Paškal Vjekoslav Cvekan
Paškal Vjekoslav Cvekan | |
---|---|
o. Paškal Vjekoslav Cvekan, 1965. | |
Rođenje | 25. svibnja 1913. Ferdinandovac, Hrvatska |
Smrt | 25. studenog 1998. Virovitica, Hrvatska |
Zanimanje | franjevac, propovjednik, pisac, vjeroučitelj, povjesničar i konzervator |
Portal o životopisima |
Paškal Vjekoslav Cvekan (Ferdinandovac, 25. svibnja 1913. – Virovitica, 25. studenog 1998.), hrvatski propovjednik, pisac, vjeroučitelj, povjesničar i konzervator.
Sin je kovača Lovre i majke Klare, rođene Pavec. Rodio se je 25. svibnja 1913. godine u Ferdinandovcu. Pet razreda pučke škole završio je u rodnom mjestu od 1920. do 1925. Tada mu umire otac i porodica ostaje bez sredstava za život. Nemaju zemlje, brat Ivan je mali, majka nema nikakvih prihoda pa Vjekoslav odlazi kod svog ujaka u Bedenik, gdje ostaje šest mjeseci kao sluga. Majka pronalazi poslove pralje. Vjekoslav se nada da će ići u gimnaziju. Vraća se u Ferdinandovac i 1926. godine cijeli mjesec lipanj sa samo 13 godina radi na ciglani kod Fabijana Karlovčana kao «pičul», što je bilo ime za osobu koja je željezne kalupe s ciglom od blata odnosila i slagala na sušenje. Zarađivao je 30 dinara dnevno i tako skupio novac za osnovnu opremu za odlazak u gimnaziju u Varaždin, koju je završio 1934. godine. Kako ta gimnazija nije imala pravo javnosti, privatno polaže ispite na II. Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu gdje je 1936. godine položio maturu s odličnim uspjehom i istovremeno s Teološkim fakultetom sluša četiri semestra povijest, zemljopis i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Polaže 1955. godine magisterij iz teologije te licencijat s pravom predavanja na teološkim studijima.
U Franjevački red kao novak Hrvatske provincije svetih Ćirila i Metoda stupio je 1932. godine. Za svećenika je zaređen na Trsatu 7. kolovoza 1938. godine. Vojsku je služio u Nišu 1939./'40 kao bolničar.
Djelovanje o. Paškala Cvekana odvija se u nekoliko pravaca.
- 1939. – 1940 predaje vjeronauk u Gimnaziji sestara Milosrdnica u Zagrebu
- 1941. – 1945. vjeroučitelj na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu. 1945 gimnazija ukinuta.
- 1954. – 1964. vjeroučitelj na Franjevačkoj gimnaziji na Kaptolu.
- 1960. – 1964. predaje Povijest religije na Filozofskom učilištu u Samoboru
- 1964. – 1965. predaje povijest religije i govorništvo te obavlja službu rektora na Filozofskom učilištu na Trsatu.
- 1965. u jesen premješten u Viroviticu za kapelana i vjeroučitelja gdje živi i radi do svoje smrti.
- 1972. – 1975. predaje na Visokoj teološkoj školi u Đakovu.
Na propovjedaonici je proveo sav svoj svećenički život. Tijekom 20 godina svoje je propovijedi pisao u cijelosti i iz tog razdoblja ima u rukopisu uvezanih 65 knjiga. Propovijedi pisane u blokovima «Lipa» prikupljene su u 32 knjige. Od 1945. – 1954. u varaždinskom samostanu propovijeda nedjeljom i blagdanima. Od 1954. – 1964. u franjevačkoj crkvi u Zagrebu zadužen za nedjeljne i blagdanske propovjedi na Misi u 12 sati, omiljene među studentima i intelektualcima. Od 1964. – 1965. redovito propovijeda u crkvi Majke Milosti na Trsatu. Od 1965. do smrti svake nedjelje služi misu i propovijeda u virovitičkim župama Rezovcu i Krčevini. Kao propovjednik pozivan u mnoge crkve. Propovijedao je u 191 crkvi. Od 1961. – 1992. izgovorio je 10.637 propovijedi. Po sadržaju: 33- devetnice, 73-trodnevnice, 40-duhovnih obnova,11- duhovnih vježbi redovnicima,18- duhovnih vježbi redovnicama, 3- misije, 17-korizmenih propovijedi, 17- mladomisničkih propovijedi, 6- srebrnih misa, 7- zlatnih misa.
Kad je 1965. radi neslaganja oko uvjeta studiranja s upravom Provincije premješten iz Trsata s mjesta lektora i rektora studija u Viroviticu za kapelana počeo se baviti proučavanjem povijesti, znanosti i umjetnosti. Upoznaje se tada i postaje prijatelj s vrsnim znalcima iz tog područja gospođom Dr. Anđelkom Horvat, gospođom Dr. Doris Baričević, gospođom Đurđicom Cvitanović, gospodinom profesorom Ladislavom Šabanom i gospodinom profesorom Brankom Lučićem. U njima je našao učitelje i pomoćnike za svoj rad. Rezultat toga je 39 monografija o franjevačkim samostanima. Monografije osim opisa rada Franjevaca sadrže detaljan opis unutarnjeg izgleda crkava s bogatim izborom fotografija. Za neke od njih, koje su porušene ili sasvim uništene u Domovinskom ratu kao što je to primjerice crkva u Čuntiću, postaju neprocjenjivo vrijedni dokumenti.
Još kao sjemeništarac za vrijeme praznika pomagao je župniku Blagi u Ferdinandovcu kod čišćenja i bojenja Raspela i kipova u župnoj crkvi .Taj ga je posao uvijek veselio. Stoga ne čudi da je nakon premještaja u Viroviticu 1965. zapazio da je samostanska crkva barokno i rokoko uređena i dobro sačuvana ali veoma neukusno prebojana 1900. godine od akademskog slikara, Slovenca Gossara. Odlučio je vratiti sve u izvorno stanje i na tome radio pune tri godine. Tako je to postao njegov najveći i najznačajniji restauratorski rad u virovitičkoj crkvi Svetog Roka. Skinuo je namaze s osam velikih oltarnih retabla i vratio ih u njihov izvorni oblik. Učinio je to mehaničkim struganjem namaza a zatim čistio od prašine, premazivao lanenim uljem i fiksirao tekućinom od tučenih bjelanjaka. Za taj svoj rad dobio je 1968. priznanje Društva konzervatora kulturnog blaga Jugoslavije. Povelja mu je osobno predana u maloj dvorani Lisinskog u Zagrebu. Tako je samostanska crkva u Virovitici postala najljepša i najizvornija barokna građevina. A za svoj sveukupni rad dobio je Spomenicu domovinske zahvalnosti kojom ga je odlikovao predsjednik republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman a koja mu je uručena na misnom slavlju povodom proslave dijamantnog jubileja u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici, 20. rujna 1998. Nakon 85 godina života, 65 godina redovništva, 60 godina svečeništva i 33 godine boravka u Virovitici o. Paškal Cvekan umro je u srijedu 25. studenog u općoj bolnici u Virovitici. Pokopan je 27. studenog na virovitičkom groblju u nazočnosti brojnih vjernika Virovitice kao i Ferdinandovca, svećenika i sestara redovnica, požeškog biskupa Antuna Škvorčeviča, đakovačkog biskupa u miru Ćirila Kosa i predstavnika gradskog poglavarstva Joze Erpačića.
- Župa selo Ferdinandovac,1974.
- Tristo godina samostana i crkve u Koprivnici, 1975.
- Virje,1976.
- Virovitica i franjevci, 1977.
- Subotica Subotički Franjevački samostan i crkva, 1977.
- Od Kopačevca do Pitomače,1978.
- Čakovec i franjevci,1978.
- Djelovanje franjevaca u Varaždinu, 1978.
- Franjevci u Karlovcu, 1979.
- Franjevci u Ivaniću, 1979
- Vukovar i franjevci, 1980.
- Krapinski franjevci, 1980.
- Franjevci u Abinim Našicama, 1981.
- Kostajnica i franjevci, 1982.
- Franjevci u Samoboru, 1982.
- Velik, 1982.
- Franjevci u Jaski, 1982.
- Franjevački samostan u Klanjcu, 1983.
- Franjevci u Požegi, 1983.
- Franjevci u Brodu, 1984.
- Trsatsko svetište Majke Milosti i franjevci njeni čuvari, 1985.
- Franjevci u Baču, 1985
- Franjevci u Iloku, 1986.
- Bjelovar i franjevci, 1986.
- Osječki franjevci, 1987.
- Slavna Majka Močilska, 1988.
- Koprivnica i franjevci, 1989.
- Dva stoljeća župe Kneginac, 1989.
- Kaptolski franjevci, 1990.
- Čuntić i Hrastovica, 1990.
- Od Gorbonoka do Kloštra Podravskog, 1990.
- Kalinovac, 1991.
- Đurđevac - kakav nije poznat, 1991.
- Konoba drugačije Petrovsko, 1993.
- Samostan Gorica – Brdovec, 1994.
- Podravske Sesvete, selo i župa, 1994.
- Franjevci u Remetincu, 1995.
- Franjevci svetog Lenarta na Kotarima, 1995.
- Ferdinandovac, 1996.
- Da budeš, postani, 1985.
- Istina i ljubav uvijek zajedno, 1986.
- Svijetle staze zovu, 1987.
- Djevičanski otac sveti Josip, 1987.
- Raduj se zamilovana, 1989.
- Prostori ljubavi, 1991.
- Svjetlo u tami, 1993.
- Čovjek s plamenom, 1994.
- Dubine pjevaju, 1994.
- Grad na gori, 1995.
- Ako hoćeš?, 1995.
- Moja jesen 1995, 1996.
- Nadvisiti sebe, 1996.
- Svježe ruže moga ružarija, 1996.
- Rado bismo vidjeli Isusa, 1996.
- Služba riječi, 1997.
- Glas u pustinji, 1997.
- Radosti Isusovog djevičanskog oca, 1997.
- Riječ Božja nije okovana, 1998.
- M. Zundel: «Ljubav sakramenat«, 1948.
- M. Zundel: «Pjesma svetog Bogoslužja«, 1957.
- o. Kajetan Esser, ofm, «Red svetog Franje, njegov duh i njegovo poslanje«, 1960.
- M. Zundel: «Kronike, iz djela«, 1971.
- M. Zundel: «U potrazi za osobom«, 1971.
- Sabrano klasje na mojoj životnoj njivi, 1993. - autobiografski prikaz života i rada.
- «Ljubiti kao što Bog ljubi», 1993. – str. 75. – 83., prilog u knjizi « MOJA MALA KAP: Ekološka problematika Đurđevačke Podravine» .
- «Glazba u franjevačkim samostanima Provincije S. Ladislava Kralja (1661-1899), rukopis.
- «Directory of organists, cantors, and organ builders in the Provincia Sancti Ladislai Regis (1661-1899), Northern Croatia», Engleski prijevod napravio Zdravko Blažeković, neobjavljeno. [1]
- o. Paškal Cvekan: Sabrano klasje na mojoj životnoj njivi,1993.
- o.Paškal Cvekan: Ferdinandovac,1996. ,str.135-137
- Centar kulture Virovitca. Barok u Virovitici,1986.str. 16
- Zelena akcija Zagreb: Moja mala kap, 1993. ,str.77-82. ,str.91., str93.
- Vladimir Fučijaš, autor dokumentarca o Paškalu (Vjekoslavu) Cvekanu : Franjevački kroničar-Paškal Cvekan,HTV
- Virovitički list ,petak ,18. rujna 1998. ,str.8.
- Virovitički list, petak, 25. rujna 1998., str.1.
- Virovitički list, petak, 27. rujna 1998., str.1.
- Franjevački samostan Župa sv. Roka Virovitica Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2008. (Wayback Machine)
- Članak u Međimurskim novinama[neaktivna poveznica]
- Monografija: Barokno slikarstvo franjevaca Sjeverne Hrvatske[neaktivna poveznica]
- Virovitički list: Sjećanje na franjevca i književnika Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine)