Duklja

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je glavno značenje pojma Duklja. Za druga značenja, pogledajte Duklja (razdvojba).
Bodin, kralj dukljanski

Duklja je najstarija povijesna crnogorska država nastala u drugoj polovici 10. stoljeća tijekom vladavine Svetoga Vladimira. Pod dinastijom Vojislavljevića će Duklja doživjeti svoj uspon, ali i pad koncem 12.stoljeća.

Sadržaj

[uredi] Naziv

Naziv Duklja potječe od rimskoga grada Duklja, sada gradine u blizini suvremene Podgorice, te od ilirskoga plemena Dukljana (latinski Docleata) koji su živjeli na potezu od Podgorice do današnjeg Nikšića.

[uredi] Slaveniziranje

Slavenski preci današnjih Crnogoraca su u 8. stoljeću ovladali gradom Dukljom, okolnim planinama, Skadarskim jezerom i dijelom obale Jadranskoga mora prihvaćajući, ne samo kršćanstvo, već i etnonime Duklja-Dukljani.

[uredi] Crvena Hrvatska

Ljetopis popa Dukljanina (glava XI.), koji je nastao koncem 12. stoljeća, donosi izvješće o razdiobi na Duvanjskom saboru 753. godine kojom je Duklja od druge polovice 8. stoljeća i kasnije bila dijelom Crvene Hrvatske. Prostirala se od Duvna do Drača u Albaniji.

[uredi] Prvi dukljanski vladar

Pečat dukljanskoga arhonta Petra

Arhont Petar bio je vladar Duklje, no povjesnica nije točno utvrdila u kojem vremenskom razdoblju; iza njega je ostao pečat, koji se danas čuva u Berlinu, a na kojem piše: Petar Arhont Duklje Amin.

[uredi] Vojislavljevići

Mihailo, dukljanski kralj

Vojislav, dukljanski knez, nakon što je 1042. potukao Bizantice i njihove raško-bosansko-humske vazale (Bitka kod Bara), osamostalio je Duklju.

Njegov sin Mihailo će najkasnije 1077. postati kralj.

Nslsjednik Mihaila, njegov sin kralj Bodin, ovladao je i velikim djelovima Raške, Bosne, Albanije, te okolicom Dubrovnika. Bodinovom smrću će moć Dukljanskoga kraljevstva, neprekidnim unutarnjim borbama za vlast, trajno opadati.

Dukljansko kraljevstvo je raški župan Nemanja konačno 1185. godine pokorio, porušivši, osim Kotora, sve druge dukljanske gradove.

[uredi] Vjera

Duklja je bila katolička zemlja. Od 1089. tadašnja biskupija iz Bara je, odlukom pape, izdignuta na rang nadbiskupije koja se u Ljetopisu popa Dukljanina pominje kao Dukljanska crkva.

No, nakon srpskog osvajanja Duklje, tijekom narednih stoljeća, uz ne male otpore će pravoslavlje postati dominatnom vjerom.

[uredi] Etnogeneza

Bizantski kroničar, car (945-959) Konstantin Porfirogenet, u svome znamentom djelu De administrando imperio - premda za sve okolne zemlje nabraja južnoslavenske narode što su ih naseleli - za Duklju ne navodi da su je naselili ni Srbi ni Hrvati.[1]

[uredi] Zanimljivost

I nakon perioda Crvene Hrvatske, u Duklji su, ne samo u Boki kotorskoj i dijelu suvremenog Crnogorskog primorja, živjele skupine Hrvata.

Bizantski vojskovođa i kroničar Nićifor Vrijenije bilježi kako je u razdoblju od 1072. do 1075. Bodin, po naredbi svoga oca dukljanskoga kralja Mihaila, predvodio vojsku od "Dukljana i Hrvata" kao pomoć slavenskim ustanicima na Balkanu, te kako je ta vojska "zlostavljala Ilirik". [2]

U Prizrenu (Kosovo) ustanici su ga krunisali svojim carem pod imenom Petar. Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na sjeveru opsjedao bizantske utvrde na Dunavu.

Na drugom mjesto u svojoj kronici, Vrijenije piše:

"...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu". [3]

[uredi] Vladari iz dinastije Vojislavljevića

  • Vojislav, dukljanski knez, Sveti Vladimir mu je bio stric ili brat od strica, vladao od 1018. do 1043., osamostalio Duklju, 1042. pobjedio kombiniranu bizantsku vojsku.
Kralj Mihailo ma fresci crkve u Stonu (Hrvatska)
  • Bodin, dukljanski kralj, vladao od 1082. do 1108. godine, za njegovoga doba Dukljansko kraljevstvo bilo je na vrhuncu.
  • Mihailo II., dukljanski kralj, naslijedio oca Bodina nakon njegove smrti 1108. godine, no ubrzo je bio svrgnut.
  • Dobroslav, dukljanski kralj, sin Mihaila i polubrat Bodina, voljom je naroda izabran za kralja, no ubrzo je postao žrtva urote koju je ispleo raški župan Vukan koji ga je zatvorio. Pustio ga je na slobodu, ali je Dobroslava, njegov nasljednik na dukljanskom prijestolju kralj Vladimir, oslijepio. Umro je Dobroslav u samostanu Sv. Srđa i Vakha pokraje rijeke Bojane.
  • Vladimir, dukljanski kralj, unuk Mihaila, surađivao s raškim županom Vukanom i bio eksponent raške struje u Duklji o kojoj izvještava i Ljetopis popa Dukljanina. Otrovan je 1118. po naređenju Bodinove žene kraljice Jakvinte.
  • Đorđe, u dva navrata dukljanski kralj, najprije 1118. a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine. Sin Bodinov. Sa svojom majkom Jakvintom se žestoko obračunavao s raškom strujom u Dukljanskom kraljevstvu. No, Bizant je uskoristio unutarnje borbe, pa su poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestonicu Skadar, uhitili Jakvintu i poslali je u Carigrad kamo je i umrla. Nakon borbi, Đorđa su Bizantici zarobili i odveli također u Carigrad gdje je i umro.
  • Grubeša, dukljanski kralj, sin kneza Branislava, vladao od 1118. do 1125. kao bizantski vazal, te ratovao protiv kralja Đorđa, u jednom takovom boju i pogunuo.
  • Gradihna, dukljanski kralj, vladao od 1131. do 1141. godine, sin kneza Branislava, za kralja postavljen kao bizantski vazal. Ljetopis popa Dukljanina opisuje kako je bio Gradihna "blag, krotak, milosrdan, zaštitnik udovica i siročadi". Moć je Dukljanskoga kraljevstva za njegova doba već bila na izmaku.
  • Radoslav, dukljanski knez, naslijedio pristolje do svoga oca kralja Gradihne, no za razliku od njega i svih ostalih Vojislavljevića od doba Mihaila, Radoslav nije nosio titulu kralja, što bjelodano svjedoči o dezintegraciji moći Dukljanskoga kraljevstva. Skupa sa svojom braćom Jovanom i Vladimirom pokušao je Radoslav organizirati oružani otpor srpskim napadima koje je predvodio raški župan Nemanja. No, u tome nisu imali uspjeha.

[uredi] Povezani članci

[uredi] Vanjske poveznice

[uredi] Izvori

  1. ↑ Nedoumice srpskih povjesničara oko etnogeneze Duklje
  2. ↑ Nićifor Vrijenij: Opis njegove borbe protiv Dukljana i Hrvata
  3. ↑ Nićifor Vrijenij: "Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik"


Nedovršeni članak Duklja koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Duklja"
Osobni alati
Napravi zbirku