Vrana (Pakoštane)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vrana
Vrana na karti Hrvatska
Vrana
Vrana
Vrana na zemljovidu Hrvatske
Županija Zadarska županija
Općina/Grad Pakoštane
Zemljopisne koordinate 43°57′22″N 15°33′43″E / 43.956°N 15.562°E / 43.956; 15.562Koordinate: 43°57′22″N 15°33′43″E / 43.956°N 15.562°E / 43.956; 15.562
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 724
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 790
Pošta 23211 Pakoštane
Pozivni broj +385 023
Autooznaka ZD
Vrana na karti Zadarska županija
Vrana
Vrana
Vrana na zemljovidu Hrvatske

Vrana je naselje u Zadarskoj županiji u blizini Vranskog jezera. Pripada Ravnim kotarima

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se na 43° 57' 23" sjeverne zemljopisne širine i 15° 33' 43" istočne zemljopisne dužine, sjeverno od Vranskog jezera, 6 km od Pakoštana, 13 km istočno od Biograda te nekoliko kilometara zračne udaljenosti od jadranske obale.

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Upravno pripada općini Pakoštane u Zadarskoj županiji.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stari grad Vrana

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U latinskim izvorima Vrana se nazivala Aurana, Laurana i Arauzona. Sama tvrđava oko koje se kasnije razvilo naselje spominje se već u 9. stoljeću te je bila posjed hrvatskih kraljeva. U 11. stoljeću ondje se nalazio benediktinski samostan sv. Grgura, koji je kralj Dmitar Zvonimir darovao 1076. Svetoj Stolici. Razlog zbog kojeg je Zvonimir vranskom samostanu namijenio vodeću ulogu u crkvenom reformskom pokretu su gospodarska snaga i značajan strateški položaj - blizina najvažnijih gradova Zadra, Biograda i Nina. Izravna papinska vlast značila je izuzeće iz nadležnosti lokalnih crkvenih i svjetovnih velikaša, pa se Vrana brzo razvija u novi centar moći, a vranski prior postaje značajan politički čimbenik. U Vrani su se nalazili i znakovi kraljevskog dostojanstva kojim su se služili papinski legati prilikom krunidbe hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara. Templari preuzimaju upravu gradom, samostanom i njegovim imanjem 1136. sve do ukinuća reda 1312. kada prelazi u ruke Ivanovaca.

U osobi vranskog priora posebno u doba (priorata) hrvatskog bana Ivana Paližne skoncentrirana je velika crkvena, politička i vojnička moć. Zbog čestih sukoba između knezova i kraljeva s jedne strane, te banova i vranskog priora s druge, hrvatsko-ugarski su kraljevi uz suglasnot pape hrvatske banove posebnom uredbom imenovali i titulom vranskog priora.

Vrana na zemljovidu iz 16. stoljeća

Kada je Ladislav Napuljski 1409. godine prodao Dalmaciju Mletačkoj Republici za 100.000 dukata i Vrana dolazi pod mletačku vlast. U to vrijeme nastaje Vranski zakonik, važan povijesni dokument iz 15. stoljeća, a sastavljen je od 33 članka. Vrijedio je za područje Vrane i okolice te pokazuje administrativno-sudsko ustrojstvo toga tvrđavskog naselja s jakim elementima hrvatskog običajnog prava. Pisan je arhaičnim talijanskim jezikom, a zaključak latinskim. U Vrani su rođena dva znamenita majstora renesanse iz koji su se školovali i djelovali u Italiji: graditelj Lucijan i kipar Franjo Laurana (Vranjanin).

Osmanska vlast[uredi VE | uredi]

Poslije Mohačke bitke 1526. ne postoji više organiziranog otpora osmanskoj najezdi. Padom Knina i Ostrovice Osmanlijama je otvoren put prema Zadru, Ninu i Vrani, koju Mlečani nisu mogli dostatno utvrditi i braniti. Zbog straha od Osmanlija, domaće stanovništvo napušta Vranu i bježi u selo Betinu na otoku Murteru, a djelomice i u južnu Istru. I danas Betinjani imaju velike masline u »Modravama« na prevlaci između mora i Vranskog jezera koje je ostalo pod mletačkom vlašću. Vrana pada u osmanske ruke 1527. godine. Grad i podgrađe naseljavaju se isključivo muslimanskim življem, a okolicu nastanjuje pravoslavno vlaško stanovništvo. Osmanlije su zauzimanjem temeljito preuredili tvrđavu držeći u njoj posadu od 150 pješaka i 100 konjanika. U upravnom pogledu Vrana je pripadala najprije Kliškom, pa Ličkom a zatim Krčkom sandžaku i Skradinskom kadiluku, a njome su upravljale osmanske velikaške obitelji iz roda Atlagića i Durakbegovića.

Jusuf Mašković, vjerojatno porijeklom iz Vrane ili Pakoštana, za osmanske vlasti postao je »silahdar« (čuvar oružja na sultanovom dvoru), a nedugo zatim se strelovito uspinje i postaje drugi vezir i sultanov savjetnik. Godinu dana poslije imenovan je kapudar-bašom, admiralom turske flote, te je za sobom ostavio važan spomenik osmanskog graditeljstva u Vrani. Naime, pred kraj službe, a i bojeći se sudbine većine dostojanstvenika na sultanovom dvoru, odlučio je podići svratište za karavane i trgovce, Maškovića han, danas najzapadniji postojeći svjetovni turski spomenik u Europi. Oko njega melioracijskim radovima uređena su polja. Maškovićevom smrću 1645. obustavljena je gradnja i han je stajao nedovršen i zapušten sve do 2013.

Tijekom Kandijskog rata, Mlečani su nakratko zauzeli Vranu 1647., no kako su se nakon primirja ipak morali povući, topovima su uvelike srušili vranske utvrde i građevine. Kad je u svibnju 1683. godine novi krčki sandžak-beg stigao u Vranu, pokušao je podignuti namete svojim podanicima, što su oni odbili. Odmah se okupilo oko 400 ljudi iz Vrane i okolnih mjesta i dalo na znanje sandžak-begu da se povuče prema Kninu, inače će upotrijebiti silu. Uskoro se sandžak-beg povukao prema u Knin odakle se sporio s Mlečanima o pravnim odnosima i posjedu zemlje. U listopadu 1683., izbijanjem Morejskog rata, lokalno stanovništvo se pobunilo te konačno oslobodilo Vranu. Prilikom konačnog oslobođenja Vrane u mjestu su zatečene tri džamije koje su odmah skupa sa utvrdom porušene.

Novi vijek[uredi VE | uredi]

Nakon oslobođenja od Osmanlija te polaganog oslobađanja čitavog zaleđa, Vrana gubi svoje veliko srednjovjekovno značenje te postaje tek omanje seosko naselje. Godine 1770. mletačka vlast prokopala je kanal (danas poznat kao Prosika) kojim je Vransko jezero spojeno s morem, posušile su se močvare i poljodjelstvo je opet obnovljeno. Vranskim dobrom od 1752. pa sve do 1868. upravljaju plemići Borelli-Vranski, nakon čega postaje državno dobro. Malarija je ostala veliki problem sve do početka dvadesetog stoljeća.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Razvijeno je ratarstvo.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Grb naselja Vrana, usvojen 2013. Odražava bogatu povijest mjesta kroz grbove Templara, Ivanovaca, papinsku tijaru te krunu hrvatskih kraljeva
  • U blizini se nalazi Vransko jezero, koje je dobilo ime po ovom mjestu. To je najveće jezero u Hrvatskoj.
  • Maškovića han, najzapadniji i najočuvaniji svjetovni osmanski spomenik u Europi. Konačno dovršen i obnovljen 2014.
  • Ostatci grada Vrane iz srednjeg vijeka, kada je u Vrani bila skoncentrirana velika politička i crkvena moć.
  • Ostatci rimskog akvadukta koji je opskrbljivao Jader (Zadar) vodom iz obližnjeg izvora[1][2]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Prema jednoj od legendi, hrvatski templari su u Vrani sakrili i zakopali veliko blago, a u tom su blagu bile i zlatne kočije. Navodno su postojale namjere JNA za iskopavanja u Vrani, nadajući se da će se dočepati templarskog blaga, što je zaustavio rat.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Grga Novak i Vjekoslav Maštrović, Povijest Vrane – političko, kulturno i privredno značenje vrane kroz stoljeća, Zadar: Institut JAZU Zadar, 1971.
  • Lelja Dobronić, Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Dom i svijet (Zagreb), 2002.

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Prisega kralja Zvonimira (Wikizvor)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
  1. Mišel KALAJŽIĆ: Vransko jezero - turistički valorizirati!, Slobodna Dalmacija, petak, 2.5.2003.
  2. akvedukt, Hrvatska enciklopedija (LZMK). Pristupljeno 9.12.2014.