Zelovo (Sinj)
| Zelovo | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
| Općina/grad | Sinj |
| Površina[1] | 11 km2 |
| Visina | cca 800 mnm |
| Koordinate | 43°45′07″N 16°33′04″E / 43.7519°N 16.5511°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 122 |
| – gustoća | 11 st./km2 |
| Poštanski broj | 21230 Sinj |
| Pozivni broj | +385 (0)21 |
| Autooznaka | ST |
  Zelovo Zelovo na zemljovidu Hrvatske | |
Zelovo je naselje Zagore u području Cetinske krajine, a u podnožju južnih padina planine Svilaje, koja je odredila položaj sela, ali i život njegovih stanovnika. Selo se nalazi u sastavu općine Sinj, udaljeno je 14 km od grada Sinja i 7 km od sela Hrvace, koje su ujedno najbliže veće naselje u blizini Zelova.
U okružju sela se nalaze planine Plišivica, Gradina i Orlove Stine (područje koje je dio planine Svilaje s velikim klisurama), koje su poznate po povremenoj naseobini bjeloglavih supova tijekom njihovih migracija prema otoku Cresu i prema Julijskim Alpama u Sloveniji.
U selu se nalazi i crkva Svetoga Vida, sveca koji je zaštitnik sela, a svečano slavlje u selu se odvija na dan Svetog Vida, 15. lipnja.
Selo je poznato po autohtonim zelovskim lulama. To su glinene lule koje su se proizvodile jedino na Zelovu i nigdje drugdje u Hrvatskoj.Osim lula Zelovljani su izrađivali i cigaršpice, drvene igračke, namještaj, predmete svakodnevne uporabe (grablje, vile), dekorativne predmete ukrašene duborezom, drveno posuđe, balote i glazbene instrumente (diple, dvojnice, gusle i svirale). Gotovo svako kućanstvo u Zelovu predstavljalo je proizvodni pogon za razne obrtničke predmete.Vrlo su rijetki seoski krajevi u Hrvatskoj koji su razvijali i njegovali obrtništvo.Ipak najpoznatiji proizvod su glasovite zelovske lule. Koliko se o tim lulama pročulo najbolje svjedoči podatak da su Nijemci u 2. svj. ratu po dolasku na Zelovo tražili tvornice lula kako bi strojeve koje su oni zamišljali da postoje, prilagodili vojnim potrebama. Počeci proizvodnje lula zabilježeni su u prvoj polovini 18. st. kada se u Zelovo doseljavaju obitelji s prezimenima Delaš, Domazet i Jukić koje pokreću izradu lula i cigaršpica[3] dok su se obitelji prezimenom Gabrić bavile njihovom prodajom i preprodajom.[4]
Povijest[uredi | uredi kôd]
U NOB-u tijekom Drugog svjetskog rata sudjelovala su 24 stanovnika.[5]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
| broj stanovnika | 313 | 239 | 329 | 422 | 381 | 451 | 423 | 608 | 439 | 383 | 324 | 312 | 266 | 181 | 181 | 122 | |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske.
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima.
- ↑ Zelovske glinene lule. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2016. Pristupljeno 14. kolovoza 2021. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Daria Domazet. 22. srpnja 2015. Zelovski tip lule – autohtoni hrvatski proizvod. Muzej Cetinske krajine. Pristupljeno 15. siječnja 2021.
- ↑ Iz povijesti Dalmacije (str. 122) - Bernard Stulli ISBN 86-7397-073-3
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Ogorje.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. studenoga 2008. (Wayback Machine)
| |||||||
.gif){kind=small}
