Zajednički pothvat

Joint venture ili zajednički pothvat (eng. joint venture, co-venture, syndicate, pool, joint undertaking; njem. gemeinsame Unternehmen) je ugovor kojim dvije ili više osoba ili tvrtki udružuju svoju imovinu i/ili rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog pothvata, a nakon što se poslovni pothvat ispuni, osobe se razdružuju, s tim da suugovaratelji proporcionalno svom udjelu ili dogovoru dijele dobitak i snose gubitak.^[1]

Joint venture je sličan partnershipu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unaprijed određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vrijeme (makar i na više godina), dok partnership predstavlja zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove djelatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.

Za zasnivanje joint venture odnosa ne zahtijevaju se formalnosti osnivanja, ne stvara se novi pravni subjekt, a međusobni odnosi stranaka su fiducijarni, tj. svi suugovaratelji istodobno su fiducijanti i fiducijari. Prema trećima, odgovornost joint venture suugovaratelja je neograničena i može se ograničiti samo ugovorom s trećim, a ne internim sporazumom. Kako nema značajke korporacije, na joint venture se primjenjuju odgovarajuće odluke o partnershipu, pogotovo u poreznim stvarima. Stranke ugovora o joint ventureu mogu biti fizičke i pravne osobe, a najpoznatiji ugovori o joint ventureu sklapaju se u području proizvodnje i prodaje nafte, informacijskih tehnologija, automobilske industrije, mobilnih tehnologija i operaterstva, avio kompanija, bankarstva i dr.

Formuliranje JV[uredi | uredi kôd]

Joint venture može se formulirati kroz niz koraka, gdje je za svaki potrebno mnogo rada, te svaki korak mora biti precizan. Ti koraci su:^[2]

ciljevi, struktura i projiciranje forme zajedničkog pothvata, uključujući i iznos ulaganja kao i financijske aranžmane i dug
proizvodi koje će joint venture tvrtka proizvoditi, njihov tehnički opis i uporaba
alternativne proizvodne tehnologije
procijenjene vrijednosti opreme
procijenjena cijena (e) proizvoda
cijena financijskog ulaganja
analiza tržišta za proizvod koji će se proizvoditi, unutar i izvan terotorija
analiza konkurencije
projicirane prodaje i metoda distribucije
detalji ponude, uključujući i marketing (reklamiranje), transport i skladištenje proizvoda, kao i njihovo ispitivanje kvalitete, poslovi vezani uz nus proizvode i otpad
procijenjeni troškovi za transfer tehnologije
strani marketing na ciljanom tržištu
potrebno osoblje i njihova obuka
financijska projekcija
utjecaj na okoliš
socijalna naknada.

Studija izvodljivosti[uredi | uredi kôd]

Studija izvodljivost pokazuje isplativost joint venture projekta, a u nju je uključen čitav niz parametara, kao što su:

joint venture partneri
ciljevi i struktura joint venture tvrtke
ulaganje i financiranje projekta
proizvodi tvrtke te njihov opis
tehnologija proizvodnje
troškovi potrebne opreme
troškovi transfera tehnologija
cjenovna benefit analiza
analiza tržišta
analiza konkurencije
troškovi opskrbe, transporta, skladištenja, nusproizvoda i otpada.
potrebno osoblje i njihova obuka.

Mane od JV[uredi | uredi kôd]

Neki od nedostataka u zajedničkom pothvatu mogu biti:^[3]

različite filozofije u određivanju očekivanja i ciljeva između joint venture partnera.
neravnoteža u visini ulaganja i stručnosti.
neadekvatna identifikacija, podrška i kompenzacija kod višeg vodstva i menadžmentskog tima.
prilikom udruživanja tvrtki iz različitih kontinenata, dolazi do sukoba kultura i načina rukovođenja kod JV partnera.

Postotak zajedničkog ulaganja[uredi | uredi kôd]

U Sjedinjenim Državama, da bi se osnovalo joint venture društvo, potrebna je sljedeća razina ulaganja:^[2]^[4]

manje od 3 mil. USD; 70% glavnice moraju činiti investicije.
više od 3 mil. USD; 50% glavnice moraju činiti investicije.
više od 10 mil. USD; 40% glavnice moraju činiti investicije.
više od 30 mil. USD; 33% glavnice moraju činiti investicije.

Strani investicijski partneri u SAD-u moraju uložiti minimalno 25% od ukupne vrijednosti glavnice. Kineski ulagači nemaju zakonom predviđeni minimum ulaganja.

Prekid[uredi | uredi kôd]

Joint venture društvo može prestati s radom kada se:

ostvare ciljevi JV pothvata
ne ostvare ciljevi JV pothvata
jedan ili oba partnera ne slažu s ciljevima zajedničke JV tvrtke
jedan ili oba partnera počinju razvijati nove ciljeve
istekne vrijeme zajedničkog pothvata
zbog pravnih ili financijskih razloga
zbog razvoja tržišnih uvjeta u kojima zajednički pothvat više nije relevantan.

Primjeri JV tvrtki[uredi | uredi kôd]

#	JV tvrtka	Područje djelatnosti	Sjedište	Osnutak	Ulagač A	Ulagač B	Postotak ulaganja
1.	Fujitsu Siemens Computers	Informacijske tehnoligije	München, Njemačka	1999.	Fujitsu	Siemens AG	50% : 50 %
2.	Sony Ericsson	Mobilne tehnologije	London, UK	2001.	Sony	Ericsson	50% : 50%
3.	Nokia Siemens Networks	Telekomunikacije	Espoo, Finska	2007.	Nokia	Siemens AG	50% : 50%
4.	Virgin Mobile India	Mobilni operater	New Delhi, Indija	2008.	Virgin Group	Tata Teleservices	???
5.	Verizon Wireless	Mobilni wireless operater	New Jersey, SAD	2000.	Verizon Communications	Vodafone	55% : 45%
6.	NUMMI	Auto industrija	Fremont, Kalifornija, SAD	1984.	General Motors Corporation	Toyota	???
7.	NUMMI	Auto industrija	Fremont, Kalifornija, SAD	2010.	Toyota	Tesla Motors	???
8.	AutoAlliance International	Auto industrija	Flat Rock, Michigan, SAD	1992.	Ford Motor Company	Mazda	50% : 50%
9.	Air France-KLM	Avio kompanija za prijevoz putnika	Pariz, Francuska	2004.	Air France	KLM	???
10.	Air Hong Kong	Avio kompanija za transport tereta	Hong Kong	1986.	Cathay Pacific	DHL Express	???
11.	Shell-Mex and BP	Naftna kompanija	London, UK	1932.	Royal Dutch Shell	British Petroleum	???
12.	Bank DnB NORD	Bankarska grupacija	Kopenhagen, Danska	1992.	DnB NOR	NORD/LB	51 % : 49 %
13.	MSNBC	Kabelski news program	New York, SAD	1996.	NBC Universal	Microsoft	82% : 18%
14.	United Launch Alliance	Proizvodnja svemirskih raketa	Centennial, Colorado, SAD	2006.	Boeing	Lockheed Martin	???