Sakib Mahmuljin
| Sakib Mahmuljin | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 13. listopada 1951. |
| Mjesto rođenja | Kozarac, BiH |
| Nacionalnost | Bošnjak |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | do 1996. |
| Čin | general |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska |  Armija RBiH (1992. – 1996.)
|
| Rod vojske | pješaštvo |
| Zapovijedao | 3. korpus |
Sakib Mahmuljin (Kozarac kraj Prijedora, 13. listopada 1951.), pravomoćno je osuđeni ratni zločinac, general Armije RBiH i nekadašnji zamjenik ministra obrane Federacije BiH, te visoki dužnosnik Stranke demokratske akcije.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mahmuljin je rođen u Kozarcu.[1] Tijekom rata u BiH bio je među najvišim bošnjačkim generalima i zapovjednik većine postrojbi odreda El Mudžahid,[2] koje je podržavao i štitio.[3] Snimljen je i njegov sastanak s vođama mudžahedina.[4] Postao je zapovjednik 3. korpusa u rujnu 1994.[5] Izjavio je da su mudžahedini Aliji Izetbegoviću i Iranu poslali 28 odsječenih glava srpskih vojnih zarobljenika.[6] Njegova dvojica braće, Omer i Nagib, ubijeni su u logoru Omarska.[7]
Nakon Daytonskog sporazuma, sredio je naseljenje 89 mudžahedinskih obitelji u Gornju i Donju Bočinju.[8] Dževad Galijašević, načelnik Općine Maglaj, naredio je 2000. izgon mudžahedina nastanjenih u srpskim kućama u spomenutim selima, međutim, naređenje nije nikad izvršeno.[9]
Nakon rata, Mahmuljin je imenovan zamjenikom ministra obrane Federacije BiH. Služio je od 18. prosinca 1996. do 12. ožujka 2001., u vrijeme dok su ministri obrane bili Ante Jelavić i Miroslav Prce u vladi Edhema Bičakčića.
Za Mahmuljina se sumnja da je počinio ratne zločine u razdoblju između srpnja i listopada 1995, u okolini Vozuće, dok su vođene borbe za to mjesto. Oko 50 srpskih ratnih zarobljenika je ubijeno.[1] Pod tom optužbom uhićen je 8. prosinca 2015., no pušten je idući dan.[10] Na sudu se, 4. veljače 2016., izjasnio da nije kriv.[11]
Hrvatsko državno odvjetništvo podiglo je u ožujku 2017. optužnicu protiv Mahmuljina i nekoliko drugih časnika Armije RBiH zbog ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom rata u BiH.[12]
Sud Bosne i Hercegovine proglasio ga je 22. siječnja 2021. godine krivim za ratne zločine i osudio ga na 10 godina zatvora.[13] U travnju 2022. na drugostupanjskom sudu kazna mu pravomoćno smanjena na 8 godina zatvora.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Uhapšen komandant 3. korpusa Armije RBiH Sakib Mahmuljin. Nezavisne novine, 8. prosinca 2015. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
- ↑ Schindler, 2007., str. 166.
- ↑ Schindler, 2007., str. 256.
- ↑ Starr, 2002., str. 59.
- ↑ Shrader, 2003., str. 167.
- ↑ Schindler, 2007., str. 224.
- ↑ Sivac-Bryant, 2016., str. 54.
- ↑ Schindler, 2007., str. 255.
- ↑ Deliso, 2007., str. 20.
- ↑ General Sakib Mahmuljin na slobodi! Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. prosinca 2017. (Wayback Machine) Dnevni avaz, 9. prosinca 2015. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
- ↑ Sakib Mahmuljin se izjasnio da nije kriv. Fokus, 4. veljače 2016. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
- ↑ Hrvatska diže optužnice protiv Atifa Dudakovića, Halilovića i drugih časnika Armije BiH! Narod.hr, 13. ožujka 2017. Pristupljeno 14. ožujka 2017.
- ↑ Jutarnji list – Mahmuljin osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnih zločina: Zapovjedao je i postrojbom 'El mujahedin'. www.jutarnji.hr. 22. siječnja 2021. Pristupljeno 22. siječnja 2021.
Knjige[uredi | uredi kôd]
- Deliso, Cristopher: The Coming Balkan Caliphate: The Threat of Radical Islam to Europe and the West. Greenwood Publishing Group, 2007.
- Schindler, John: Unholy Terror. Zenith Imprint, 2007.
- Shrader, Charles: The Muslim-Croat Civil War in Bosnia: A Military History, 1992-1994. Texas A&M University Press, 2003.
- Sivac-Bryant, Sabina: Re-Making Kozarac: Agency, Reconciliation and Contested Return in Post-War Bosnia. Springer, 2016.
- Starr, Jill: Islamic Fundamentalist’s Global Network – Modus Operandi – Model Bosnia I. Documentation Centre of Republic of Srpska, 2002.