Dmitar Zvonimir

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
"Zvonimir" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Zvonimir (razdvojba).
Krunidba kralja Zvonimira
Zaruke hrvatskog kralja Zvonimira, djelo Celestina Medovića u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu.

Dmitar Zvonimir hrvatski kralj, vladao je od 1075. do 1089. godine.

Sadržaj

Povijesni značaj

Naslijedio je Krešimira IV., te odmah počeo rješavati problem obnove vlasti onih gradova koji su bili pod Mletcima.

Kralj Dmitar Zvonimir dobro je procijenio tadašnju vanjskopolitičku situaciju: položaj Bizanta čija je moć slabila i Mlečana koji su se pridružili protivnicima sve jačeg papinstva. Tako je Zvonimir stao uz papu Grgura VII. (1073.-1085.), prihvaćajući suvremenu doktrinu da papa ima pravo dijeliti krune i priznavati posjed zemalja.

U rujnu 1075. papa Grgur VII. poslao je svoje legate Gebizona i Fulkona, s glavnom svrhom da se riješi pitanje o priznanju samostalnosti jedinstvene hrvatsko-dalmatinske države. Nakon što je Dmitar Zvonimir prisegnuo da će biti vjeran podanik papi, poslanik Gebizon okrunio ga je u nedjelju 8. listopada 1075. u Solinu, u crkvi sv. Petra i Mojsija kraljevskom krunom i predao mu druge znakove kraljevske vlasti i papinsku zastavu.

Novi kralj Dmitar Zvonimir obećao je Svetoj Stolici, da će: pomagati vjersku obnovu i braniti Crkvu, da će papi davati godišnji dar u novcu, da će paziti da se Crkvi daju prvine i desetine, da će sprječavati prodaju ljudi, štititi siromahe, udovice i siročad. Ujedno je Dmitar Zvonimir ustupio papi samostan svetoga Grgura u Vrani kao hospicij za njegove poslanike. U tom samostanu, po prijepisu prisege Dmitra Zvonimira, nalazile su se dvije zlatne krune s draguljima. Pretpostavka je da su to krune kralja Tomislava i Stjepana Držislava.

Za krunu kralja Tomislava ne zna se odakle je. No za krunu Stjepana Držislava se zna da je došla iz Bizanta kao priznanje Bizanta Stjepanu Držislavu kao vladaru. Dmitar Zvonimir je okrunjen trećom krunom koja je donešena iz Rima. Te krune su izgubljene u mračnom periodu okupacije od stane Turaka i Venecije (područje Vrane su držali i Turci i Mlečani). No nije isključena mogućnost da je jedna od tih kruna završila u Napulju poslije krunjenja Ladislava Anžuvinca, sina Karla Dračkog, 5. kolovoza 1403. godine u Zadru. Povijesno se ne zna kojom se krunom okrunio Ladislav Napuljski.

Darovnica kralja Zvonimira samostanu opatica sv. Benedikta u Splitu za zemljište Pusticu u Lažanima (1076.-78.), Hrvatski državni arhiv.

Tako je kralj Zvonimir, kao i neki drugi europski vladari, prihvaćanjem papinske političke doktrine, podržavanjem reformnog pokreta, te pružanjem jamstva crkvenim interesima u Hrvatskoj i obećanjem brige o vjerskom i obiteljskom životu, osigurao politički i obrambeni savez sa Svetom Stolicom, državnopravno priznanje Kraljevine Hrvatske (regnum Dalmatiae et Chroatiae) i njen stabilan međunarodni položaj.

Kralj Zvonimir stolovao je u Kninu, a kako za njegova vladanja nije bilo većih ratovanja, ojačao je razvitak gospodarstva i kulture. Zvonimir koji je bogato darivao crkve i samostane, dao je izgraditi trobrodnu baziliku u Biskupiji kraj Knina, a od svih njegovih darova najpoznatiji je dar samostanu svete Lucije u Baški na otoku Krku. Naime redovnici su oko godine 1100. dali uklesati glagoljicom opis darivanja na Bašćansku ploču, na kojoj se spominje ime kralja Zvonimira.

Zvonimir je bio oženjen Jelenom Lijepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava. Imao je sina Radovana i kćer Klaudiju udatu za plemenitaša iz plemena Lapčana, Hrvati su poslije Zvonimirove smrti na prijestolje doveli Stjepana II., sinovca kralja Krešimira IV. Hrvatski narod stoljećima je pamtio razdoblje mira i blagostanja koji su vladali u doba kralja Zvonimira. To se spominjalo na Cetingradskom saboru, ali i stoljećima poslije.

Legenda o smrti

Poznata je legenda[1] o smrti kralja Zvonimira i kletvi o 900-godišnjem prokletstvu. Izvor legende je Ljetopis popa Dukljanina, točnije prijevod prva 23 poglavlja djela na hrvatski iz 15. stoljeća[2]. Naime, samo djelo je nastalo u drugoj polovici 12. stoljeća. Postoje 4 redakcije ovog djela: osnovna latinska redakcija, talijanski prijevod latinske redakcije (načinio 1601. god. benediktinac M. Orbini), prijevod prva 23 poglavlja na hrvatski (nepoznati autor), te prijevod hrvatske redakcije na latinski (preveo Marko Marulić, na molbu Splićanina Dmina Papalića).

Prema legendi, Zvonimir je ubijen 20. travnja 1089. godine u Kosovu (danas Biskupiji) kod Knina. U to vrijeme bizantski car Aleksije I. Komnen bi potučen od Pečenega na donjem Dunavu, a Turci Seldžuci osvojiše Jeruzalem. Aleksije I. Komnen zatraži od pape Urbana II. pomoć za oslobađanje Jeruzalema od Turaka. U isto vrijeme zatraži pomoć i od Dmitra Zvonimira. Kralj Zvonimir sazva sabor u Kosovo kod "pet crkava". No pri pomenu na rat u tuđini nezadovoljnici su ga ubili.

Među brojnim grobovima hrvatskih vladara Toma Arhiđakon je u solinskom mauzoleju vidio epitaf sa Zvonimirova groba i zabilježio ga u "Historia salonitana maior" i oni glase:


Dmitar Zvonimir
 Predloženo je da se ovaj članak ili dio članka premjesti u Wikizvor. (Rasprava)
  1. TKO ĆE MOĆI SUZDRŽATI NAROD, DA NE UZDIŠE,
  2. KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA?
  3. JER U OVOJ TAMI POČIVA SVIJETLA ZVIJEZDA
  4. UZVIŠENA PODRIJETLA. KAKO LI SE ČUDNO TRNE!
  5. JER NJEZINA SE DIVLJAČKA SMRT MOŽE S PROKLINJANJEM TUMAČITI
  6. CRNIM ZLOČINIMA OPAKOGA NARODA
  7. BIJESNI POPUSTIŠE DO KRAJNOSSTI SRCU
  8. I NAJTEŽIM UMORSTVOM POGUBIŠE KRALJA
  9. KREPKE SNAGE, RUKOM MOĆNOGA,
  10. POBOŽNOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POŠTENOGA,
  11. KOJI JE BIO NJIHOV ŠTIT PROTIV DUŠMANIMA,
  12. NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA,
  13. OPLAKUJTE, PRVACI, VEĆ JEDNOM GLAVARA ČASTI,
  14. STARCI I MLADIĆI HRVATSKE ZEMLJE,
  15. JER ŠTO BIJAŠE PRVA SVEČANOST KRALJEVSTVA
  16. I UJEDNO ČAST I SLAVA, SADA JE PROPALO

Kralj Zvonimir prvo je pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marije u Kninu, a poslije je prenešen u Solin.

U crkvi Sv. Marka evanđeliste u Zagrebu nalazi se freska Joze Kljakovića s motivom prisege kralja Zvonimira.

Izvori

  1. ↑ Damir Karbić: Šubići i dobri kralj Zvonimir. Prilog proučavanju upotrebe legendi u politici hrvatskih velikaških obitelji
  2. ↑ Porfirogenet, pop Dukljanin i ostali izvori

Wikizvor

U spomen osamstogodišnjice krunidbe hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira – napisao August Šenoa

Vanjske poveznice

Literatura

1. Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb 1975. NSK signatuta 478.440

2. Ferdo Šišić: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira, Zagreb 1905. NSK signatura II 5.126

3. Stjepan Gunjača: Kako i gdje je svršio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir s dodatkom o grobu kralja Zvonimira na Kapitulu kod Knina, Zagreb 1952, NSK signatura 318.123

4. Stjepan Gunjača: Oko revizije iskopina u Biskupiji, Knin, 1956. NSK signatura 334.634

5. Nada Klaić: Historia Salonitana Maior, Beograd 1967., NSK signatura 112.029 sv399

6. Nada Klaić: Problem Zvonimirove smrti u novijoj literaturi, Zagreb 1963., NSK signatura 371.433

7. Vjekoslav Klaić: Kralj Dimitar Svinimir i njegovo doba, Zagreb 1876., NSK signatura 155.603; 000.485

8. Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća, Zagreb 1899. 118.044

9. Ante Milošević: Crkva Sv. Marije, mauzolej i dvori hrvatskih vladara u Biskupiji kraj Knina, Split 2002., NSK signatura 609.844

10. Mate Zekan: Kralj Zvonimir-dokumenti i spomenici, hrv. i eng., Split 1990., NSK signatura 949.75-05 Z96k (otvoreni pristup na 3. katu); A-II 65.502

11. Franjo Rački: Documenta historiae chroaticae periodum antiquam, Zagreb 1877., NSK signatura 000.615 sv7

12. Franjo Rački: Hrvatska dvorska kancelarija i njezine isprave za vladavine narodne dinastije, Zagreb 1876., NSK signatura 155.397


Prethodnik: Dmitar Zvonimir (1075. - 1089.) Nasljednik:
Petar Krešimir IV. (1058. - 1074.) Stjepan II. (1089. - 1091.)


Hrvatski kraljevi

Trpimirovići

Tomislav • Trpimir II. • Krešimir I. • Miroslav • Krešimir II. • Stjepan Držislav • Svetoslav Suronja • Krešimir III. • Stjepan I. • Petar Krešimir IV. • Dmitar Zvonimir • Stjepan II.

Svačići (Snačići)

Petar Svačić (Snačić)

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Dmitar_Zvonimir"
Osobni alati
Napravi zbirku