Samuilo (car)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Samuilo)
Skoči na: orijentacija, traži
Samuilova država

Samuilo je bio prema većini svjetskih povjesničara bugarski car[1], a prema nekim izvorima makedonski[2] car iz vladarske dinastije Komitopula. Sin je brsjačkog kneza Nikole Komitopula[nedostaje izvor] i Hrippsimije iz armenske vladarske kuće Bagratuni (arm. Բագրատունիներ).[nedostaje izvor] Brat je Davidov, Mojsijev, Aronov.

Prva Samuilova žena je bila Kosara. Kasnije je oženio Agatu, neznanog podrijetla, s kojom je imao petero djece: sina Gabrijela Radomira (koji se kasnije dvaput ženio, za Jelena Arpadović i Irena iz Larise), te kćerke Teodoru Kosaru (kasnije se udala za dukljanskog vladara Vladimira), Miroslavu Komitopulo (kasnije se udala za zarobljenog bizantskog plemića Ašota), Katunu Anastaziju (kasnije se udala za ugarskog plemića Vazula (Bazila)) i Agatu.

Bugarsko Carstvo[3] (također u povijesnoj znanosti nazivano i kao Zapadnobugarsko Carstvo)[4] bilo je na vrhuncu po veličini i moći za vrijeme njegovog vladanja, po čemu ga se najčešće u Republici Makedoniji i naziva – Samuilovo carstvo.

Od 980. do 997., Samuilo je bio zapovjednik za cara Romana I. iz kuće Krum, drugog preživjelog sina cara Petra I.

Samuilo je vladao je od 997. do 6. listopada 1014., dva mjeseca nakon poraza u Bitci na Belasici, kada je vidjevši svoju oslijepljenu vojsku, doživio srčani udar. Na vlasti ga je naslijedio njegov sin Gavrilo Roman.

Prema navodima Ivana Skilice, Samuilov potomak po ženskoj lozi bio je dukljanski veliki knez Mihajlo, „vladar onih koji se zovu Hrvati”, zbog čega su ga makedonski ustanici u Ustanku Jurja Vojteha pozvali u pomoć i zamolili da im njegov sin bude vladar.[5]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vidi:
    Ulf Brunnbauer, Drevna nacionalnost i vjekovna borba za državnost: historiografski mitovi u Republici Makedoniji (BJRM), u zborniku: Historijski mitovi na Balkanu : zbornik radova, Institut za istoriju, Sarajevo, 2003., ISBN 9958-9642-1-X, (COBISS.SR)
    Wikicitati „Postojeća nauka smatra Samuilovu državu bugarskom, što je pretpostavka koja ima oslonca u primarnih izvorima: bizantijski autori zovu je 'Bugarska' a njen živalj 'Bugari'. Samuil je sebe smatrao vladarom 'Bugara', a ne 'Makedonaca'. Bizantijski car Vasilije II, koji je zadao strašan poraz Samuilovim snagama 1014. godine, zaslužio je epitaf 'bugarski koljač'.”
    ()
    • Tibor D. Živković, „Pohod bugarskog cara Samuila na Dalmaciju”, Istorijski časopis, br. 49., SANU – Historijski institut, Beograd, 2002., str. 9. – 25.
    • Srđan Pirivatrić, Samuilova država: Obim i karakter, Vizantološki institut Srpske akademije nauke i umetnosti, Posebna izdanja, Knjiga 21, Beograd, 1997., str. 133. – 144.
    Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia : origins, history, politics, 2. izd. (2nd ed.), Cornell University Press, Ithaca, 1988., ISBN 0-8014-9493-1, „The Macedoine”
    Wikicitati „Both the Greeks and the Bulgars could claim far deeper roots than the Serbs, pointing to Macedonia's place in Byzantine and medieval Bulgarian empires long before Serbian conquest (the Bulgar periods were roughly from Presian to Samuil's successors, 836 – 1018, and again in intervals during the Second Bulgarian empire, about 1197 – 1246, 1257 – 1277).”
    ()
    • Steven Runciman, A history of the First Bulgarian Empire, Knjiga 3. The Two Eagles, Poglavlje III: The end of an empire, G. Bell and Sons, London, 1930., (COBISS.SR)
    Wikicitati „In the west of Bulgaria, at the time of the Russian invasions, there lived a count or provincial governor called Nicholas. By his wife Rhipsimé he had four sons, whom he named David, Moses, Aaron, and Samuel; to the world they were collectively known as the Comitopuli, the Count’s children. Of what province Nicholas was governor we do not know, nor when he died. By the time of the abdication of Tsar Boris, his sons had succeeded to his influence; and to them the Western Bulgarians looked to preserve their independence.”
    ()
    • Барбара Йелавич, История на Балканите, Т. 1: XVIII-XIX век, науч. ред. Милен Куманов; прев., ред. Мирела Христова, 2. изд., ИК Амат-АХ, София, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (т. 1), str. 32.; Barbara Jelavich, History of the Balkans, Vol. 1., Eighteenth and nineteenth centuries, Cambridge University Press, Cambridge − New York − Melbourne, 1999., ISBN 0-521-27458-3, ISBN 0-521-25249-0, (COBISS.SR), str. 32.; Barbara Jelavich, Istorija na Balkanite, Sv. 1.: XVIII − XIX st., znanst. redakcija: Milen Kumanov; prevela i priredila Mirela Hristova, 2. izd., IK Amat-AH, Sofija, 2012., ISBN 978-954-9877-27-4 (Sv. 1.), str. 32.
    • Ф. И. Успенский (Успенский, Фёдор Иванович), История Византийской империи: Период Македонской династии : 867-1057, "Мысль", Москва, 1997., ISBN 5-244-00873-0, Глава XXI "Начало войны с Болгарией" (стр. 397. − 407.), Глава XXIII Греко-болгарская война. Подчинение Болгарии" (стр. 415. − 429.); F’odor Ivanovič Uspenskij, Istorija Vizantijskoj imperii: Period Makedonskoj dinastii (867. – 1057.), Mysl’, Moskva, 1997., Poglavlje 21.: „Načalo vojny s Bolgariej”, str. 397 – 407.; Poglavlje 23.: „Greko-bolgarskaja vojna. Podčinenie Bolgarii” str. 415. − 429.
    • Lav Đakon (1988). „Povijest”. Izdavačka kuća „Nauka”. Moskva. (Komentari: М. R. Razumova i S. А. Ivanova). str. 220
    Litavrin, Gennady G. (1985). „Раннефеодальные государства на Балканах VI-XII вв.”, Akademija nauka SSSR-a. Institut za istraživanje Slavena i Balkana. Moskva. Izdavačka kuća „Nauka”. Poglavlje 4. „Formiranje i razvoj Bugarske feudalne države (kraj 7. st. – početak 11. st.)”. (Posljednji period povijesti prvog Bugarskog Carstva). str. 178. – 181.
    V. Gorin (1999). Državno sveučilište u Moskvi. „Osvajanje bugarskog Bizantijuma (kraj 10. st. – početak 11. st.)” (u ruskoj kronografiji). „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
    • I. I. Kaliganov (1999). Institut za istraživanje Slavena. RAN. „Refleksije na makedonski dio paleo-Bugarske”. „Makedonija – Problemi povijesti i kulture”. Institut za istraživanje Slavena. Ruska Akademija znanosti. Moskva
    • Dimitri Obolensky. „Bizantijum i Slaveni” (1994). St. Vladimir's Seminary Press. str. 322
    • „Ljetopis popa Dukljanina” Poglavlje 33.
    Wikicitati „U to vrijeme u bugarskom narodu se uzdignu neki Samuil, koji je zapovijedio da ga zovu carem, i vodio je mnogo ratova protiv Grka, koje izbači iz čitave Bugarske, tako da u njegovo vrijeme oni nijesu više smjeli da se približe toj strani.”
    ()
    • Ivan Skilica. „Bitka na Belasici 29. srpnja 1014.” Synopsis Historion
  2. Vidi:
    • Vladimir Ćorović (2001). „Istorija srpskog naroda”. Poglavlje 6. Држава маћедонских Словена („Država maćedonskih Slovena”). Izdanje na web stranici: www.rastko.org.yu. Beograd
    • Branko Panov (1999). „Makedonija kroz povijest”. „Меnоrа”, Skoplje. str. 15
    • „Povijest makedonskog naroda” (2000). Poglavlje 1. „Makedonija od prapovijesti do padanja pod osmansku vlast”. Institut za povijest. Skoplje. str. 357
  3. Runciman, Steven (1930). „A history of the First Bulgarian Empire”. London. str. 217 – 272.
  4. Irechek Constantine (1978). „Povijest od Bugara”. Sofija. str. 216 – 233.
  5. Dominik Mandić (1972). „Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora”. ZIRAL. str. 166 – 167

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Crown of Saint Edward.svgP vip.svg Nedovršeni članak Samuilo (car) koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.