6] Po kineskoj tradicionalnoj medicini čaj od koprive je izvrsno sredstvo za liječenje pleuritisa.[7]
Kultura i povijest[uredi | uredi kôd]
Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi iz brončanog doba.[8] Dobar dio njemačke uniforme iz Prvog svjetskog rata bio je od tkanine izrađene od koprivinih vlakana. Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek. Siromašni ljudi bi je često jeli u proljeće. U germanskoj mitologiji kopriva je bila simbol boga munje. Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu, i od toga dolazi poslovica: Neće grom u koprive.[9] Postoji mit da kad kokoši jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih jaja.[10]
Koprive se tradicionalno beru na Veliki četvrtak i Veliki petak. U knjizi Hansa Christiana Andersena "De vilde svaner" se spominje kako je princeza morala satkati kaput od kopriva da bi razbila urok bačen na njezinu braću. U Ujedinjenom Kraljevstvu se od 1986. održava Stinging Nettle Eating Championship, natjecanje u jedenju kopriva.[11]
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Sjemenke između trave. -
Rizomi i korijenje. -
Lisni zalisci. -
Bodlje koprive su bijele boje. -
Muška i ženska biljka. -
Žuti cvjetovi muške biljke. -
Ljubičasti cvjetovi muške biljke. -
Zeleni cvjetovi ženske biljke. -
Maslinasto-zeleni cvjetovi ženske biljke. -
Plodovi koprive. -
Sjemenka tijekom klijanja -
Biljka izlazi iz proklijale sjemenke -
Velika kopriva. (Úrtica dioíca.)Ilustracija #300 in: Martin Cilenšek: Naše škodljive rastline, Celovec (1892)
.jpg)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Heiko Bellmann: Der Neue Kosmos Schmetterlingsführer, Schmetterlinge, Raupen und Futterpflanzen, pg. 170, Frankh-Kosmos Verlags-GmbH & Co, Stuttgart 2003, ISBN 3-440-09330-1
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Kopriva (lat. urtica dioica, eng. stinging nettle) - ljekovita svojstva - ClimateIMC. ClimateIMC (engleski). Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
- ↑ Najbolja tinktura za kosu (nije tinktura od koprive) - ClimateIMC. ClimateIMC (engleski). Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
- ↑ http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/england/leicestershire/3857445.stm
- ↑ Tinktura od koprive - 600mg biljne droge u dnevnoj dozi | Svijet Bilja. Svijet Bilja (engleski). Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
- ↑ Lukas,R. Tajne kineskih travara,kineski recepti -naše trave,Beograd 1987.,str.34
- ↑ Urtica: Therapeutic and Nutritional Aspects of Stinging Nettles http://books.google.com/?id=AoWtF1ruQJsC&pg=PA13&lpg=PA12&dq=urtica+folklore -415-30833-X
- ↑ http://www.zzjzpgz.hr/nzl/50/kopriva.htm
- ↑ Moody, Barb. "The Stinging Truth About Nettles.". Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011. Pristupljeno 11. srpnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://www.meeja.com.au/articles/people-eat-stinging-nettles-while-people-watch-people-eat-stingin
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Elliott, C. (1997). Rash Encounters. Horticulture 94: 30.
- Schofield, Janice J. (1998). Nettles ISBN 0-585-10500-6
- Thiselton-Dyer, T. F., (1889). The Folk-Lore of Plants.
- Glawe, G. A. (2006). Sex ratio variation and sex determination in Urtica diocia. ISBN 90-6464-026-2
- Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
