Prijeđi na sadržaj

Albani

Izvor: Wikipedija
Smještaj Albana oko 150. god. u rimskoj provinciji Makedoniji.

'Albani ili Albanoi (grč.: Ἀλβανοί) je bilo ilirsko pleme koje se po prvi put spominje kao jasno određena etnička skupina u djelima Ptolomeja,[1] koji ih 150. god. smješta u rimsku pokrajinu Rimsku Makedoniju (gotovo 300 godina nakon rimskog osvajanja ove pokrajine) u današnjoj sjevernoj Albaniji, točnije u mjesto Epirus Nova. Albanski grad Albanopolis se također spominje na antičkom epitafu u gradu Scupi (pored današnjeg Skoplja), za koji se smatra da je utvrda Zgardhesh u blizini Kruja u sjevernoj Albaniji. Arbanon je najvjerojatnije naziv za pokrajinu (smatra se da je riječ o ravnici Mat) nego o jednom određenom naselju. Da se radi o selidbi ljudi s planina može se naslutiti po imenima mjesta koja završavaju s -esh, koje je nastalo od latinskog -ensis (prosti latinski -ēsis), između Shkumbina i rijeke Mat, s najvećom koncentracijom u Elbasanu i Kruji. Nije potvrđeno da antički grad Albanopolis ima veze s kasnijim spominjanjem gradova Arbanon ili Anna Comnena.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. “Ptolomej spominje na jednom mjestu (3.13.23) pleme ALBANI (Ἀλβανοί) i njihov grad ALBANOPOLIS koji se nalazio na istočnoj obali Jonskog mora,; a po gradovima s kojima je bio povezan da se zaključiti kako se nalazio na jugu Ilirije, u današnjoj Albaniji. Nigdje se ne navodi kako je ime ovog zatajnog malog plemena prošireno na cijelu jednu naciju.“ William Smith, LLD, Ed., Dictionary of Greek and Roman Geography, 1854.
  2. J. J. Wilkes, The Illyrians, 1992., str. 279. ISBN 0631198075