Čitluk (Sinj)
Čitluk | |
---|---|
Čitluk na zemljovidu Hrvatske | |
Država | ![]() |
Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
Općina/Grad | Sinj |
Zemljopisne koordinate | 43°45′14″N 16°38′38″E / 43.754°N 16.644°E |
Stanovništvo (2011.) | |
- Ukupno | 488 |
Broj stanovnika Čitluk (Sinj, Splitsko-dalmatinska) [uredi] | |
2001. | |
2011. | 488 |
2021. | 462 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | ST |
Čitluk je naselje na sjevernom dijelu općine Sinj, između rijeke Cetine te okolnih sinjskih naselja Hrvaca, Karakašice, Jasenskog i Glavica. Naselje se od korita rijeke Cetine uz sam rub Hrvatačkog polja polako u dužinu pruža prema Jasenskom penjući se na brežuljke i ispunjavajući udoline među njima. Selo ima tipična obilježja Zagore i Cetinske krajine te bogatu, ali i slabo istraženu povijest.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
U 1869., 1921. i 1931. podaci su sadržani u naselju Karakašica, kao i dio podataka u 1857. i od 1880. do 1900.
broj stanovnika | 108 | 99 | 136 | 243 | 371 | 500 | 516 | 581 | 611 | 616 | 514 | 552 | 488 | 462 | |||
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Povijest[uredi | uredi kôd]
U današnjem selu Čitluku nalazio se rimski grad Colonia Claudia Aequum, kojega je vjerojatno osnovao car August kao oppidum civium Romanorum (naselje građana Rimskog Carstva. Među raznim pronađenim spomenicima tu su kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u arheološkoj zbirci franjevačkoga samostana u Sinju. U tome se gradu rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin, koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem. Također se na području rimske kolonije Aequum pretpostavlja postojanje građevine amfiteatra za priređivanje krvavih gladijatorskih igara.
U NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovala su 72 stanovnika.[1]
Kultura[uredi | uredi kôd]
Crkva za Čitluk-Jasensko posvećena je sv. Franji Asiškom. Filijala je župe Gospe Sinjske.[2]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Alberto Fortis: Put po Dalmaciji, Marjan tisak, Split, 2004.
- Marin Buovac: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2007.
- Marin Buovac: Kultovi, mitovi i vjerovanja rimskih gladijatora na području Republike Hrvatske, u: Zbornik radova – međunarodni kongres Kost.ar – kult i religija, br. 1, Zadar, 2013, str. 40-50.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Iz povijesti Dalmacije (str. 122) - Bernard Stulli ISBN 86-7397-073-3
- ↑ Grad na gori (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. siječnja 2013. Pristupljeno 1. lipnja 2013. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć)
|