Quito

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Quito
San Francisco de Quito
Panorama Quita s Pichinchom u pozadini
Panorama Quita s Pichinchom u pozadini
Zastava Quita
Zastava
Grb Quita
Grb
Nadimak: Luz de América ("Svjetlost u Americi")
La carita de Dios ("Božje lice")
Koordinate: 0°15′S 78°35.24′W / 0.25°S 78.58733°W / -0.25; -78.58733Koordinate: 0°15′S 78°35.24′W / 0.25°S 78.58733°W / -0.25; -78.58733
Država Flag of Ecuador.svg Ekvador
Pokrajina Bandera Província Pichincha.svg Pichincha
Osnutak 6. prosinca 1534.
Osnivač Sebastián de Benalcázar
Vlast
 - Gradonačelnik Dr. Augusto Barrera Guarderas
Površina
 - Ukupna 352 km²
Visina 2.850 m
Stanovništvo (2008.)
 - Grad 1.619.146
 - Gustoća 4.599,84/km²
 - Područje utjecaja 2.239.191
Vremenska zona UTC-5 (UTC-5)
 - Ljeto (DST) UTC-5 (UTC-5)
Poštanski broj 1701
Pozivni broj 593 2
UNESCO-va svjetska baština Grad Quito
Godina uvrštenja 1978.
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo ii, iv
Ugroženost -
Poveznica UNESCO
Službena stranica www.quito.gob.ec
Zemljovid
Quito na karti Ekvador
Quito
Quito

Quito (kečuanski: Qui-To, što znači "mjesto u središtu svijeta") je glavni grad Ekvadora i pokrajine Pichincha, te političko, kulturno i financijsko središte države.

Povijesno središte Quita noću

Osnovali su ga Španjolci 1534. godine na mjestu starijeg Inka naselja Inga. Stara gradska jezgra izgrađena je u kolonijalnom stilu zbog koje je Quito, zajedno s Krakovom, bio prvi grad koji je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama još 1978. godine[1] kao "najmanje izmijenjen španjolski kolonijalni grad iz 16. stoljeća u Novom Svijetu".

Miguel de Santiago, Čudo Gospe Guápula, ulje na platnu iz 17. st. s prikazom Quita
Karta Quita iz 1786. god.

Zemljopisne odlike[uredi VE | uredi]

Quito se nalazi 25 kilometara južno od ekvatora, u malenoj dolini rijeke Guayllabamba u zapadnim Andama, na nadmorskoj visini od 2.850 metara, što ga čini drugim najvišim glavnim gradom na svijetu. On je drugi po veličini grad u Ekvadoru, poslije Guayaquila. Spomenik koji označava ekvator lokalni stanovnici zovu „središte zemlje“ (la mitad del mundo). Moderne četvrti se šire na istočnim obroncima stratovulkana Pichincha (visine 4.794 m) koji je posljednji put erumpirao 1999. godine.

Zahvaljujući nadmorskoj visini i položaju, klima u Quitu je umjerena do hladna, uglavnom konstantna tijekom cijele godine, s najvišom temperaturom od 21º Celzijusa. U Quitu postoje samo dva godišnja doba, ljeto (suho razdoblje) i zima (kišno razdoblje).

Povijest[uredi VE | uredi]

Arheološki nalazi su potvrdili kako je ovo područje bilo naseljeno još oko 900. pr. Kr. Još tada je imalo veliku važnost zbog strateškog položaja raškršća nekoliko trgovačkih putova i mjesto intenzivne trgovine.

Ime grada je izvedeno od naroda Quitu koji su naseljavali ovo područje mnogo prije španjolskog osvajanja. God. 1533., Sebastian Benalcazar je mirno osvojio svoj rodni grad koji je do tada bio prijestolnicom naroda Sejrisa i Inka, te je 1541. godine postao i prijestolnicom španjolske kolonije. San Francisco de Quito je ostao glavni grad pokrajine ili predsjedništva Quito do kraja španjolske kolonijalne vladavine.

Franjevački red se prvi uspostavio u Quitu i odmah počeo graditi samostan koji je postao središte obrazovanja i umjetnosti sa svojom školom slikarstva i kiparstva. uslijedili su augustinci, dominikanci i isusovci koji su svojim samostanima naknadno oblikovli izgled grada u baroknom stilu.

God. 1822., general Antonio José de Sucre je u Quitu prolasio neovisnost Ekvadora i grad je postao političko i gospodarsko središte sve do 20. stoljeća.

Grad je pretrpio više potresa od kojih je najveća šteta nastala 1797., 1859. i 1917. godine.


Crkva sv. Franje 1534 - (Quito)

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Quito je izgrađen na neravnom terenu prosječenom s dva duboka klanca (quebradas), od kojih je jedan gotovo u potpunosti premošten kako bi se sačuvala pravilna mreža ulica i koristi se kao jarak koji vodi višak vode s ulica sve do doline Tumbaco.

Usprkos razarajućem potresu iz 1917. godine, Quito je najočuvanije i najmanje izmijenjeno povijesno središte Latinske Amerike. Samostani sv. Franje (San Francisco) i sv. Dominika (Santo Domingo), te crkva i isusovački kolegij La Compañía, svojim raskošnim interijerima su čisti primjer tzv. "Barokne škole Quita" koja je spoj španjolske, talijanske, maurske i flamanske umjetnosti s indijanskim domorodačkim utjecajima.

Na sjeveru Quita se nalazi park Ejido u novom gradu (Mariscal) gdje se nalazi i Nacionalni muzej, Ekvadorska banka i brojni restorani, a odakle vodi put na sjever do Međunarodne zračne luke Mariscal Sucre.

Od 2005. godine, zapadno od grada nalazi se i žičara s gondolama koja vodi do Telefériqa, jednog od vrhova Pichincha visine 4.100 m. Odatle posjetitelji imaju jedinstven pogled na grad i cijelu dolinu.

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Grad Quito je zbratimljen sa slijedećim gradovima:

Park Arbolito u Quitu
Magnify-clip.png
Park Arbolito u Quitu

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Quito
  1. Grad Quito na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 18. siječnja 2012.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]