Filozofija egzistencije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Od vrha s lijeva, na desno, prema dolje desno: Kierkegaard, Dostojevski, Nietzsche, Sartre

Filozofija egzistencije je skupni naziv za niz filozofskih pravaca kojima je zajedničko slaganje u tome da pod egzistencijom shvaćaju način ljudskog postojanja a ne postojanja nečega uopće, te teza da postojanje (egzistencija) prethodi biti odnosno esenciji. Egzistencijalna je filozofija reakcija na dotada dominantnu filozofiju bîti (naročito onu u hegelijanskoj tradiciji).

Osnovne značajke[uredi VE | uredi]

U središtu zanimanja egzistencijalne filozofije nalazi se: čovjek, pojedinac, njegova sloboda, njegovo samoostvarenje.

Ocem egzistencijalne filozofije smatra se danski filozof 19. stoljeća Søren Kierkegaard. Daljnji su poticaji došli od Nietzschea, Bergsona, Diltheya, Husserla, Schelera.

Apsurd[uredi VE | uredi]

Pojam absurda sadrži sljedeću ideju: da ne postoji značenje izvan onoga što mi dajemo smisla. Ovu besmisao također obuhvaća amoralnost i "nepravednost" svijeta u kojem živimo. Ovo je u suprotnosti sa stavom "dobrim ljudima se ne događaju loše stvari"; jer su svjetu metaforički govoreći ne postoje "dobre" ili loše osobe; što se događa proizlazi se iz slučajnosti, tj. može se dogoditi "dobroj" ili "lošoj" osobi.

Zbog apsurdnosti svijeta, u bilo kojem trentuku na vremenskoj liniji, neki događaj može zadesiti bilo koju osobu koju će to osobu kroz tragični događaj dovesti u direktni dodir s apsurdom.

Vjerodostojnost[uredi VE | uredi]

Tjeskoba[uredi VE | uredi]

Elementi egzistencijalističkih pogleda[uredi VE | uredi]

Dva elementa koja definiraju egzistencijalističke poglede jesu:

  • briga za postojanje, tj. osoba u ljudskom stanju
  • naglasak na značajnosti pojedinca.

Egzistencijalizam naglašava još nekoliko pojmova, poput naglašavanja slobode, zatim sloboda podrazumijeva odgovornost i ističe brigu za smrt, jer je pojedinac sam i potpuno nezamjenjiv

Utjecaj na popularnu kulturu[uredi VE | uredi]

Književnost[uredi VE | uredi]

U duhu egzistencijalne filozofije (preciznije, egzistencijalizma) napisana su i brojna i važna književna djela, primjerice roman argentinskog pisca Ernesta Sábata O junacima i grobovima. Kao pisci književnih djela su se okušali i sami filozofi egzistencijalizma poput Sartrea i Camusa što je reazultiralo novim književnim remek-djelima kao što su Mučnina i Stranac.

Film[uredi VE | uredi]

Likovna umjetnost[uredi VE | uredi]

Kritika egzistencijalizma[uredi VE | uredi]

Predstavnici[uredi VE | uredi]