Stjepan Filipović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Stjepan Filipović. Za druga značenja, pogledajte članak o hrvatskom književniku iz Bačke Branku Jegiću kojemu je pseudonim bio Stjepan Filipović..
Stjepan Filipović
Stjepan Filipović
Stjepan Filipović nekoliko trenutaka prije smrti.
Pseudonim(i) Stevo
Rođenje 27. siječnja 1916.
Smrt 22. svibnja 1942.
Nacionalnost Hrvat
Portal: Životopis

Stjepan "Stevo" Filipović (Opuzen, 27. siječnja 1916. - Valjevo, 22. svibnja 1942.), bio je komunist i tijekom Drugoga svjetskog rata pripadnik srbijanskih partizanskih odreda. Proglašen je za Narodnoga heroja Jugoslavije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Stjepan Filipović rođen je u Opuzenu, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, današnjoj Hrvatskoj, kao treće od petero djece Antona i Ivke Filipović.[1] Prije Drugoga svjetskog rata obitelj Filipović se dosta selila te je živio u Županji, Mostaru i u Kragujevcu. U Kragujevcu je izučio bravarski zanat i svladao osnove električarskog, stolarskog i knjigovezačkog zanata.[1] 1937. godine priključio se radničkom pokretu i prvi put uhićen je i osuđen na godinu dana zatvora. 1940. godine pridružio se Komunističkoj partiji Jugoslavije.

Filipović se nalazio u Valjevu 1941. godine kada je počeo rat u Jugoslaviji. Početkom srpnja 1941. godine priključio se u Kolubarsku četu Valjevskoga partizanskog odreda gdje je postao desetar te vodnik i zamjenik komandira čete a krajem rujna 1941. godine prešao je u Mačvanski partizanski odred gdje je vršio dužnost komesara odreda a nakon toga Filipović je imenovan za komandanta Tamnavsko-kolubarskoga bataljona Valjevskoga NOP odreda.[1] 24. prosinca 1941. godine zarobili su ga tzv. legalizirani četnici koji su pripadali formacijama četnika Koste Pećanca.[1] U četničkome zatvoru u Loznici bio je mučen pa je potom sproveden u Šabac gde je zatvoren s ostalim zarobljenim partizanima te su potom bili prebačeni u logor u šabačkom naselju Senjak koji je bio pod kontrolom Nijemaca i Ljotićevaca a potom je Filipović predan njemačkom Gestapu i premješten je u Beograd.[1] Poslije neuspjelog ispitivanja početkom svibnja 1942. godine Filipović je premješten u Valjevo.[1] Presudom njemačkoga vojnog suda Filipović je osuđen na smrt vješanjem. Obješen je u Valjevu 22. svibnja 1942. godine. Neposredno prije pogubljenja, pred masom koja je dovedena gledati javno vješanje, glasno je antifašističkim parolama izrazio podršku KPJ i Crvenoj armiji. Obješen je 15 minuta ranije nego što je bilo predviđeno. Njegovo tijelo je na mjestu vješanja ostavljeo još nekoliko dana, a potom je odnešeno u nepoznatom pravcu i do danas se ne zna gdje je pokopan.[2]

Braća[uredi VE | uredi]

Brat Stjepana Filipovića, Šimun, strijeljan je u Kragujevcu 20. listopada 1941. godine za vrijeme njemačke odmazde nad stanovništvom toga grada.[1] Prema svjedočenju Stjepanove i Šimunove sestre Jelice, Šimun je kao Hrvat vjerojatno mogao izbjeći smrt međutim odbio je naglasiti svoje etničko podrijetlo podijelivši sudbinu svojih sugrađana.[1] Drugi Stjepanov brat, Nikola, bio je borac Kragujevačkoga partizanskog odreda od 1941. godine a poginuo u svibnju 1943. godine na Zelengori kao borac Prve proleterske brigade.[1]

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Stjepan Filipović proglašen je Narodnim herojem Jugoslavije 1949. godine.
  • U Valjevu podignut mu je spomenik 1961. godine (rad Vojina Bakića).
  • U rodnome Opuzenu podignut mu je spomenik 1978. godine (rad Mire Vuce i Stjepana Gračana).
  • Četiri osnovne škole u SFRJ nosile su naziv po Stjepanu Filipoviću: u Opuzenu, Divcima (Valjevo), Velikim Crljenima (Lazarevac) i u Beogradu a danas je samo osnovna škola u Divcima ostala nositi naziv po njemu.[1]
  • Od 2011. godine dodjeljuje se, za glavnu nagradu, na Opuzenskom filmskom festvalu kipić "Stjepan Filipović" (rad kipara Davora Popovića)[3].
Spomenik Stjepanu Filipoviću u Valjevu.

Oskrnavljenja spomenika i biste, planovi restauracije[uredi VE | uredi]

  • U noći s 17. na 18. srpnja 1991. godine spomenik u Opuzenu je miniran.[1] Počinitelji tog vandalizma nisu do danas pronađeni a spomenik još nije obnovljen. 2010. godine uklonjeno je postolje spomenika pri izgradnji poslovno-poduzetničke zone na ulazu u grad Opuzen.[4] Obnova spomeničkoga kompleksa Stjepanu Filipoviću ušla je među sedam prioritetnih na državnoj razini i novac je osiguralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,[4] a planira se postavljanje spomenika u parku koji se nalazi u samom središtu grada[5].
  • Njegov spomenik u Valjevu bio je više puta oskrnavljen a bista koje je postavljena u centru grada srušena je u veljači 1991. godine. Obnovljena je, a ponovno je porušena 2004. godine.[1] Bista je potom nekoliko godina stajala u prostorijama lokalnoga komunalnog poduzeća pa je nakon ponovnoga obnavljanja 13. kolovoza 2009. godine, od pripadnika lokalnoga pristalice neonacističke organizacije Nacionalni stroj, na njoj nacrtan kukasti križ.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 (srp.) Milan Radanović, Stjepan Filipović: heroj radničke i antifašističke borbe: 70 godina od smrti, pristupljeno 11. siječnja 2012.
  2. (srp.) B. Novović, Sudbina heroja koji je zadivio ceo svet. Budacima na legendu, Politika, 7. listopada 2006., pristupljeno 11. siječnja 2013.
  3. Stanislav Soldo, "Volim te jako" najbolji film opuzenskog festivala, Slobodna Dalmacija, 29. kolovoza, 2011., pristupljeno 21. siječnja 2013.
  4. 4,0 4,1 Stanislav Soldo, Pao partizan antifašisti će tužiti opuzensku vlast, Slobodna Dalmacija, 24. rujna 2010., pristupljeno 11. siječnja 2013.
  5. Ahmet Kalajdžić, Srušeni heroj Stjepan Filipović vraća se u centar Opuzena, Slobodna Dalmacija, 6. studenoga 2010., pristupljeno 11. siječnja 2013.