Andrija Opica Palmović
Andrija Opica Palmović (1847. – 1882.) je bio hrvatski svećenik i pjesnik.
1871. je godine prošireno uredništvo časopisa Matice hrvatske Vijenca. Tako se omogućila veća kvaliteta književnih i znanstvenih priloga. Godine 1873. u uredništvu su Andrija Palmović, Đuro Arnold i Rikard Jorgovanić.
Dijelom je skupine hrvatskih književnika 19. st. kojima se u djelima pojavljuju motivi o Arapima: Preradović, Šenoa, Palmović i Arnold. Obrađuju ih bilo pod općim imenom Arapa, bilo pod imenom Beduina i Saracena. Posebnu skupinu sačinjavaju pjesme i pripovijetke o dodiru starije hrvatske povijesti s arapskim osvajačima.
Branko Vodnik Palmovića naziva "najvećim lirskim pjesnikom onoga vremena".
Bio je jednim od kapelana župe Uzvišenja Svetog Križa u Završju Netretićkom od rujna 1875. do prosinca 1876. godine.
Politički je po intimnom uvjerenju bio pravašem.[1]
»Većina hrvatskih realista, posebice vodeći među njima, bili su politički istaknuti pravaši: Ante Kovačić, Evgenij Kumičić, August Harambašić; pravaši su bili po intimnom uvjerenju Gjalski i Kranjčević, Palmović i Hranilović, Edhem Mulabdić, Osman Nuri Hadžić i Ivan Milićević. Pravaške ideje prožimlju i djela Vjenceslava Novaka i Josipa Kozarca.«- ↑ Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti : tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne, Zagreb : Naklada Pavičić d.o.o., 1997., ISBN 953-6308-09-6, str. 144.