Bjelovar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bjelovar
Bjelovar (grb).gif
Grb
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Bjelovarsko-bilogorska
Površina
 - ukupna 191,9 km2
Nadmorska visina 135 mnm
Gradonačelnik Antun Korušec
Zaštitnik Sveti Mihael, Sveti Gabriel i Sveti Rafael
Poštanski broj 43000
Zemljovid
Bjelovar na karti Hrvatska
Bjelovar
Bjelovar
Bjelovar na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°55′N 16°50′E / 45.91°N 16.84°E / 45.91; 16.84

Bjelovar je grad u Hrvatskoj, središte Bjelovarsko-bilogorske županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Jedan je od mlađih gradova u Hrvatskoj, nastao 1756. godine, odlukom carice Marije Terezije. Planski je građen kao poligon i upravno sjedište Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije. Ima pravilnu kvadratnu strukturu ulica u središtu grada. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Rukometni klub Bjelovar osvojio je naslov europskog prvaka 1972. i desetak naslova prvaka države.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Grad Bjelovar obuhvaća 31 naselje (stanje 2006.), to su: Bjelovar, Breza, Brezovac, Ciglena, Galovac, Gornji Tomaš, Gudovac, Klokočevac, Kokinac, Kupinovac, Letičani, Mala Ciglena, Malo Korenovo, Novi Pavljani, Novoseljani, Obrovnica, Patkovac, Plavnice Gornje, Plavnice Stare, Prespa, Prgomelje, Prokljuvani, Puričani, Rajić, Stančići, Stari Pavljani, Tomaš, Trojstveni Markovac, Veliko Korenovo, Zvijerci i Ždralovi.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

[[Datoteka:Park and bandstand in Bjelovar, Croatia.jpg|desno|mini|250px|Park i [[Bjelovarska katedrala|Katedrala sv. Terezije Avilske]]]]

Grad Bjelovar je smješten na visoravni u južnom dijelu Bilogore (Sjeverozapadna Hrvatska) na 135 metara nadmorske visine. Bjelovar je sjedište Bjelovarsko-bilogorske županije, ali i prirodno, kulturno i političko središte ovog kraja.

Bjelovar je i prometno raskrižje u ovom kraju. Sijeku ga ceste od Zagreba za Osijek, zatim iz Varaždina i Koprivnice preko Čazme do Ivanić Grada i auto-ceste, a preko Daruvara na jednu stranu vode, za Viroviticu, a na drugu stranu za Pakrac i Lipik. Započela je i izgradnja brze ceste Zagreb - Bjelovar - Virovitica, koja će Bjelovar još bolje povezati sa Zagrebom, ali će biti i snažan poticaj razvoju gospodarstva. Do sada je dovršena dionica Zagreb - Vrbovec.

Grad Bjelovar zauzima ukupnu površinu od 191,9 km2, a administrativno obuhvaća još 31 naselje. Na tom prostoru danas živi oko 42.000 stanovnika.

Sa sjeveroistočne strane Bjelovara nalazi se duga i niska gora Bilogora, čija je prosječna visina od 200 do 250 m nadmorske visine.

Bjelovar se smjestio u sjeveroistočnom rubnom dijelu plodne lonjsko-ilovske zavale, podno jugozapadnih obronaka Bilogore. Položen je između rječica Bjelovarske i Plavničke. Područje lonjsko-ilovske zavale nalazi se između 120 i 160 m nadmorske visine.

Visoravan je nastala plitkim nadsvođenjem, no pri njenom oblikovanju sudjelovali su i rasjedni procesi. Tlo se sastoji od pliocenskih pjeskuljastih lapora i pješčanika s mjestimičnim manjim naslagama lignita. Starije kamenje nigdje ne dopire do površine. Kristalinske stijene su otkrivene u dubokim bušotinama.

Grad Bjelovar je klimatski prijelazan prostor umjereno kontinentalnih obilježja. Zime u ovom prostoru su umjereno hladne, a ljeta su topla. Pretežno je povoljan godišnji raspored padalina, a iznosi oko 900 mm godišnje. Godišnji je prosjek relativne vlažnosti 80 %.

Od vjetrova puše sjevernjak, koji je karakterističan za zimu, a istočnjak postaje jači u proljetnim mjesecima i vrlo je hladan, a može puhati i nekoliko dana neprekidno. Ljetni vjetar koji puše od lipnja do kolovoza je južni, topao, te povećava relativnu vlažnost i prethodi kiši.

Srednja godišnja temperatura u Gradu Bjelovaru je oko 12° C, srednja siječanjska -0,4° C, a srednja srpanjska 20,6° C.

  • Magla: 48 dana godišnje
  • Mraz: 38 dana godišnje

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Područje Grada Bjelovara, prema popisu stanovništva iz 2011.[1] ima 40.276 stanovnika.

Nacionalni sastav stanovništva prema popisu iz 2011.:

  • Hrvati: 36.753 (91,25 %)
  • Srbi: 1.877 (4,66 %)
  • Albanci: 236 (0,59 %)
  • Česi: 148 (0,37 %)
  • Romi: 293 (0,73 %)
  • neizjašnjeni: 322 (0,80 %)
  • nepoznato: 235 (0,58 %)

S obzirom na materinski jezik, 39.283 ili 97,53% izjasnilo se, da im je materinski jezik hrvatski. Prema vjeri, 34.900 ili 86,65% izjasnilo se rimokatolicima, 2.329 ili 5,78% pravoslavcima, 87 ili 0,22% muslimanima, nisu vjernici i ateisti 1449 ili (3,60%)

Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Bjelovar, koja je imala slijedeći etnički sastav:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugoslaveni ostali
1991. 66.039 53.113 (80,42%) 5.898 (8,93%) 2.631 (3,98%) 4.397 (6,65%)
1981. 66.553 48.819 (73,35%) 5.897 (8,86%) 9.249 (13,89%) 2.588 (3,88%)
1971. 65.824 52.580 (79,87%) 8.689 (13,20%) 1.726 (2,62%) 2.829 (4,29%)

Broj stanovnika na užem području grada od 1971. do 2001. godine:

  • 2001. - 27.783
  • 1991. - 26.926 (Hrvati - 20.826, Srbi - 2.590, Jugoslaveni - 1.485, ostali - 2.025)
  • 1981. - 25.203 (Hrvati - 16.698, Jugoslaveni - 5.319, Srbi - 2.254, ostali - 932)
  • 1971. - 20.998 (Hrvati - 16.030, Srbi - 3.025, Jugoslaveni - 1.011, ostali - 932)[2]

Uprava[uredi VE | uredi]

Sjedište gradske uprave, nekada zgrada vojnog zapovjedništva sagrađena oko 1756.

Gradonačelnik je Antun Korošec, koji je naslijedio Đurđu Adlešič, nakon što je postala potpredsjednica vlade. Zamjenici gradonačelnika su Đurđica Ištef Benšić i Ante Topalović. Gradsko poglavarstvo broji 9 članova, osim troje navedenih, čine ga i Višnja Biljan, Ljerka Ožegović, Antun Šafarić, Ksenija Matuš, Krunoslav Nemet i Dinko Klasan. Gradsko vijeće Grada Bjelovara ima 29 članova. Radna tijela gradskog vijeća sastoje se od 3 komisije i 12 odbora. Na području Grada Bjelovara osnovano je 38 mjesnih odbora (9 u samom gradu).

Povijest[uredi VE | uredi]

Neolitik[uredi VE | uredi]

Najstarija nalazišta iz mlađeg kamenog doba pronalazimo u prigradskom naselju Bjelovara, Ždralovima, gdje se tijekom gradnje podruma za kuću Josipa Horvatića pronašlo zemunice. Iskopine su prepoznate kao dio Starčevačke kulture (oko 5000. – 4300. pr. Kr.). [3] [4] [5] Nalazište je identificirano kao najzapadnije za taj tip neolitičke kulture, naziva se Ždralovi facies odnosno »Starčevo – Final«. Oko Bjelovara pronađena su nalazišta Korenovske kulture, Sopotske kulture, Lasinjske kulture i Vučedolske kulture.[6]

Nastanak grada[uredi VE | uredi]

Područje grada i županije u vrijeme Rimskog carstva nazivalo se Panonija savia sa sjedištem u Sisku gdje je bila kovaćnica novca koji se dandanas pronalazi na području grada. Osim novca nađeni su razni artefakti iz antičkog doba. Rimski vojnik nakon odsluženja vojne službe kao mirovinu dobivao je kuću i zemljišni posjed ćiji ostatci se također nalaze u samom gradu i okolici. Te kuće nazivale su se Ville rustice.

Vrlo je malo pisanih tragova u vremenu između raspada zapadnog rimskog carstava 476g tj 5.st i 11.st. Život lokalnog stanovništva pred najezdama i upadima Tatara sa sjeveroistoka seli se u močvare gdje grade gradine(mali posjedi) tj gradišta sa obranom oslonjenom uglavnom na konfiguraciju terena te vodenim opkopima.

Već krajem 14. početkom 15. stoljeća u ovom gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemićki i crkveni posjedi. Ti posjedi nalazili su se tu i ranije(župa Rovišće vodi dokumentaciju od početka 11.st) no o tome nisu vođeni zapisi jer je stanovništvo i vlastela uglavnom bilo nepismeno. Tek crkvenom reorganizacijom iz pustinjačkog u feudalni tip uređenja grade se župe,samostani(poput onog iz streze kod Pavlin kloštra ili Dobre kuće kod Daruvara) koji vode zapise i dokumentaciju o ovom kraju. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. Pavlini iz samostana Streze obogaćivali su duhovni život.

Rimski reljef iz Bjelovara

U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara, koji se prvi put spominje u zapisu katoličkog samostana iz Streze 1413. godine. Te u još nekim ispravama iz 15-og stoljeća. Jezik kojim se govori je slavenski narječje kajkavsko,pismo je latinsko a vjera katolička.

Nadiranjem Osmanlija u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje granično područje ljudski i materijalno opustošenih hrvatskih krajeva te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Osmanlijama. Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija. Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Osmanlija. Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna od utvrda bio je i Bjelovar. U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije - Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva. Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije bio je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješački puk.

Krajem 17. i polovinom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune Vlaha zabrinutih za svoja prava i obveze potvrđenih od Austrije 1630g ugovorom zvanim Status Vlahis,naime,ukazom od 1732 više se ne koristi naziv Vlah nego Krajišnik. Zadnja Vlaška pobuna poznatija kao Severinska buna, dobrano je uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je započela u siječnju 1755 te ugušena nekoliko tjedana kasnije. Nekoliko godina ranije Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište(upravno središte,vojarna,poligon,sud,zatvor te popratni sadržaji) - Novi Varaždin.

Prema zamisli generala Filipa Becka graničari su već 1756. godine počeli graditi novi grad. O tome Baltazar Adam Krčelić u svojim Annuama piše:

"Osim toga između Severina i Rače, u mjestu zvanom Bjelovar, podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pripadnike štaba i tvrđavu, gdje su imali stanovati i pijaristi. Do kraja ove godine sagrađeno je više kuća, tako da su se malo kasnije viši oficiri mogli preseliti iz Križevaca; građenje se nastavlja. Beck naredi, da se to mjesto ne smije nazivati Bjelovar, nego Novi Varaždin, pod prijetnjom kazne, ako ga bude tko drukčije nazivao. (...)Novi Varaždin ili Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine. U tim novim tvrđavama ništa nije čvrsto, staro će se rušiti i propadati, a osim što se prave beskorisni troškovi domovina se izlaže opasnosti. Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!"

Beck je, ne osvrćući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost. Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu. Na poziv vojne uprave, iz Marče kod Ivanić-Kloštra u Bjelovar su došli češki redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš 1761. godine. Osnovali su školu za djecu vojničkih časnika i građana. U početku je bilo samo 5 učenika, a nastava se održavala na njemačkom jeziku. Budući da je u gradu bila samo kapelica, odlučili su sagraditi crkvu. Gradnja je počela 1765. Zagrebački biskup Josip Galjuf posvetio je crkvu 15. listopada 1775. na blagdan sv. Terezije Avilske, po kojoj je crkva nazvana. Ispod crkve u podzemnim hodnicima su osigurana mjesta za šezdeset grobova, ali je u njima pokopano malo ljudi.

Narodna nošnja na bjelovarskom području bila je najjednostavnija i najasketskija u cijeloj Hrvatskoj, zbog stalne opasnosti od napada Osmanlija i siromaštva stanovnika. Uz to, život žena bio je težak, zbog nedostatka muškaraca koji su bili u ratu pa nije bilo vremena za raditi ukrase na nošnjama. Odjeća je bila jednaka za svakodnevne i svečane prilike, jednaka za odrasle i djecu. Bila je jednostavna, bijele boje izrađena od lana s crnim prslukom. Žene su nosile bijele marame, a muškarci crne šešire. [7]

Godine 1782., proradila je tvornica svile, koja je imala 36 tkalačkih stanova. Car Josip II. bio je u posjetu 19. travnja 1783. godine. Pregledao je garnizone i odsjeo u kući generala baruna Krefelda u današnjoj Ulici Petra Zrinskoga.

Razvoj grada u 19. stoljeću[uredi VE | uredi]

Zgrade iz 19. stoljeća

Pošta je osnovana 1805. Pukovnik Grüber zasadio je drvored platana dužinom sjevernog bedema nekadašnje tvrđave, koje i danas postoje u današnjoj Ulici dr. Ivše Lebovića. U najstarije kulturne ustanove ubrajaju se čitaonica i knjižnica osnovane 1832. Tamo su se održavali plesovi i zabave. Prva tiskara je proradila 1859. godine. Kada je 1871. godine ukinuta Vojna krajina, Bjelovar je postao sjedište Bjelovarsko-križevačke županije. Prvi župan bio je Ivan Vitez Trnski. Tri godine kasnije, 1874. Bjelovar je proglašen slobodnim kraljevskim gradom odlukom bana Ivana Mažuranića i dobiva svoj grb, na kojem je gradska utvrda (čardak) ispred koje je graničar i tri posječena hrasta. Šumarski stručnjak Josip Ettinger osnovao je rasadnik Šljukingon za uzgoj šumskih sadnica i voća. Gimnazija je osnovana 1876. godine, a ženska i stručna škola 1898. godine. Potres je oštetio crkvu sv. Terezije Avilske 1880. godine, a osam godina kasnije popravio ju je arhitekt Hermann Bolle. Preuređeno je groblje 1880. godine, tako da su katolički, pravoslavni i židovski dijelovi groblja spojeni u jednu cjelinu. Godine 1887. započelo je raditi prvo poduzeće suhomesnate robe i masti „Josip Svoboda”, a sušionica cikorije „Franck” 1900. godine, koja je bila jedina tvornica cikorije u Austro-Ugrarskoj. Željeznička pruga Bjelovar - Križevci otvorena je 1894., pruga Bjelovar - Kloštar Podravski 1900. te pruga do Garešnice i Grubišnog Polja 1913. godine. Grad je imao najveći porast stanovništva od 1880. do 1900. godine.

Bjelovar u 20. stoljeću[uredi VE | uredi]

Na početku 20. stoljeća, izgrađeno je mnogo ustanova i kuća, pretežno u stilu secesije. Gimnazija je izgrađena 1901. godine. Poznati zagrebački arhitekt Dionis Sunko projektirao je zgradu Hrvatskog sokola, koja je završena 1912. godine, a slijedeće godine je izgrađena sinagoga, rad arhitekata Honisberga i Deutscha.

Josip Broz Tito boravio je i radio u Velikom Trojstvu kraj Bjelovara od 1922. do 1925. godine. Utjecao je na radnički pokret i djelovanje komunističke partije. Bio je član Okružnog komiteta partije za Bjelovar 1924. gdoine. Nakon njegovog odlaska u Kraljevicu 1925. godine, nije bilo aktivnosti komunista slijedećih 10 godina.

Početkom 20. stoljeća, radnici u tvornicama imali su teške uvjete rada. Veliki štrajk dogodio se 12. lipnja 1932. godine, kada su štrajkali radnici tvornice “Smev” te mlinarski radnici. Štrajk je trajao 4 tjedna, a sudjelovalo je oko 230 radnika.

Stara sinagoga u Bjelovaru

Električna rasvjeta uvedena je 1938. godine.

Bjelovarski ustanak dogodio se 1941. Hrvati u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci nakon izbijanja II. svjetskog rata masovno počinju otkazivati poslušnost. Dana 8. travnja 1941. otvoreno su se pobunili 108. pješadijski puk u Velikom Grđevcu i 40. dopunski puk u Severinu, koji su bili u sastavu Slavonske divizije jugoslavenske vojske sa sjedištem u Bjelovaru. Uz pomoć Hrvatske seljačke zaštite zauzimaju žandarmerijsku postaju u Garešnici i stižu u Bjelovar te pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu. U sukobu žandara i vojske, poginula su dva hrvatska pobunjenika, a tri su ranjena. Nakon toga se gradska vlast pridružuje pobuni, te je srušena jugoslavenska kraljevska vlast. Slijedećih dana su žandari i oficiri iz osvete, ubili 28 civila u predgrađu Bjelovara i u selu Donji Mosti.

Dana 28. travnja 1941. godine, ustaše su ubili oko 200 Srba u Gudovcu kraj Bjelovara. Nijemci su već u to vrijeme preuzeli civilnu i vojnu vlast u gradu. Uhitili su i zatvorili ustaše, koji su sudjelovali u pokolju te zabranili nove slične akcije. U II. svjetskom ratu stradao je velik broj Židova iz Bjelovara. Sinagoga je kasnije pretvorena u Narodno kazalište, a sada je Dom kulture. Od početnog interijera, ostala je samo Davidova zvijezda.

Početkom Drugog svjetskog rata, na čelu komunista u Bjelovaru bio je Kasim Ćehaić Turčin. Uhvaćen je i strijeljan na Vojnoviću 19. prosinca 1941. godine. Naslijedio ga je Grga Jankes, koji je sudjelovao u nastanku bjelovarskog, bilogorskog, moslavačkog i kalničkog partizanskog odreda. Poznatiji partizani bjelovarskog kraja bili su Petar Biškup Veno, Mojica Birta Zec, Emilija Holik, Milan Bakić Baja i dr.

U središnjem parku 1943. godine, postavljen je paviljon od bračkog kamena po nacrtu bjelovarskog arhitekta Zdenka Strižića.

Američki ratni zrakoplovi bombardirali su grad 28. veljače 1945 godine. [8] Partizani su zaposijeli grad 5. svibnja 1945. godine. Na području grada bilo je nekoliko logora. Poražene snage NDH-a i izbjegli hrvatski civili nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj Bleiburga 15. svibnja 1945., pri povratku prolazili su "Križnim putem" i kroz Bjelovar, gdje su izvršene masovne likvidacije. Dio ljudi je pogubljen u šumama Lug i Trnovka. Ubijena su i dva mlada franjevca Sebastijan Šantalab i Ferdo Gassmann. U Bjelovaru je u Drugom svjetskom ratu poginulo 518 ljudi, a neposredno nakon rata ubijeno je još 471 [9].

Gradski muzej osnovan je 1949. godine. U početku je zbirku sakupljao učitelj Rade Kovač, a Ivan Barešić je najviše pridonio razvoju muzeja. Nakon II. svjetskog rata, Bjelovar je postao sjedište Zajednice općina u koju su pripale općine: Bjelovar, Čazma, Garešnica, Grubišno Polje, Daruvar, Koprivnica, Križevci, Đurđevac, Virovitica i Pakrac. Kotar Bjelovar je 1955. obuhvaćao bivše kotarske NOO Bjelovar, Bulinac, Čazma, Hercegovac, Ivanska, Kapela, Rovišće, Veliki Grđevac i Veliko Trojstvo.[10] Izgrađen je niz industrijskih pogona prehrambeno-poljoprivredne ("Koestlin", "5. maj", "Sirela" i dr.), šumarsko-drvne (Šumsko gospodarstvo "Mojica Birta", DI "Česma") i metaloprerađivačke industrije ("Tomo Vinković", TAD, "Tehnika"). Rukometni klub "Partizan" Bjelovar osvajao je naslove državnog prvaka devet puta te naslov Prvaka Europe u sezoni 1971./'72.

Oslobađanje bjelovarske vojarne 29. rujna 1991.[uredi VE | uredi]

Vojarna "Božidar Adžija" na Vojnoviću u samom gradu i objekti JNA u okolici Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga, jer se 265. mehanizirana brigada na čelu s pukovnikom Rajkom Kovačevićem nije željela mirno predati. Planom "Bilogora" HV je 29. rujna 1991. napala i zauzela vojarnu. Skladište se našlo u okruženju i pod napadom. Nakon kraće borbe, major Milan Tepić je naredio vojnicima, da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, u 10 sati i 17 minuta, 29. rujna, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je i sam poginuo, kao i još 11 hrvatskih vojnika. Major Milan Tepić u Srbiji se slavi kao ratni heroj, po njemu su nazvane ulice u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci. [11] Tijekom 29. rujna 1991., trajao je oružani sukob oko vojarne. Bilo je razmjene pješačke i minobacačke vatre. Jedan od tenkova napustio je vojarnu i pucao po kućama oko vojarne, koje su pri tome jako oštećene. Više minobacačkih granata palo je i na crkvu sv. Terezije Avilske pri čemu su poginule tri žene. Oko 19 sati, hrvatska vojska zauzela je vojarnu, pri čemu su ubijeni pukovnik Rajko Kovačević, potpukovnik Miljko Vasić i kapetan prve klase JNA Dragiša Jovanović, a ostali vojnici su zarobljeni. [12]

Na području nekadašnje Barutane uređeno je spomen područje. U spomen na oslobođenje Bjelovara od JNA, kao i na tragičan događaj u kojem je poginulo jedanaest hrvatskih vojnika, svake se godine na dan 29. rujna u Bjelovaru održava "Mimohod pobjednika", koji započinje na središnjem gradskom parku, a završava na Spomen području Barutana.

Spomenik poginulim braniteljima iz Bjelovarsko-bilogorske županije u Slavonskom Brodu.

105. bjelovarska brigada u Bosanskoj Posavini[uredi VE | uredi]

Godine 1992. vodile su se teške bitke u Bosanskoj Posavinin, jer su u tom dijelu bile najelitnije postrojbe napadača kako bi očuvale prolaz prema Banjoj Luci. Dolazak 105. bjelovarske brigade u Slavonski Brod bila je velika pomoć braniteljima na tom području. Osamnaest pripadnika brigade u tim borbama izgubilo je život i u znak sjećanja na njih (na inicijativu Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata iz Bjelovara)[13], 23. kolovoza 2006. godine, u Slavonskom Brodu otkriveno je spomen-obilježje na obali Save[14].

Bjelovar u 21. stoljeću[uredi VE | uredi]

Početkom 21. stoljeća, Bjelovar je dobio prvu ženu gradonačelnicu Đurđu Adlešič, koja je uspješno upravljala gradom u dva mandata. Zbog funkcije potpredsjednice Hrvatske Vlade, u njenom drugom mandatu zamijenio ju je Antun Korušec.

Papa Benedikt XVI. utemeljio je Bjelovarsko-križevačku biskupiju sa sjedištem u Bjelovaru 5. prosinca 2009. godine. Prvim biskupom Bjelovarsko-križevačke biskupije imenovan je mons. Vjekoslav Huzjak. Biskupija je zaživjela 20. ožujka 2010. godine, izvršenjem bule o osnivanju te ređenjem i preuzimanjem službe prvog biskupa. Svečano euharistijsko slavlje održano je na Trgu Eugena Kvaternika uz prisutnost velikog broja biskupa i svećenika iz desetak država. Glavni zareditelj bio je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup i metropolit zagrebački, uz suzareditelje mons. Marija Roberta Cassarija, apostolskog nuncija u Hrvatskoj i mons. Josipa Mrzljaka biskupa varaždinskoga. Katedrala je postala dosadašnja župna crkva sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Bjelovar je gospodarsko središte Bjelovarsko-bilogorske županije, a nekada Varaždinskoga generalata Vojne krajine i Bjelovarsko-križevačke županije. Uvjeti za poljoprivredu, stočarstvo i šumarstvo vrlo su povoljni pa je grad s okolicom, u tim gospodarskim granama među najrazvijenijima u Hrvatskoj. Tradicija sajmovanja potječe iz 14. stoljeća, a u 19. i 20. stoljeću, bjelovarski sajam bio je među najvećima u ovom dijelu Europe. Od 1995. godine, na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, održava se svake godine međunarodni stočarski i gospodarski, jesenski i proljetni sajam. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”. Izvorni sirevi su: Bilogorac, Podravac, Dimsi itd. U postupku je proces brandiranja, lokalnih sireva kvargl i graničar.

Velike tvrtke[uredi VE | uredi]

  • Sirela” je tvornica sireva, jedna od najpoznatijih u Hrvatskoj i susjedstvu. Proizvodi tvrde, polutvrde, meke i topljene sireve.
  • Koestlin” je tvornica keksa i vafla. Razvila se od pekare Dragutina Wolfa 1905. godine. Vafli se proizvode od 1921. godine. Nova tvornica je puštena u pogon 1957. Sadašnji kapaciteti su oko 29 tisuća tona konditorskih proizvoda. Zaposleno je oko 600 radnika.
  • Pevec grupa bila je privatno poduzeće, koje u svom sastavu imala lanac 14 trgovačkih centara, poduzeća za transport (s preko 500 vozila), ugostiteljstvo i graditeljstvo. Od 2010. godine tvrtka je u stečajnom postupku, prodavaonice su zatvorene, vozni park djelomično rasprodan, a djelomično pospremljen na parkinge zbog dugova. Prodajni centri se pod stečajnim upraviteljem pomalo otvaraju, no pitanje je što će u budućnosti biti s "Pevecom".
  • „Troha-dil" je poduzeće za proizvodnju PVC prozora i vrata te drvo-aluminijskih prozora. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima je i nagrada za najuspješnije malo poduzeće u Hrvatskoj 2005. Kasnije je poduzeće prešlo u grupu srednje velikih poduzeća.
  • Prima Commerce” je najveći hrvatski proizvođač namještaja, a ujedno i najveći lanac salona namještaja u Hrvatskoj. Poduzeće je osnovano 1995. godine te od tada bilježi stalni rast, tvrtka ima 49 prodajnih salona u Hrvatskoj te 4 u Makedoniji.
  • „Iverica” je tvornica za proizvodnju sirove, oplemenjene iverice i furniranih proizvoda. U sastavu je međunarodne grupe Kronospan, koji je najveći svjetski proizvođač drvenih pločastih materijala. Dobila je oznaku „Hrvatska kvaliteta“ za troslojnu i oplemenjenu ivernu ploču.
  • „Metalind” je najveći proizvođač protupožarnih vrata u Hrvatskoj. Proizvode se i dimonepropusna i sigurnosna vrata te protupožarno staklo. Postoji od 1996. godine.
  • „Elektrometal” je poduzeće za izvođenje instalatersko- montažerskih radova, proizvodnju vatrootpornih elemenata, distribuciju plina, te inženjering izgradnju investicijskih objekata sa sjedištem u Bjelovaru te pogonima u Daruvaru i Koprivnici.
  • Hittner je tvornica zglobnih traktora, zupčanika, automobilskih dijelova i poljoprivredne mehanizacije. Glavni proizvod su šumski zglobni traktori EcoTrac, nastali po uzoru na male poljoprivredne traktore Tomo Vinković, iz nekadašnje istoimene bjelovarske tvornice.
  • „Ljevaonica Bjelovar” je tvornica za proizvodnju odljevaka iz sivog, nodularnog i legiranog lijevanog željeza. Maksimalni godišnji kapacitet je 10 000 tona odljevaka. Ima tradiciju dužu od 100 godina.
  • "Esco-Fofonjka" tvornica opruga i metalnih proizvoda. Prema proizvodnom programu i veličini je najvažniji proizvođač opruga u Hrvatskoj. Tvornica je osnovana 1968. godine, a osnovali su ju braća Fofonjka.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis poznatih osoba iz Bjelovara

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Paviljon u središnjem parku na Trgu Eugena Kvaternika
Fontana „Povratak panonskih kitova”

Manifestacije[uredi VE | uredi]

Dom kulture (nekada sinagoga), u kojem se održavaju manifestacije poput Bok-festa i Doku-arta
  • Bjelovarski sajam - niz specijaliziranih događanja na sajamskom prostoru Gudovac u predgrađu grada, najznačajniji je Jesenski međunarodni sajam početkom rujna, a osim njega ističu se Proljetni sajam, Pčelarski sajam, LOREKO-sajam lova, ribolova, ekologije i kontinentalnog turizma i SKOK-sajam konja i konjičke opreme.
  • Terezijana - kulturno-zabavna manifestacija, koja se održava svake godine drugi vikend u lipnju, u spomen na caricu Tereziji, koja je dala osnovati grad kao vojno središte davne 1756. godine.
  • BOK fest - kazališni festival od 2003., punog imena Bjelovarski odjeci kazališta; u dva tjedna prikazuju se izabrane kazališne predstave iz Hrvatske i inozemstva za odrasle i djecu, umjetnički voditelj i osnivač festivala je Goran Navojec.
  • Međunarodni tjedan udaraljkaša - (eng. IPEW - International Percussion Ensemble Week), niz koncerata udaraljaške glazbe, održava se u siječnju.
  • Doku-art - festival dokumentarnih filmova iz Hrvatske i svijeta, traje tjedan dana početkom listopada, selektorica je Rada Šešić.
  • Dani sira u gradu sira - sajam sira, koji se od 2006. održavala u listopadu. Kasnije je postala dio događanja na Bjelovarskom sajmu.
  • Dani češke kulture - godišnja kulturna manifestacija, koja promiče kulturu Čeha u Hrvatskoj, održava se početkom svibnja
  • Večer nacionalnih manjina - tradicionalni koncert nacionalnih manjina, na kojem predstavljaju svoju glazbu, plesove i običaje. Održava se krajem studenoga.
  • Božićni koncert - tradicionalni gala koncert prije Božića, na kojem nastupaju hrvatski i strani glazbenici.
  • ADVENT U BISKUPSKOM GRADU BJELOVARU - priredba koja prezentira tradicijske proizvode i kulturu obilježavanja Adventa u bjelovarskom kraju održava se od 2011 godine. Od početka Adventa sve do blagdana tri kralja u posebno uređenim drvenim kućicama bjelovarski obrtnici izlažu svoje proizvode u centralnom parku koji za tu priliku ima naziv "Adventski trg". Na Adventu u Bjelovaru prezentira se : tradicijsko pečenje rakije,biskupski kruh, bjelovarska zimska kobasica, bjelovarske jabuke i proizvodi od jabuke...... Posebno svečano je organizirano paljenje svijeća na adventskom vijencu postavljenom u središtu grada,

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

IV. osnovna škola Bjelovar i skulptura Zrcala, rad Vojina Bakića
Srednjoškolski centar

Osnovne škole:

  • I. OŠ;
  • II. OŠ;
  • III. OŠ;
  • IV. OŠ;
  • V. OŠ (za djecu s posebnim potrebama)

Srednje škole: U Bjelovaru je opstojala i Mljekarska škola (1955. – 1963.) isprva kao industrijska škola i kasnije kao srednja stručna škola.

  • Gimnazija Bjelovar;
  • Ekonomska i birotehnička škola Bjelovar;
  • Tehnička škola Bjelovar;
  • Glazbena škola Bjelovar;
  • Obrtnička škola Bjelovar;
  • Turističko-ugostiteljska i prehrambena škola Bjelovar;
  • Trgovačka škola Bjelovar;
  • Medicinska škola Bjelovar

Visoko školstvo
Centar za ekonomski studij u Bjelovaru osnovao je Narodni odbor kotara Bjelovar 8. srpnja 1960., koji je službeno otvoren 23. listopada 1960., a pohađalo ga je 102. studenta. Ova je ustanova djelovala pod okriljem Ekonomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kao samostalno visoko učilište, s vlastitim financiranjem.
Od 1959. do 1963. opstojao je i Centar za izvanredni studij u Bjelovaru koji je djelovao u okviru Više pedagoške škole u Zagrebu.

Dislocirani studiji:

  • Sveučilišni preddiplomski i diplomski studij poslovne ekonomije (organizira Ekonomski fakultet Rijeka)
  • Sveučilišni preddiplomski studij poduzetništva (organizira Ekonomski fakultet Zagreb)

Kultura[uredi VE | uredi]

Od 1943. do 1962. opstojalo je Gradsko narodno kazalište u Bjelovaru.

Narodna knjižnica „Petar Preradović

Šport[uredi VE | uredi]

Rukometna utakmica između RK Bjelovara i RK Perutnina Pipo IPC Čakovec

Atletika

Atletika u gradu Bjelovaru datira iz vremena poslije 2. svjetskog rata, kada se atletika nalazi kao sekcija u sklopu DTO "Partizan" Bjelovar (u DTO "Partizan" su tada bili prisutni i rukomet, boks, hrvanje i mnogi drugi športovi).

Godine 1962. DTO "Partizan" postaje društvo za sportsku rekreaciju. Djelovanje atletske sekcije se nastavlja sve do 1980. godine, kada se zbog izvanrednih rezultata osamostaljuje i postaje atletski klub "Bjelovar". Klub i danas ima zapaženu ulogu u hrvatskoj kraljici sportova te bilježi vrijedne rezultate. AK "Bjelovar" je vlasnik 13 državnih rekorda, 31 atletičarka i atletičar iz kluba je ostvarilo 82 nastupa za reprezentaciju Hrvatske. Na državnim prvenstvima osvojeno je ukupno 377 medalja: od toga 109 zlatnih, 115 srebrenih i 144 brončane.

Od 2001. godine u Bjelovaru se održava štafetna utrka 4x600m za mlađe juniorke i juniore, koja se trči oko centralnog gradskog parka. Ova utrka se održava svake godine u povodu Dana Grada Bjelovara.

Rukomet

Bjelovar je poznat po RK "Bjelovaru", dok je djelovao pod imenom "Partizan" [15], o čemu govori naslov europskog prvaka iz 1972. i desetak naslova prvaka države.

Gradovi pobratimi[uredi VE | uredi]

  1. Flag of Croatia.svg Novalja
  2. Flag of Croatia.svg Pakrac
  3. Flag of Croatia.svg Imotski
  4. Flag of Italy.svg Rubiera
  5. Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Visoko

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Ivan Crnjak, “Bjelovar i okolni krajevi”, Školska knjiga, Zagreb 1989. ISBN 9788603992663
  • Đuro Rauš, “Zelenilo bjelovarskog kraja”, Bjelovar, 1980.
  • Đuro Gavran, “Bjelovar-najmlađi kraljevski grad”, Meridijani, Samobor, 2007.
  • Željko Karaula, “Studije iz povijesti Bjelovara 1848.-1991.”, Čvor, Bjelovar, 2011. ISBN 9789533100128

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva 2011..
  2. CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
  3. Jakovljević, G. Arheološka topografija Bilogore, Bjelovarski zbornik ‘89, Bjelovar, 1989., str. 108-119
  4. Dimitrijević, S. Das Neolithikum in Syrmien, Slawonien und Nordwestkroatien - Einführung in den Stander Forschung, Archeologica Iugoslavica X, Belgrade, 1969., str. 39-76 (45, 47)
  5. Dimitrijević, S. Sjeverna zona - Neolitik u centralnom i zapadnom dijelu sjeverne Jugoslavije, Praistorija jugoslavenskih zemalja II, Sarajevo, 1979., str. 229-360 (252-253)
  6. Jakovljević, G. Povijest naseljenosti bjelovarskog kraja do osnutka grada ; u: Slukan Altić, M. Povijesni atlasi gradova : I. sv. Bjelovar, Hrvatski državni arhiv i Državni arhiv u Bjelovaru, 2003., str. 11-19
  7. Sitta, Silvija, Bjelovarac – gradski list, Bjelovar, 18. ožujka 2004.
  8. http://www.zupa-svetoga-antuna-bj.hr/povjest_zupe.php
  9. Zdravko Ivković: Hrvatski križni put-postaja Bjelovar-Lug 1945., Matica Hrvatska, Bjelovar 2006.
  10. Statistički godišnjak FNRJ, 1955., str. 391.
  11. http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=4822:ratna-svjedoanstva-bjelovarskih-branitelja&catid=62:osvrti&Itemid=56
  12. http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1077&NrSection=1&NrArticle=13457
  13. poslovni.hr - Spomen-obilježje bjelovarskim braniteljima
  14. domovinskirat.hr - Slavonski Brod: Položeni vijenci za Bjelovarce poginule u Posavini
  15. [1]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bjelovar
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Belovar