Sumartin
| Sumartin | |
|---|---|
 Luka u Sumartinu | |
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
| Općina/grad | Selca |
| Površina[1] | 6,1 km2 |
| Koordinate | 43°16′44″N 16°52′16″E / 43.279°N 16.871°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 477 |
| – gustoća | 78 st./km2 |
| Poštanski broj | 21426 Sumartin |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | ST |
  Sumartin Sumartin na zemljovidu Hrvatske | |
Sumartin je priobalno najmlađe mjesto na istoku otoka Braču, u općini Selca. Administrativno pripada općini Selca. Prema popisu stanovnika iz 2011. godine, Sumartin ima 474 stanovnika.[3] Sumartin je najmlađe mjesto na otoku Braču. Naselje su 11. studenoga 1646. utemeljili prognanici iz Bosne.[4]
Kao zanimljivost, valja navesti da se u Sumartinu i bližem mu susjedstvu govori štokavskim narječjem hrvatskog jezika, za razliku od čakavske većine na ostatku otoka. U Sumartinu je najstarije brodogradilište na Jadranu. Stanovništvo se uglavnom bavi ribarstvom i maslinarstvom.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Na krajnjem istočnom dijelu otoka razvio se Sumartin i to u doba Kandijskoga rata oko 1645. godine. Novi stanovnici, predvođeni franjevcima iz Makarskoga primorja popravili su postojeću crkvicu posvećenu svetom Martinu i pokraj nje skromno prebivalište formiravši tako jezgru novoga naselja. Obrađivanjem okolnih polja i vinograda stekli su osnovicu za daljnji brz razvoj svoga naselja. Poticaj im je dao general Foscolo 16. prosinca 1647. time što je obdario doseljene franjevce i novo stanovništvo posebnom ispravom u kojoj ističe sve njihove zasluge. Razvoj toga naselja vidi se i u crkvenim vizitacijama u kojima se spominje da je Sumartin 1678. godine imao 104 stanovnika, 1702. 200, 1712. 300, 1760. 352, a 1764. godine 370 ljudi.
Za gradnju crkve u Sumartinu bio je zaslužan Marija Petri Niseteo koji je 6. lipnja 1709. izborio od bračkoga kneza Ivana Dominika Zane dopusnicu i pomoć cijeloga pučanstva istočnoga bračkog područja. Godine 1738. na redovničkome zboru u Sinju samostanska zajednica je proglašena pravim samostanom pa je to utjecalo na daljnji razvoj novoformiranog naselja. Osnovna škola osnovana je u mjestu 1863. godine.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
| broj stanovnika | 423 | 475 | 550 | 608 | 751 | 724 | 579 | 575 | 586 | 522 | 445 | 544 | 618 | 482 | 474 | 477 | |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- fra Andrija Dorotić, pretpreporodni borac za hrvatsko sjedinjenje (Dalmacije s ostatkom Hrvatske)
- Petar Skansi, košarkaški trener
- Mario Puratić
- Lujza Wagner Janović
- Željko Puratić
- Ante Štambuk
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Brački zbornik br. 6, Dasen Vrsalović-Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Supetar 1968.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. www.dzs.hr. Pristupljeno 13. prosinca 2020.
- ↑ Matthias Koeffler, Dalmatien : Unterwegs zwischen Zadar und Dubrovnik, 2., aktualisierte Auflage, Berlin : Trescher Verlag, 2011., ISBN 978-3-89794-179-3, s. 226.
»Sumartin ist ein kleiner verschlafener Fährhafen, in dem die Autofähren von Makarska anlegen. Vor den Türken Geflüchtete aus Bosnien gründeten den Ort am 11. November 1646 und benannten ihn nach dem heiligen Martin.«(Koeffler, 2011., 226.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sumartin |
| ||||||||||||||||||||||||||