Šujica (Tomislavgrad, BiH)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Šujica
Šuica
Šujička dolina
Šujička dolina
Zastava Šujice
Zastava
Grb Šujice
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hercegbosanska županija
Prvi pisani spomen 1516. (u otomanskom popisu poreznih obveznika)
Nazvan po rijeka Šujica
Poštanski broj 80249
Pozivni broj (+387) 034

Šujica (rabi se i naziv Šuica) je naseljeno mjesto na sjeveru općine Tomislavgrad u Hercegbosanskoj županiji Federacije Bosne i Hercegovine.

Naselje je nazvano po rijeci Šujici. Sam naziv Šujica označava ne samo naselje Šujicu već i cijelo područje gornjeg toka rijeke Šujice (Šujička dolina) u kojem se nalazi nekoliko naselja unutar mjesne zajednice Šujica na povijesnom raskršću Bosne, Dalmacije i Hercegovine.

Ovaj članak prvenstveno se odnosi na pojam Šujica u širem smislu naziva. Navodi koji se odnose na samo naselje bit će označeni "Šujica (naselje)".

Mjesna zajednica Šujica[uredi VE | uredi]

Mjesna zajednica Šujica najsjevernija je od 29 mjesnih zajednica općine Tomislavgrad. Na području mjesne zajednice nalaze se tri naseljena i jedno napušteno naselje :

Grb Naselje Zaselci Stanovništvo (1991.) Stanovništvo (2013.)
Coat of arms of Šuica-Šujica.png Šujica Solila, Brdina, Dolac, Podgaj,
Potkula, Miočevo selo, Šarampov, Draga
1446 1758
Bogdašić (Šuica) Coat of Arms.png Bogdašić Gluščevine, Stržanj, Blatančići 404 346
No coats of arms.svg Galečić 280 279
No coats of arms.svg Baljci 43 -

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Karta šujičkog kraja
Rijeka Šujica (u podnožju naselja Bogdašić)
Malovan i Malovanski prijevoj

Šuica i Šuička dolina nalaze se na zapadu Bosne i Hercegovine unutar zemljopisno-povijesne pokrajine Tropolje, ugnježdeni između planina Dinarskih Alpi. Reljefno dolina se na sjeveru kroz Malovanski prijevoj otvara prema Kupreškom polju, a na jugu kroz kanjon rijeke Šujice prema Duvanjskom polju. Prema zapadu se uzdižu planine Cincar, Malovan i visoravan Krug, a prema istoku planina Stražbenica.

Kroz naselje protiče ponornica Šujica. Šujica je udaljena 15 km [1] od Tomislavgrada, 24 km[2] od Livna te 24 km Kupresa.[3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Od antike do otomanske vlasti[uredi VE | uredi]

Klisura Stržanj

Područje Šujičke doline naseljeno je najkasnije od doba ilirskih plemena. Među arheološkim ostatcima ilirskog plemena Dalmata, kojima se središte nalazilo na području današnjeg Tomislavgrada, u dolini se nalazi nekoliko grobova. Više arheoloških ostataka potječe iz doba antičke rimske vlasti, među kojima su danas najvidljiviji ostaci trgovačko-vojne antičke ceste koje je povezivala lučki grad Salonu sa Servitiumom. Cesta je prolazila istočno od klisure Stržanj podno koje se nalazi izvor rijeke Šujice. Na klisuri se nalaze ostatci antičke tvrđave koja je služila kao stražarska kula sve kroz srednji vijek i otomansko doba.[4] Stržanj je jedna od mogućih lokacija antičkog Stridona, rodnog mjesta svetog Jeronima.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva u 5. stoljeću ovo područje nalazi se isprva u Ostrogotskom kraljevstvu do polovice 6. stoljeća, te zatim unutar nominalne vlasti Bizanta sve do dolaska Slavena u 7. stoljeću. Kroz rani srednji vijek područje današnje Šujice pripada Livanjskoj županiji u Hrvatskom Kraljevstvu. Godine 1326. vlast bosanskih kraljeva proteže se na Tropolje (Duvno, Glamoč i Livno), a time i na Šuicu. Od tada ova geografska i kulturna podcjelina nosi i nazive Zapadne strane ili Završje.

Otomansko Carstvo osvojit će Šujicu početkom 16. stoljeća. Upravo je tada po prvi put zabilježeno samo ime Šujica, u otomanskom popisu poreznih obveznika iz 1516. godine. Šujica se spominje kao naselje u nahiji Kupres u Neretvanskom kadiluku. Popis bilježi sedam kršćanskih domova u Šujici. 15 godina kasnije, drugi popis spominje 34 stanovnika Šujice koji služe kao čuvari klisure (najvjerojatnije Stržanja) i kao takvi oslobođeni su od svih poreza osim poreza na žitarice.[5]

1550. godine zabilježeno je da je na svom putovanju u Istanbul, u vrlo ugodnom gostinjcu u naselju Svizza odsjeo venecijanski veleposlanik Catarino Zeno.[5][6]

Otomanski pisac Evlija Čelebi opisuje Šujicu godine 1660. kao maleno selo na prostranoj i plodnoj dolini, a Šuičane kao vrlo srčane i hrabre.[5]

Biskup Pavao Dragičević koji je bio u pastirskom pohodu ugašenoj Duvanjskoj biskupiji 1741. i 1742. godine piše o 5 domova s 46 stanovnika u naselju Suiza, dok već 1768. biskup Marijan Bogdanović piše o 14 domova s 161 stanovnikom.[5] Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije iz 1867. godine bilježi da se na šujičkom području nalaze naselja Šujica (s 250 stanovnika), Bogdašić (s 108 stanovnika), Malovan (s 28 stanovnika), Rilić (s 221 stanovnikom), Baljci (s 23 stanovnika) i Galečić (s 25 stanovnika)[5]

Austrijska vlast i 20. stoljeće[uredi VE | uredi]

Konačno 1881. godine, nakon Berlinskog kongresa, Šuica dolazi pod upravu Austro-Ugarske Monarhije. Cjelovito pripajanje izvršeno je 1908. godine. Administrativnom podjelom Šuica je pripala Travničkoj oblasti. Austrougarska vlast donijela je otvaranje prve školske ustanove u Šujici, godine 1896.

Nakon Prvog svjetskog rata raspadom Austro-Ugarske Monarhije, stvorena je Država Slovenaca, Hrvata i Srba kojoj će Šujica tijekom njezinog kratkog vijeka pripadati i s njom nakon ujedinjena s Kraljevinom Srbijom postati dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sve do ustavnih promjena 1929. Šujica pripada Travničkoj oblasti, a nakon 1929. kada Kraljevina mijenja ime u Kraljevina Jugoslaviji Šujica je dio Primorske banovine. Godine 1939. ujedinjenjem Savske i Primorske banovine stvorena je Banovina Hrvatska. Tijekom ratnih zbivanja Drugog svjetskog rata, iako je nominalno dio velike župe Pliva-Rama unutar Nezavisne Hrvatske Države, Šujica je velikim dijelom rata bila pod upravom partizanskog pokreta. Krajem rata 1945. Šujica je pripala Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini tj. njezinom kotaru Livno.

Dana 5. svibnja 1991. godine dok se u Hrvatskoj započinjao Domovinski rat, a u Bosni i Hercegovini političko i međuetničko stanje postajalo sve napetije, Šuičani su blokirali državnu cestu i zaustavili ulazak tenkova Jugoslavenske narodne armije u Livno. Tijekom rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) Šuica se nalazila na bojišnoj liniji. Hrvatske snage koje su se nalazile u Šuici uspjele su zaustaviti jugoslavenske i srpske snage nakon njihove pobjede u bitci za Kupres 1992. godine čime je zaustavljen njihov prodor prema Livnu, Splitu i dalmatinskoj obali.[7] Rat je Šuici donio brojne ljudske žrtve i materijalne štete.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Šuica (naselje)
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 1313 (90,80 %) 1345 (90,81 %) 1365 (90,87 %)
Muslimani 119 (8,22 %) 123 (8,30 %) 121 (8,05 %)
Srbi 2 (0,13 %) 3 (0,20 %) 12 (0,79 %)
Jugoslaveni 3 (0,20 %) 6 (0,40 %) 0
ostali i nepoznato 9 (0,62 %) 4 (0,27 %) 4 (0,26 %)
ukupno 1446 1481 1502

Društveni život[uredi VE | uredi]

Crkva svetog Antuna Padovanskog
Kolakovo groblje

Među značajnijim društvenim institucijama je rimokatolička župna zajednica svetog Antuna Padovanskog koja okuplja većinu stanovništva u promicanju i življenju duhovnih i društvenih vrijednosti. Središte okupljana župne zajednice je crkva svetog Antuna Padovanskog u samom naselju Šuica izgrađena 1969. nakon rušenja stare kamene crkve iz 1872.

Rimokatolička zajednica održava tri groblja : Kolakovo groblje, groblje Galečić i Miočevo groblje.

Kulturne organizacije Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Sveti Jeronim" i Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Sitan tanac" nositelji su kulturnog života mjesne zajednice. Većina kulturnih zbivanja događa se u zgradi Hrvatskog doma "Stjepan Radić"

Sport[uredi VE | uredi]

U mjesnoj zajednici postoji nogometni klub Šujica, osnovan 16. listopada 1972., koji se natječe u međužupanijskoj ligi Hercegbosanske i Zapadnohercegovačke županije.[8]

2008. godine osnovan je taekwondo klub Šujica.[9]

Svake godine održava se i Šujički polumaraton, trkački polumaraton, koji kreće od Kupres, prolazi preko Kupreškog polja i završava u Šujici. Među poznatijim sudionicima su Lisa Nemec, Đuro Kodžo, Milan Bandić i Marija Vrajić.[10][11]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Michelin Šuica-Tomislavgrad
  2. Michelin Šuica-Livno
  3. Michelin:Šuica-Kupres
  4. (1997) Šujica, Zagreb: Zaklada dr. Franjo Nevistić pristupljeno 2. lipnja 2016.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Zemljopisni nazivi duvanjskog kraja: Šujica. pristupljeno 27. svibnja 2016.
  6. (ožujka 2013) "Imena nekih duvanjskih naselja". Naša ognjišta 398
  7. Mega media Bitka za Šuicu travanj 1992. – neispričana priča…, 7. rujna 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  8. NK Šujica proslavio 40 godina postojanja!. TGportal. pristupljeno 2. lipnja 2016.
  9. Taekwondo klub Sujica . pristupljeno 2. lipnja 2016.
  10. "Deveti Šujički polumaraton 8. kolovoza", objavljeno 3. kolovoza 2015. pristupljeno 27. svibnja 2016.
  11. "Sve veće zanimanje utrku u Šujici čini obveznom u dugoprugaškom kalendaru" pristupljeno 27. svibnja 2016.
  • Hasan Zolić, odg. ur., Nacionalni sastav stanovništva : rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Statistički bilten 234., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, prosinca 1993. (URL)


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Šujica (Tomislavgrad, BiH).


Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Šujica (Tomislavgrad, BiH) koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.